Albert Camus – Nekoliko misli

“Naučio sam, da tako kažem, živjeti s mišlju da nikada neću naći mir i sreću. Ali još uvijek ću sve od sebe dati između ta dva trenutka.”

(7. novembar 1913., Mondovi, Alžir
– 4. januar 1960., Villebevin)

“A zašto bi čovjek morao voljeti rijetko da bi mnogo volio?”

“Bogu se obraćamo samo onda kada hoćemo da postignemo nešto nemoguće. Za nešto moguće dovoljni su nam i ljudi.”

“Bolje prokockati svoju mladost, nego ne učiniti s njom baš ništa.”

“Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jest.”

“Čovjek je uvijek slobodan na nečiji tuđi račun.”

“Čovjek je više čovjek po stvarima koje prešućuje, nego po onima koje kaže.”

“Izvlačim iz apsurda tri zaključka: svoj revolt, svoju slobodu i svoju strast. Samom igrom svijesti pretvaram u životno pravilo ono što je poziv na smrt, tako odbacujem samoubojstvo.”

“Jedan savjet, prijatelju: ne čekaj Sudnji dan – svaki je dan sudnji.”

“Jedna od karakteristika osrednjeg duha jeste vječito preračunavanje.”

“Ljepota bez draži isto je što i udica bez mamca.”

“Ljudsko srce ima nezgodnu naviku da sudbinom naziva samo ono što ga satire.”

“Naučio sam, da tako kažem, živjeti s mišlju da nikada neću naći mir i sreću. Ali još uvijek ću sve od sebe dati između ta dva trenutka.”

“Ne čekaj posljednji sud, on se zbiva svakodnevno”

“Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti.
Ne hodaj iza mene, možda neću voditi.
Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj.”

“Ne biti ljubljen – to je zla sreća; prava propast je ne ljubiti.”

“Nesreća je ne biti voljen, ali je još veća nesreća – ne voljeti.”

“Novac možda ipak nije zlo, inače ga se zacijelo ne bismo mogli tako lahko osloboditi.”

“Onaj koji očajava zbog događaja je kukavica, ali onaj koji se uzda u ljudsku sudbinu je budala.”

“Pobuna nije nikakav zahtjev za svemoćnom slobodom. Naprotiv, ona vodi proces protiv svemoćne slobode. Pobunjenik hoće da se prizna činjenica kako sloboda ima granice gdje se nalazi neko ljudsko biće, jer je granica upravo moć pobune tog bića.”

“Protiv neugodnih istina ima samo jedan lijek – treba se s njima pomiriti.”

“Rekoše mi da je nekoliko mrtvaca potrebno da bi se stvario svijet u kome se više neće ubijati.”

“Tražiti ono što je istinito ne znači tražiti ono što je poželjno.”

“Hereja: Treba braniti svijet ako želimo u njemu živjeti!
Kaligula: Ne trudi se… Svijet je nevažan! Onaj koji to uviđa zadobija slobodu. Mrzim vas jer niste slobodni! Vi koji vrlinu prodajete a sanjate o sigurnosti kao što devojka sanja o ljubavi, vi koji ćete umrijeti u strahu ne znajući da ste lagali cijelog života… ” (Kaligula)

“U svijetu bez iluzija čovjek je stranac.”

“Uspjeh ne dolazi sam po sebi, za njega se valja izboriti.”

“Veličina čovjeka je u njegovoj odluci da bude jači od svoje sudbine.”

“Voljeti nekog, znači pristati da ostariš sa njim!”

“Znam da velike historijske tragedije često fasciniraju ljude približavanjem užasa. Paralizovani, oni ne mogu srediti svoje misli da učine nešto već čekaju. Dok tako čekaju, jednog dana čudovište Gorgon ih proždere. Ali ja bih želio da vas ubijedim da čini mogu biti razbijene, da je to samo iluzija nemoći, da je snaga srca, inteligencije i hrabrosti dovoljna da zaustavi sudbinu i ponekad je preokrene.”

“Glupost je uvijek uporna, svijet bi to primjetio kad ne bi uvijek mislio na sebe.”

„Ako pokušam da zgrabim ovo JA u koje se osjećam tako siguran, ako pokušam da ga definiram i sažmem, ono nije ništa više od vode koja mi protiče kroz prste. Mogu opisati jedan po jedan svaki vid koji se može prisvojiti, kao i one koji su mu pripisivani, ovo odrastanje, ono porijeklo, ove strasti ili te tišine, ovu plemenitost ili ove podlosti. Ali vidovi se ne mogu sabirati.“

(vinkokalinic.blogspot)