Foto: N1
Samo u posljednjih nekoliko dana imali smo s jedne strane užasavajuću Drinsku regatu, s masovnim fašističkim skandiranjem, motiviranim mržnjom prema Bošnjacima, kao i skup navijačkih ustaških falangi u Rijeci, koje gradonačelnica s uvažavanjem prima i razgovara s njima o muralu s ustaškom simbolikom.
Piše: Dragan Markovina
Vladimir Arsenijević, beogradski pisac i aktivist, čovjek koji već trideset godina na razne načine pokušava pružiti otpor ovdašnjim nacionalizmima, a zapravo fašizmima, u intervjuu za zagrebačke Novosti, kojeg je dao ovih dana, nakon što ga je u centru Beograda premlatila organizirana grupa huligana, kojima je smetalo obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici, ovako je sažeo najbitnije: “Čim neko u današnje vreme kod nas odraste, a naročito se ovo odnosi na osobe muškog pola, do uzrasta kad kreće da osvaja svoju autonomiju u odnosu na porodicu i čim taj počne da živi drugačijim životom od onog dečijeg, možete da se kladite da na svakih deset takvih dečaka postoji barem jedan prozelitski nastrojeni ideolog koji propoveda hiperdesničarske politike. I to na izrazito aktivan način. Da li je to strogo kontrolisano ili je to organska stvar, teško je reći. U svakom slučaju, to je više nego dobar početak za uzgoj tih tinejdžerskih huliganskih odreda. Drugi izvor za to su fudbal i navijački milje. Navijači su jedni drugima protivnici samo na tribinama kad klubovi za koje navijaju igraju međusobno. U svemu drugome to je jedna na istovetan način formirana vojska omladinaca koji su savršeno uklopljeni u standarde našeg političkog ambijenta, upravo su onakvi kakvima ih on priželjkuje, izuzetno zgodni za tu vrstu instrumentalizacije. Lako možeš da ih navedeš da na uličnom nivou rade za tebe sve vrste prljavih poslova. Svoje informacije dobijaju preko Telegram grupa tih navijačkih klubova, kao i preko desničarskih neformalnih organizacija kao što su Narodna patrola, Klub 451 i slični. Ono s čime se suočavamo jeste, dakle, hibrid navijačkih/huliganskih skupina i tih desničarskih grupa.”
I bez obzira na to što se ovo što Arsenijević govori odnosi konkretno na Srbiju, situacija je zapravo identična i u Hrvatskoj, kao i u dobrom dijelu Bosne i Hercegovine, u koju se sve ove stvari jednako prelijevaju, koliko i rezultiraju najgorim posljedicama. Dakle, samo u posljednjih nekoliko dana imali smo s jedne strane užasavajuću Drinsku regatu, s masovnim fašističkim skandiranjem, motiviranim mržnjom prema Bošnjacima, kao i skup navijačkih ustaških falangi u Rijeci, koje gradonačelnica s uvažavanjem prima i razgovara s njima o muralu s ustaškom simbolikom. Na taj način se i Rijeka, nakon što se to odavno dogodilo sa Splitom i Mostarom, upisala u niz nekoć crvenih gradova, koji su pod pritiskom ustaške ideologije i vlasti, koja zapravo iza te ideologije stoji, postali crni.
Fenomen s kojim se zapravo suočavamo je prilično opasan, budući da je stasala mlada generacija koja ne zna ništa drugo nego mrziti, koja nema nikakvo iskustvo zajedničkog življenja, koja je odrasla na mitologizaciji ratnih zločina iz oba rata i koja je spremna na nasilje. I, kao što je primijetio Arsenijević, s tim ljudima netko radi, a država im drži leđa.
Problem je, i to ozbiljan, što ne postoji nitko s druge strane tko radi s omladinom na drugi način i tko uopće razumije eksplozivnost i pogubnost ovoga u čemu živimo.
Ne može se, istina, ignorirati svakodnevni život, od ekoloških do komunalnih devastacija, ali i fašizam na ulicama je itekako svakodnevan život. Tim prije što je njegovo, manje ili više otvoreno, političko krilo na vlasti. Oni koji to ne vide ili odbijaju vidjeti su sve, samo nisu slijepi i naivni. A teško je povjerovati da su i dobronamjerni. U najboljem slučaju, možda sebe uvjeravaju kako će sve skupa proći samo od sebe bez nekih većih posljedica.
A neće. Pogotovo neće što im generalna politička klima u Europi i svijetu ide naruku.
Dodatno, Bosni i Hercegovini vrlo brzo slijede izbori, od kojih je dijaspora zapravo odustala. I jedino što preostaje ljudima koji ne žele živjeti u fašizmu i nasilju jeste isključivo antifašistička koalicija. Kako u zemlji, tako i na čitavom ovom prostoru. I to koalicija koja će biti i na izborima i u parlamentu, ali i na ulici.
Sve drugo je mlaćenje prazne slame i gubljenje vremena.