U Sloveniji je svojevrsnu avangardu među nesigurnim oblicima rada dugi niz godina predstavljao studentski rad. Iako je to područje bolje regulirano unazad dvije godine, specifični obrasci radnih odnosa su se proširili na gotovo cijelo tržište rada. Njihovo širenje predstavlja dvostruki problem pri pokušajima organiziranja radnika: ideološkom ofenzivom vladajućih insceniraju se sukobi među različitim segmentima radničke klase, dok sindikati, ograničeni horizontom uskih interesa, ne pronalaze mehanizme zaštite radnika zaposlenih u nesigurnim radnim odnosima.
Biti izbjeglica, nisu samo ove strahote koje gledamo sada. Preplašeni, jadni, umorni, izbezumljeni ljudi, koji su ko zna kako i kojim putevima krenuli u neizvjesnost tražeći sigurnost, mir i neki bolji život. Jer kada sve to prođe, dođe nostalgija i posljednja slika napušetenog, nekada i potpuno razrušenog Doma. Onoga trenutka kada postanete izbjeglica vi to ostajete do kraja života, “raščerečeni” između dva svijeta, između racionalnog i neodsanjanog sna.
Ovaj kriminal bolje je organiziran od dosadašnjeg zato što ga organiziraju države iz kojih sada pristižu najveća zgražanja nad "tragedijom jadnih ljudi". To su one države i njihove politike koje su do temelja spržile zemlje u kojima su koliko jučer današnje izbjeglice živjele i radile.
Feministkinje su za njih histerične frustrirane žene, iako ne znaju da su to one žene koje su 5 godina lobirale i javno zagovarale zakon o nasilju u porodici, da bi tek sa donošenjem tog zakona konačno bilo moguće da policija sprovede postupak protiv počinioca. Histerični ludaci su i oni koji su lobirali za zakon o civilnom služenju vojske, da bi oni i dalje mogli da ostanu iza svojih kineskih zidova, umesto da se godinu dana hrane konzervama iz ratnih rezervi i broje žuljeve zadobijene vojnim vežbama po šumama i gorama. Histerični ludaci su i oni koji su lobirali za zakon o mobingu. Aktivisti za prava životinja su isto tako ludaci jer ne vide gladnu i bolesnu decu.
