Ilustracija: Benjamin Krnić
Slovenska predsjednica Pirc Mursar, iako dolazi iz zemlje koja je još i manja od Hrvatske, nema ni strahova, ni kompleksa od stvaranja funkcionalnije Europske unije, od ukidanja prava veta u odlukama i od zagovaranja europskih vrijednosti humanizma, solidarnosti i antifašizma.
Piše: Dragan Markovina
Vidi se to sve češće posljednjih godina, jednako kao što se vidjelo od dana proglašenja nezavisnosti od SFRJ, koju su Slovenija i Hrvatska proglasile istog 25. 6. 1991. godine, a riječ je o vrijednosnoj provaliji između te dvije zemlje. Istina je, naravno, da su i jedna i druga ispoljavale nacionalističke politike, s bitnom razlikom da je...
Umjesto brzih i površnih rješenja, potrebno je sistemsko i promišljeno jačanje sigurnosti novinara kroz zakonodavne izmjene i javne politike.
Piše: Lejla Turčilo
Učestalost prijetnji i napada (uključujući cyber nasilje i fizičke napade) na novinare i novinarke u Bosni i Hercegovini, kao i nepostojanje adekvatnog odgovora na rastuće nezadovoljstvo profesionalne medijske zajednice neodgovarajućom reakcijom države u slučajevima napada, na izvjestan su način ubrzali traženje institucionalnog rješenja. Nimalo nije iznenađujuće da se i u tom traženju rješenja, kao i u mnogim slučajevima ranije, uglavnom traži instant odgovor i uglavnom pojavljuju brojni (relevantni i irelevantni) akteri sa različitim (počesto i nepromišljenim ili nedovoljno promišljenim)...
Mural u Rijeci, foto: Prometej
Smatram da je ljutnji učinjena nepravda jer se radi o emociji koja je najviše osporavana i kažnjavana – pogotovo kad su u pitanju žene – a koja je neophodna za opstanak i ključna za mentalno zdravlje.
Piše: Emina Žuna
Ljutnja nije na dobrom glasu. Nije poželjno biti ljut, a još manje ljuta. Najbolje je biti „nasmijana i pozitivna“, a ako to već ne ide, onda radije i zabrinuta i tužna nego ljuta. Jer ljutnja nekako ne ide uz ulogu žene koja je ta koja smiruje druge, žrtvuje se i prilagođava. Žene su uglavnom one koje se...
Foto: Mašina
Nova kampanja studenata „LJubav je otpor“, otpočela je ovih dana, baš negde na četvrt veka od Petog oktobra, u kome je tadašnji „Otpor“ imao ključnu ulogu. Novi diktator, novi otpor, ali u suštini isti onaj od pre, koji se ljubavlju, humorom i osmesima borio protiv mržnje – glavnog elementa Miloševićeve vlasti.
Piše: Marko Vidojković
Može se reći da je režim Aleksandra Vučića sustigao Miloševićev u vladanju putem mržnje. Mržnja izbija kroz sve pore našeg društva, a cedi je, na svoja medna usta, upravo šef svih mrzitelja, predsednik Srbije. On mržnjom napaja svoje horde, mržnja kulja iz njegovih medija, iz usta...
Ilustracija: ChatGPT/Oslobođenje
POLITIČKI ŽIVOT I SMRT: Pitanje je, zapravo, da li smo mi u stanju, nakon svih ovih godina, zamisliti da je moguće egzistirati u nekim drugačijim okvirima, u prilikama koje neće biti neprestano smjenjivanje crnog i još crnjeg
Piše: Đorđe Krajišnik
Nakon što smo mjesecima bili pod paljbom velikih promjena koje nam kucaju na vrata, evo samo što nisu došle, čim se riješimo onih koji nas ometaju u razvoju naše državnosti i prosperiteta, upali smo, kako to obično biva, u razdoblje političke depresije i regresije iz koje se ne nazire bilo kakav razuman izlaz.
Zamor materijala s kojim se na dnevnom nivou...
Novi Sad, foto: Vedran Bukarica
Pre nedelju dana na zloglasnom propagandnom mediju, kome bi zasigurno i Gebels pozavideo na usavršenosti i umeću plasiranja laži i izlivanja najogavnije mržnje u etar, Siniša Vučinić, član Glavnog odbora Vuč(ev)ićeve Srpske napredne stranke, dao je jednu od najmonstruoznijih i najbeščasnijih izjava.
Piše: Strahinja Stepanov
Kratki roman G. G. Markesa Hronika najavljene smrti (1981) ima u svojoj pripovednoj osnovi tragičnu ironiju: čitava mala gradska zajednica zna da će se ubistvo Santjaga Nasara uskoro dogoditi, zna se i ko će to ubistvo počiniti, ali niko ne čini ništa da takav razvoj događaja spreči. Tačnije, i oni koji nešto...
Foto: Unsplash
Adam Smith imao je jednu elegantnu ideju kada je govorio o pravoj teškoći s kojom se ljudi suočavaju ako žele biti pametni, učinkoviti i moralni. U djelu Bogatstvo naroda (1776.) tvrdio je da pekar peče kruh ne iz dobrohotnosti već iz vlastitog interesa. Nema sumnje da javna korist može nastati kada ljudi teže onome što im najlakše dođe: vlastitom interesu.
Piše: Dirk Philipsen
Ipak, logika privatnog interesa, ideja da bismo jednostavno trebali „pustiti tržište da se pobrine za to“ ima ozbiljna ograničenja. Posebno je to slučaj u Sjedinjenim Državama, gdje je nedostatak učinkovite zdravstvene i socijalne politike kao odgovor na izbijanje bolesti koronavirusa...
Pravilnike koji određuju sudbine djece s teškoćama i onih koji im pružaju podršku ne bi smjeli pisati birokrati zatvoreni u kancelarijama, koji gotovo jedni drugima sjede na glavama, već tim stručnjaka koji razumiju stvarne potrebe prakse: psiholozi, pedagoginje, rehabilitatori, nastavnice, ali i roditelji.
Piše: Amna Dervišagić
Kada govorimo o inkluzivnom obrazovanju, mislimo, prije svega, na sistem obrazovnih usluga koji se zasniva na principu osiguranja osnovnog prava djece na obrazovanje i prava na školovanje u mjestu prebivališta, što uključuje i obrazovanje u općeobrazovnoj ustanovi.
Djeca sa posebnim psihofizičkim razvojnim poteškoćama imaju određena prava, uključujući i pravo na kvalitetno obrazovanje, kao i ostala djeca.
Šanse...
Svetlana Cenić, Foto: Dženat Dreković
Zato se servira ovaj izmet, da ne upotrebim pravi izraz, o dubokim problemima nacionalne prirode, je l' te. Šta neosetljive nepismene drzmančine drugo i znaju?! A njima skuplja varijanta opijata dostupna, pa sve vide u bojama. Čak im se priviđaju i obojene revolucije.
Piše: Svetlana Cenić
DNEVNIK DOSADE
Kad nestane poverenja i poštovanja, ostaje samo prezir. Ako nađete jednu samo osobu, a da nije partijski poklonik, da se pohvalno izražava o našim političkim figurinama, častim večerom. Prezir, prezir i prezir. Ne kažem da ih to posebno sekira. Svi do jednog imaju samouverenost jedne Jovane Jeremić u svojim pažnjokupećim...
Etnografkinja, književnica i novinarka koja se borila za žene i njihova prava u kulturnom i društvenom radu. Žena koju su austrijske vlasti cenzurisale i proganjale, da bi na kraju bila zaboravljena, otkrila je ljepotu ručnog rada boreći se za autorska prava žena i iskazivanje ženske kreativnosti i stvaranja. Bila je daleko ispred svog vremena, oštrog jezika, snažne volje i britkog pera pisala je smatrajući da žena treba da bude obrazovana i načitana. Jedno vrijeme je vodila Višu djevojačku školu u Banjaluci, a živjela je i stvarala u Sarajevu, Mostaru, Zagrebu i Novom Sadu. Ona je i prva žena pedagoški pisac u Bosni i Hercegovini. Svojim naučnim istraživanjima željela je da izloži nekonvencionalni i netradicionalni pogled na ženske stvaralačke mogućnosti, pogled lišen stereotipa koji su podrazumijevali da žena nema pravo na autorsko stvaralaštvo.
