Otkud meni, blesavoj Iranki, pravo da mislim kako sam bolja od bilo koga? Ipak, moja majka trpila je još i gore
Članci
Da li ste vidjeli osmijeh Saffiye Khan? Nekad je mnogo bolje smijati se nego vikati, to je mnogo jača poruka, rekla je Saffiyah za britanske medije
"Naučio sam, da tako kažem, živjeti s mišlju da nikada neću naći mir i sreću. Ali još uvijek ću sve od sebe dati između ta dva trenutka."
Ono što je Ivica Todorić prije neki dan uistinu „svojim potpisom predao hrvatskoj državi“ je dug od blizu 50 milijardi kuna, koji će ruskim i ostalim bankarima strpljivo i samoprijegorno vraćati solidarna zajednica što se vodi pod šifrom „hrvatski narod“.
Neefikasnost kapitalizma, njegova nesposobnost da odgovori izazovima koje je sam generisao, više nije tabu. Čak ni u Americi, gde je krupni kapital sa svojom propagandnom mašinerijom uzdigao privatizaciju, ukrupnjavanje i deregulaciju na nivo biblijskih zapovesti, kapitalizam više nije vrednost po sebi.
Ne znam kako vi, ali ja se odavno više ne „trzam“, kad mi neko, pogotovo od desničarskih š…a, kao uvredljivo, napiše da sam – Jugosloven, jugobanda i takve neke stvari. Čak, malo i perverzno uživam u tome, jer to, definitivno, najviše govori o onome ko lijepi tu etiketu. Ako, majstor(ic)e ništa drugo niste smislili za ovih četvrt vijeka ili frtalj stoljeća koliko je Jugoslavija blagopočivši rahmetlija, onda vam stvarno pomoći nema.
Ništa na ovom svetu nije opasnije od američkog predsednika koji previše gleda televiziju. Naredivši intervenciju na Bliskom istoku, samoproglašeni izolacionista Donald Trump je pošao stopama Ronalda Reagana (1982) i George Busha (2001). Svoj pragmatični stav prema Asadovom režimu i njegovim ruskim saveznicima preko noći je okrenuo za 180 stepeni i naredio lansiranje 59 američkih raketa na sirijsku vazdušnu bazu. Dobrodošli u novi rat bez kraja.
Diktatori su ništarije koje se hrane podlošću udvorničkih elita i površnošću i kukavičlukom masa
Nakon šest godina krvavog rata u Siriji, malo koja nova eskalacija može više ikoga iznenaditi. Čini se kao da istrošene sve moguće kombinacije u kojima saveznici postaju neprijatelji, samo da bi odmah potom ponovno ratovali na istoj strani.
Portal Narod.hr u vlasništvu udruge U ime obitelji kojom predsjeda desnoklerikalna aktivistkinja Željka Markić često se bavi drugim medijima u Hrvatskoj i svijetu, optužujući ih za razne nepodopštine. Zanimljivo je da pritom oni sami nemaju problema s time što su objavili i objavljuju niz tekstova i izjava Mladena Pavkovića, čovjeka koji je nepravomoćno osuđen za bludne radnje nad jednom tinejdžericom.
Kako režim priprema teren za obračun sa studentima
Zablude o feminizmu
Javnost zapadnih zemalja, suočena s novonastalom situacijom u kojoj imigranti svakodnevno čekaju pred radnim pogonima da netko dobije otkaz kako bi oni mogli dobiti šansu da za još manju nadnicu rade više, brže i bolje, u pravilu reagira na tri načina: jedni smatraju da na slobodnom tržištu svi imaju jednake šanse i da je osoba koja traži posao dobar primjer integracije stranaca. Drugi su uvjereni da im ti ljudi otimaju posao i ugrožavaju egzistenciju te da se treba zaštiti od svih koji su došli, a novima zabraniti ulazak u zemlju. Tek će manji broj ljudi razumjeti nepravdu i zapitati se tko se brine o tim ljudima, tko može braniti njihova ljudska i radna prava. I tu dolazimo do pravog pitanja: kako zaštiti te ljude od potpunog izrabljivanja?