Foto: Czeslaw Czaplinski
Svakog dana se u čovjekovoj duši mnogo štošta mijenja, ali način izražavanja ostaje isti. Sposobnost izražavanja zaostaje za iskustvom. To štetno utiče na psihu. Osjećanja, nijanse, misli, percepcije koje ostaju neimenovane, nedovoljno objašnjene, neprecizno formulisane, nagomilaju se unutar individue i mogu dovesti do psihološke ekspolozije ili potonuća.
Sada, kao i ubuduće, mislim da treba da se usredsredite na preciznost vašeg jezika. Nastojte da obogatite rječnik i da postupate sa njim kao sa bankovnim računom. Poklonite mu mnogo pažnje i trudite se da povećate svoje dividende. Nije cilj u tome da doprinesete krasnorječivosti u svojoj spavaćoj sobi ili svom profesionalnom uspjehu – mada je kasnije i to moguće – i nije stvar u tome da se pretvorite u soficistiranog govornika. Cilj je da omogućite sebi da se što potpunije i tačnije izražavate; jednom rječju, cilj je vaša uravnotežnost.
Jer nagomilavanje neizgovorenog, nedovoljno artikulisanog, može dovesti čovjeka do neuroze. Svakog dana se u čovjekovoj duši mnogo štošta mijenja, ali način izražavanja ostaje isti. Sposobnost izražavanja zaostaje za iskustvom. To štetno utiče na psihu. Osjećanja, nijanse, misli, percepcije koje ostaju neimenovane, nedovoljno objašnjene, neprecizno formulisane, nagomilaju se unutar individue i mogu dovesti do psihološke ekspolozije ili potonuća.
Da bi se to izbeglo, čovjek ne mora da se pretvori u knjiškog moljca. Treba samo da nabavi rječnik i da ga čita svaki dan, a ponekad i knjigu pjesama. Rječnici su, međutim po važnosti na prvom mestu. Ima ih mnogo svuda oko nas, uz neki se dobija i lupa. Dosta su jeftini, ali čak i onaj najskuplji (sa lupom) staje mnogo manje od jedne posjete psihijatru. Ako se ipak odlučite da odete kod psihijatra, obraćate mu se kao da imate simptome leksičkog ludila.
Govor na stadionu, iz knjige Tuga i razum