Prije društvenih mreža, za vidljivost, a posebno za uspjeh, bilo je nužno postići i neki rezultat. Danas je dovoljno postojati. I ako je moguće, uraditi što veću neprimjerenost. Danas je za solidan status u virtuelnom svijetu potrebno uvući špagetu u nos, na primjer, i broja pratilaca našeg naloga na nekoj online platformi, neće nedostajati.
Svaki pojedinac mora biti osiguran od povrede prava na slobodu govora i nikome ne sme da se ograniči pravo na izraz, ma kakvog tipa on bio. Libertarijanci su, kao i ostali pripadnici tradicije slobode, u načelu, protiv cenzure interneta, umetnosti, kao i verbalne i neverbalne komunikacije. Moguće je konzumirati pornografiju, slušati podkaste u kojima se kritikuju vladajući sistemi; sloboda govora omogućava kritiku društvene norme. Međutim, veliki broj libertarijanaca bi se složio da neke granice postoje, premda se one vrlo često zasnivaju na autocenzuri; problem javnog laganja se takođe podrobno ispituje u literaturi liberalnih doktrina.
Lejla Bećirović, devetnaestogodišnja djevojka iz Lukavca, poginula je od gelera granate, dok je dijelila hranu izbjeglicama. Dogodilo se to prije 30 godina. Negdje u isto vrijeme, na drugom kraju BiH, jedna Jelena, tek koju godinu starija od Lejle, stezala je u ruci bombu. Da ubije sebe i svoju djecu, ako odnekud bane vojska.
Još u ranom detinjstvu, bio mi je dobro poznat osećaj odustajanja. Poticao je iz moje porodice. Ono što moja majka nije dobila od svoje majke, uticalo je na to šta će ona biti u stanju da dâ meni, kao i mojoj braći i sestrama. I pored toga, uvek sam osećao njenu ljubav kako se probija i isijava, uprkos traumama koje su bile deo naše porodične istorije, a koje su se reflektovale na njeno majčinstvo – naročito činjenica da je njena majka Ida izgubila oboje svojih roditelja, kada je imala svega dve godine.
I dok su se tijekom filma nizale optužbe za propuste, nakon forenzičkog antiklimaksa uslijedile su optužbe za sam nastanak filma. Zašto smo uopće živjeli u histeriji nekoliko dana? Krivci se nisu previše promijenili. Ili je opet kriva Coca-Cola i njena loš PR ili država koja nije znala smiriti ljude.
Na kraju, na tridesetu godišnjicu rušenja Starog mosta, odgovoriti na pitanje je li se Mostar pomaknuo s mjesta prilično je jednostavno. Da, pomaknuo se s mjesta i to definitivno nije više onaj grad koji je bio kad je rat okončan, a još je manje onaj socijalistički Mostar bratstva i jedinstva koji mu je prethodio. Danas ga, štoviše u društvenom i životnom smislu puno više povezuje novi most između Centra 2 i Sjevernog logora, nego Stari
Činjenica jeste da se još uvijek redovno isplaćuju penzije i plate budžetskim korisnicima, ali je tačno i da entitetska vlada, prema Žurnalovim izvorima, od februara uopšte ne izmiruje obaveze prema dobavljačima, jer za to nema para. Nastojeći da održi svoj narativ o RS kao o „boljem i stabilnijem entitetu“, Dodik se hvališe pričom o navodnoj najnižoj stopi zaduženosti RS i najvećim brojem zaposlenih ikada. No, stvarnost je drugačija.
Ne dopustite nekad da vas truju kako bi ste vi dalje prenosili zagađenje. Jer to je opet rat u kojoj sirotinja gine za bogate. U kojoj ste posvađani s ljudima koje ne poznajete jer vas je netko napunio kojekakvim stavovima. Probajte umjesto stava stvoriti mišljenje.
