Bertolt Breht
Čuo sam da nećete ništa učiti,/ Iz toga zaključujem: milioneri ste.
Čuo sam da nećete ništa učiti,
Iz toga zaključujem: milioneri ste.
Budućnost vam je osigurana – ona je
Pred vama u sjaju. Vaši su se roditelji
Postarali da vam se noge
Ne spotaknu o kamen. Onda i ne moraš
Ništa učiti. Kakav si
Takav i ostani.
A ako bi i bilo teškoća, jer su vremena,
Kako sam čuo, ipak nesigurna,
Imaš svoje vođe, koji će ti točno reći
Što trebaš raditi da vam bude dobro.
Oni su to nakupili kod onih
Što znaju istine
Koje vrijede za sva vremena
I recepte koji uvijek pomažu.
Gdje su toliki za tebe,
Ne moraš ni prstom mrdnuti.
Naravno, kad...
Maca na recept
Roman "Maca na recept" autorke Syou Ishida predstavlja osvežavajuću kombinaciju magijskog realizma i svakodnevnih priča, smeštenih u čarobni ambijent Kjota. Priča se vrti oko neobične klinike koja svojim pacijentima prepisuje mačke kao deo terapije, što vodi ka neobičnim i dirljivim transformacijama likova.
Ishidin stil pisanja je jednostavan, ali bogat detaljima, stvarajući žive slike u umu čitaoca. Njeni opisi su suptilni, ali efektni, dopuštajući čitaocu da se poveže sa likovima na dubljem nivou. Kroz priče se provlači motiv isceljujuće moći ljubavi i veze između ljudi i životinja, posebno mačaka, koje služe kao simboli nade i promene.
Svaka priča unutar romana...
Ljubomora...Paradoksalno je to što je ona čedo ljubavi, a utješno to da bez ljubavi ni ona ne može postojati, da umire s njom, nestaje ostavljajući samo nevidljivi trag stida…
Foto: media.istok photo
Starenje, riječ koja u svakom čovjeku budi strah, riječ koja nas tjera da okrenemo glavu i pređemo na ljepšu temu, kao da ćemo tako izbjeći neizbježno. Jedna pjesma Bijelog dugmeta kaže: “Jer kad ostariš, niko ne kuca na tvoja vrata.“ Ova jednostavna, ali snažna rečenica odražava tu surovu istinu – starost je nepoželjna i nosi samoću. Niko je ne voli, niko je ne dočekuje raširenih ruku, jer u njoj nosimo gubitke tihe borbe sa vremenom. U „Ženi na kamenu“, Andrićeva Marta suočava se s godinama koje ne dočekuje kao prijatelja, već kao nepozvanog gosta, koji nosi sa...
Ima takvih trenutaka kad je grijeh spavati. Trenutaka kad bi se trebalo iz najtvrđeg sna probuditi. Koji su ljepši od svega što se može usniti. I za koje čovjek poslije ne zna da li su bili, ili ih je samo sanjao.
Usne mi nemaju zvuka, one su najtiša luka cela od kaučuka, sivoga kaučuka. Međ usne mu jarboli brode. Brodovi do njih dohode prepuni mladih sanduka, čamovih, malih sanduka.
