Viktor Igo, “Čovek koji se smeje“

Danas me ugnjetavate, danas ste me izviždali. Ali budućnost je mutna jugovina: što je bilo led, postaje talas! Što je izgledalo postojano, biće satrveno. Jedna grmljavina, jedan tresak – svršeno je. Bliži se čas kada će jedan grč srušiti vaše ugnjetavanje, kada će rika biti odgovor vašem zviždanju.

 Sav van sebe, pun prezira i grčevito pribravši svu snagu Gviplen se isprsi i netremice baci pogled na sve:
 – Šta ću ja ovde? Dolazim da budem strašan. Vi kažete da sam čudovište. Ne, ja sam narod. Da li sam izuzetak? Ne, ja sam kao i svi ostali. Izuzetak ste vi. Vi ste varka, ja sam stvarnost. Ja sam Čovek. Ja sam strašni Čovek koji se smeje. Čemu se smeje? Smeje se vama, sebi, svima. Šta predstavlja njegov smeh? Vaš zločin, a njegovo mučeništvo. Taj zločin tresnuću vam o glavu. To mučeništvo pljunuću vam u lice. Smejem se, znači: plačem.

Ovde zastade. Nasta tišina. Još su se smejali, ali tiše, tako da je mogao da u sebi pomisli kako je privukao pažnju. On predahne i nastavi:
 – Ovaj smeh na mom licu urezao je jedan kralj. Ovaj osmeh izraz je opštečovečanskog bola. Ovaj smeh znači mržnju, prinudno ćutanje, bes, očajanje. Ovaj smeh je posledica mučenja. Ovaj smeh potiče od nasilja. Kada bi ovaj smeh imao Satana, to bi bila osuda Boga. Ali večito nije nalik na prolazno; pošto je ono apsolutno, ono je pravedno; bog mrzi ono što rade kraljevi. Ah, vi me smatrate za izuzetak! Ja sam simbol. O, vi bezumni silnici, otvorite oči. Ja oličavam sve. Ja pretstavljam čovečanstvo onakvo kakvim su ga učinili njegovi gospodari. Čoveka su unakazili. Ono što je meni učinjeno, učinjeno je ljudskom rodu. Unakazili ste mu pravo, pravdu, istinu, razum, kao meni oči, nozdrve i uši; i njemu su kao i meni u srce stavili izmetlište gneva i bola, a na lice masku zadovoljstva. Milordi, kažem vam, ja sam narod. Danas me ugnjetavate, danas ste me izviždali. Ali budućnost je mutna jugovina: što je bilo led, postaje talas! Što je izgledalo postojano, biće satrveno. Jedna grmljavina, jedan tresak – svršeno je. Bliži se čas kada će jedan grč srušiti vaše ugnjetavanje, kada će rika biti odgovor vašem zviždanju.

Viktor Igo, “Čovek koji se smeje“.

Povezane vijesti

Božica Jelušić: BEAUVOIR ili ono što pisac jeste

  Pisanje, nadalje. Pisanje kao vječita tema. Hobisti, amateri dangube, koji se danas diče statusom “pisca”, a da o pisanju kao takvome jedva imaju pojma. Koji...

Humor, mačak i putovanje kroz vrijeme u romanu Vrata u ljeto

Foto: Wikipedia Kada je Robert Hajnlajn 1956. godine po ko zna koji put otvarao vrata svom mačku, njegova supruga Džini našalila se i rekla kako...

Popular Articles