 prostorima te odmoru kao praksi za nošenje s klimat){kind=link}
Foto: Vladimir Srajber / Pexels
Ljetni dani potaknuli su jedno istraživanje o raznim formatima samopomoći, (javnim) prostorima te odmoru kao praksi za nošenje s klimatskim promjenama.
Piše: Sara Gurdulić
Suhe usne šupljine, između potrebe za gutljajem vode i krajem migrene, ljeto sam provela scrollajući kroz različite recepte i formate samopomoći iz rubrike “nošenje s klimatskim promjenama” na svom Instagram feedu. Video i tekstualni formati koje mi algoritam nudi upozoravaju me na katastrofičnu ekološku budućnost, a dok u glavi brojim preostale kapi (pitke) vode, čini mi se da većina sadržaja očekuje od mene da riješim klimatsku krizu na svojoj i globalnoj koži. U nastojanju da ukažem kako je zaista “potrebno selo” predstavljam široki raspon savjeta koji ilustriraju što mi je ljetos medijski servirano.
“Za ovaj recept znaju svi vaši slavenski preci. Njegova rashlađujuća svojstva održavala su optimalnu tjelesnu temperaturu mnogih baka i djedova tijekom godina.” Ovim riječima food influenceri na mom feedu mahom ističu blagotvorna svojstva različitih tipova hladnih juha s kefirom i nekim tipom naribanog ili narezanog povrća, poput cikle, mrkve i krastavaca. Iako sam obožavateljica jednostavnih i (generacijski) provjerenih recepata, sastavljanje “hladne juhe”, nije me spasilo od sparine u gradu koja kao da otpusti novi val svakim mojim pomakom zavjese pri namještanju hlada u sobi.
Kako (pre)živjeti tijekom toplinskog vala s ograničenim resursima za hlađenje, Parižani_ke su ovog ljeta naučili na vlastitoj koži. No dok su neki bilježili vesele skokove u Seinu, lipanjski toplinski val u Europi opustošio je Pariz i na vidjelo iznio niz problema s kojima su se građani_ke nižeg socijalnog statusa suočavali_e. Primjerice, dio stanovništva nije smio instalirati klimu niti postaviti mini bazene u svojim stanovima ili na terasama jer su živjeli u iznajmljenom smještaju. S druge strane, beskućnici su se tijekom visokih temperatura nalazili u opasnosti zbog manjka javnih zatvorenih prostora i hlada, te su bili posebno ugroženi, kao i osobe starije životne dobi.
Međutim, kako navodi profesorica Ronita Bardhan u prilogu za 24 france, postoji niz mjera kojim bi se postojeća urbana okolina mogla prilagoditi visokim temperaturama, poput ozelenjavanja javnih površina, gradnja javnih zdenaca/izvora pitke vode ili prirodnog ventiliranja prostora. No na gušće naseljenim lokacijama (ili neplanski građenim naseljima), gdje su zgrade češće prilagođene potrebama tijekom hladnijih razdoblja, trebalo bi izraditi posebne studije kako bi navedena zaštita bila učinkovita, upozorava Bardhan. Da nam je briga o javnim prostorima ključna u zaštiti od klimatskih promjena, istaknula je i Liza Featherstone u članku Capitalism Is Killing Summer.
Urbanističko planiranje prilagođeno visokim temperaturama nije novost. No dok je povijesno bilo vezano za toplije, tropske krajeve (Globalni jug), danas se principi takve izgradnje prenose u nove i često skuplje projektne planove, čija je realizacija dostupna ograničenom broju ljudi. Također, zbog neadekvatne električne infrastrukture i visokih cijena uređaja za hlađenje, zemlje Globalnog juga posebno su pogođene aktualnim toplinskim valovima.
Foto: Kulturpunkt.hr
Kao moguće rješenje za toplinske udare na mom feedu sve više se ističe mirovanje tijekom najvrućih razdoblja u danu i neizlaganje suncu. Rituali poput sieste ili odmora tijekom velikih vrućina često su stereotipno povezivani s lijenošću (pejorativno), no imaju svoju praktičnu svrhu ukorijenjenu u očuvanju zdravlja. Iz tog razloga podjela vremena između odmora i rada drugačije je oblikovana u zemljama na područjima izloženima višim temperaturama i, posljedično, jačem utjecaju toplinskih valova.
Generacijski usvojene prakse zajednica iz tih područja zbog klimatskih promjena sve više prodiru u eurocentričnu svakodnevicu i propituju stereotipe o tromosti i neproduktivnosti koji se pripisuju pojedinim narodima. Mirovanje u najtoplijem dijelu dana dostupno je onima koji raspolažu vlastitim vremenom, dok je za građevinske, dostavne ili poljoprivredne radnike to pitanje regulacije radnog vremena koje ne određuju sami.
Širok raspon tema u raspravi o nošenju s klimatskim promjenama, često je usmjeren na individualnu odgovornost i pojedinačne savjete o očuvanju zdravlja ili obećani napredak tehnologije koja će nas brže i lakše izbaviti iz trenutačne situacije. Kako upozorava Matt Huber, klimatske politike razvijaju se u dva pravca: “Postoji svijet klimatskih tehnokrata – uvelike liberalan i idealističan – u kojem znanost usmjerava politiku, te stvarni, materijalni i kapitalistički svijet moći”. Kao izlaz iz neprekidnog niza sve sumornijih naslova ističe politiku “koja priznaje da znanost i istina neće automatski dovesti do promjene.”
Drugim riječima, posljedice klimatskih promjena upozoravaju nas da nismo sami niti ćemo individualnim djelovanjem uspjeti riješiti globalne probleme, te da odgovore možemo pronaći u znanju i tradicijama koje smo kroz povijest sustavno zanemarivali. Zato pokucajte starijem susjedu, pitajte treba li mu nešto iz dućana kako ne bi morao sam po vrućini i zavirite u njegovu kuhinju. Možda ćete baš pronaći obiteljski recept za lokalnu verziju okroške ili stolac za odmor s pogledom na još neposječeno stablo ispred zgrade.