fbpx

amiro

Srednjobosanski kanton nije izuzetak od ostatka Federacije i BiH. Naprotiv, mišljenja sam da se kad je u pitanju korupcija i bezobziran odnos vladajućih struktura prema građanstvu možemo svrstati u sam vrh neslavne liste najkorumpiranijih dijelova naše države. Teško je pri tome ukazati na određeni segment društva u kome je korupcija manje ili više zastupljena. Možda je ako ne najizraženija onda najočitija prilikom zapošljavanja u javnim ustanovama i institucijama, kada se već unaprijed i prije nego što je konkursna procedura završena zna ko će biti primljen na određeno radno mjesto i "ko iza koga stoji", kaže Amir Orlović, zastupnika u Skupštini Srednjobosanskog kantona.

razgovarao: Muhamed Kovačević

Predstavljamo vam Amira Orlovića, zastupnika u Skupštini Srednjobosanskog kantona. Amir Orlović, po struci pravnik, član je opozicijske Demokratske Fronte i jedan je od vodećih društvenih aktivista u Donjem Vakufu. Iskoristili smo ovu priliku da sa njim popričamo o aktuelnoj situaciji u Srednjobosanskom kantonu kao i u gradu Donjem Vakufu.

Gospodine Orloviću, nakon završenih parlamentarnih izbora u BiH u oktobru prošle godine, Vi ste postali kantonalni zastupnik DF stranke u SBK, a na nedavno održanim unutarstranačkim izborima ste izabrani za predsjednika kantonalnog odbora DF SBK. Recite nam, u kakvom se stanju nalazi budžet kao i javne institucije zadužene za pružanje usluga građanima u Vašem kantonu?

Kako ste rekli, na proteklim općim izborima sam, voljom i glasovima građana SBK, zajedno sa koleginicom Vildanom Kulić, izabran za zastupnika DF u Skupštini SBK i predsjednik sam Kluba zastupnika DF u Skupštini SBK. Na unutarstranačkim izborima, održanim 31.3.2019. godine sam glasovima delegata iz svih općinskih organizacija DF sa područja SBK izabran za predsjednika Kantonalnog odbora DF SBK.

Što se tiče budžeta SBK za tekuću 2019. godinu, on je usvojen na jednoj od sjednica skupštine SBK, održanoj u protekloj, 2018. godini i SBK je jedan od rijetkih kantona koji je bez nekih velikih turbulencija usvojio budžet u formi i obliku koji je predložen od strane prethodne vladajuće većine u SBK, odnosno od strane SDA i HDZ. Kada kažem bez velikih turbulencija, mislim na činjenicu da je sadašnja zakonodavna većina u skupštini SBK identična onoj iz mandatnog perioda 2014-2018 i da je sačinjavaju SDA, HDZ i HDZ 1990, kao i žalosnu činjenicu da je jedino klub DF uložio amandmane na predloženi budžet, dok su zastupnici drugih stranaka opozicije deklarativno tokom rasprave ukazali na određene anomalije i nedostatke u prijedlogu budžeta i izjasnili se da neće dati podršku takvom budžetu bez ponuđenih konkretnih prijedloga za izmjenu budžeta u skladu sa onim kako smatraju da bi budžet trebalo da izgleda. Amandmani kluba DF nisu prihvaćeni, ali iznenađujuća je činjenica da za predložene amandmane DF, kojima su predviđena određena sredstva koja bi u budžetu trebalo da budu dodijeljena djeci sa poteškoćama u razvoju i poljoprivrednicima koji su u 2018. godini pretrpjeli štetu na usjevima, nisu dobili podršku niti ostalih stranaka opozicije.

Budžet SBK za 2019. godinu, kako to vole tvrditi sadašnji vlastodršci, je „stabilan“ sa tendencijom daljnjeg porasta i za 2019. godinu iznosi gotovo 270 miliona. Međutim, da stvari baš i ne stoje tako kako se voli prikazivati u javnosti najbolje govori u prilog činjenica da je SBK jedan od kantona u Federaciji BiH sa najnižim prosjekom plate, sa osnovicom za obračun plata budžetskih korisnika u iznosu od 270 KM. Pored toga, ustaljena je pojava da plata u realnom sektoru u SBK iznosi od 400 do 500 KM, pa i manje, dok većina sredstava iz budžeta ide u svrhu izmirenja zakonskih obaveza na ime plata i ostalih naknada budžetskih korisnika, odnosno troškova koje sām prenapučeni i u velikoj mjeri neefikasni birokratski aparat SBK proizvede.

Stanje u javnim institucijama SBK je posljedica dosadašnje politike SDA i HDZ, kao dvije političke stranke koje suvereno vladaju u SBK, a koje javne institucije uglavnom posmatraju i koriste u svrhu zapošljavanja stranačkih podobnika, čime dodatno opterećuju budžet, dok same institucije u manjoj mjeri služe svrsi zbog koje su i osnovane, a to je da budu servis građanima.

U javnosti je odjeknula odluka kantonalne skupštine u kojoj je došlo do povećanja paušala svim kantonalnim zastupnicima. Vi ste bili jedan od prvih koji je pokrenuo inicijativu da se ta odluka stavi van snage kao i da se ukinu sporni paušali. U kojoj fazi se trenutno nalazi ta inicijativa?

Kao što je javnost upoznata, odlukom većine u skupštini SBK, izglasane su izmjene Zakona o platama i naknadama u institucijama vlasti SBK kojima se predviđa povećanje paušala svih kantonalnih zastupnika sa sadašnjeg iznosa od dvije kantonalne osnovice na čak četiri. Navedeno povećanje paušala nije podržano od strane većine zastupnika stranaka koje čine opoziciju u SBK, odnosno DF, SDP, SBB i NB, ali se zlonamjernim spinovanjem, na određenim portalima, pokušalo prikazati da su zastupnici DF podržali odluku o povećanju paušala, iako smo prilikom izjašnjavanja o navedenom pitanju, kao klub DF, bili suzdržani. Kao zastupnici DF smo mišljenja da nije trebalo niti predlagati a kamoli usvajati odluku o povećanju paušala zastupnicima, već smatramo da pravo na paušal treba da imaju samo zastupnici koji nisu u profesionalnom radnom odnosu u skupštini SBK ili u radnom odnosu u bilo kojoj drugoj instituciji koja je budžetski korisnik bilo kog nivoa vlasti. Trenutno u SBK imate, da tako kažem, tri grupe zastupnika. Prva grupa su zastupnici koji su profesionalizirali svoj mandat, odnosno platu, a ostale prinadležnosti ostvaruju kao uposlenici skupštine SBK i istovremeno dodatno ostvaruju pravo i na paušal. Druga grupa su zastupnici koji nisu profesionalizirali svoje mandate iz razloga što su isti već uposleni u ustanovama i institucijama koje plate i ostale naknade isplaćuju iz budžeta, koji takođe za svoj angažman u skupštini SBK ostvaruju pravo na paušale. Treća, najmalobrojnija grupa zastupnika, su zastupnici koji dolaze iz realnog sektora ili su ostvarili pravo na penziju po važećim zakonima i nisu profesionalizirali svoje mandate kao uposlenici skupštine SBK i za svoj angažman u skupštini SBK iz budžeta SBK ostvaruju pravo samo na paušal.

Mišljenja smo da je pozicija obje prve navedene grupe zastupnika jednaka i da pravo na paušal treba da imaju samo zastupnici iz treće grupe, odnosno zastupnici koji dolaze iz realnog sektora ili koji određenu vrstu naknade ostvaruju iz budžeta, ali pod uslovom da se ne radi o plati i ostalim prinadležnostima i tek bi se sa takvim pristupom stvorile značajnije uštede u budžetu SBK.

U svrhu realizacije navedenog smo i podnijeli inicijativu za stavljanje van snage spornih izmjena zakona ali, nažalost, na sjednici kolegija skupštine nismo dobili podršku da se inicijativa kluba DF uvrsti u dnevni red sjednice skupštine održane u martu 2019. godine i za uvrštavanje iste na dnevni red skupštine je glasao samo predsjednik kluba DF, dok su predsjednici klubova stranaka i pozicije i opozicije glasali ili protiv ili su bili suzdržani što u velikoj mjeri govori o spremnosti zastupnika da umanje neka od prava koja već uživaju. Na istoj sjednici kolegija je konstatovano da se inicijativa DF razmatra na sjednici skupštine na kojoj će biti razmatrani i ostali prijedlozi za izmjene Zakona o platama i naknadama u organima vlasti u SBK, a koja bi prema programu rada skupštine SBK trebalo da bude održana u drugoj polovici tekuće godine. Bilo kako bilo, mi kao zastupnici DF nećemo odustati od navedene inicijative i nastojaćemo da na transparentan način prikažemo koja to sve prava ostvaruju zastupnici u skupštini SBK, a na građanima i glasačima je da ocijene da li su ta prava opravdana i zaslužena.

Prema Vašem mišljenju, u kojoj mjeri korupcija ima uticaj na svakodnevni život u Vašem kantonu i možete li nam navesti neki primjer gdje je to značajno izraženo?

Srednjobosanski kanton nije izuzetak od ostatka Federacije i BiH. Naprotiv, mišljenja sam da se kad je u pitanju korupcija i bezobziran odnos vladajućih struktura prema građanstvu možemo svrstati u sam vrh neslavne liste najkorumpiranijih dijelova naše države. Teško je pri tome ukazati na određeni segment društva u kome je korupcija manje ili više zastupljena. Možda je ako ne najizraženija onda najočitija prilikom zapošljavanja u javnim ustanovama i institucijama, kada se već unaprijed i prije nego što je konkursna procedura završena zna ko će biti primljen na određeno radno mjesto i „ko iza koga stoji“, odnosno koja politička stranka, stranački funkcioner ili moćnik iz sjene nekome od prijavljenih kandidata predstavlja glavnu predispoziciju za prijem u odnosu na druge, u većini slučajeva sposobnije kandidate. Koliko daleko se ide u takvom pristupu i koliko smo nisko pali, najbolje govori u prilog činjenica da se na konkursima za stručno osposobljavanje volontera već nekoliko godina unazad primaju ista lica koja na taj način već više godina uzastopno obavljaju volonterski rad, iako je zakonom definisano da se takvo pravo može iskoristiti samo jednom. Sve ovo doprinosi dodatnom razočarenju mladih visokoobrazovanih ljudi koji nisu spremni da kroz angažman u vladajućim političkim strankama gube svoje dostojanstvo tokom predizbornih kampanja služeći kao stranački poslušnici i jedini izlaz nalaze u odlasku iz Bosne i Hercegovine i zapošljavanju u inostranstvu.

Živimo u vremenu gdje institucije generalno ne vode previše brige o raznim društvenim grupama. Ipak, ovom prilikom želio bih da posebno u fokus stavimo naše mlade i omladinu. Prije određenog vremena pojavila se informacija da mladi u Bugojnu zahtijevaju pravljenje kino sale. Da li je realno očekivati da će njihova želja biti ispunjena i da li postoji neki plan unapređenja života za mlade u Vašem kantonu?

O odnosu sadašnjih struktura vlasti prema mladima sam djelimično odgovorio u prethodnom pitanju. Mladi ljudi strankama služe uglavnom u svrhu adekvatne provedbe aktivnosti planiranih uglavnom tokom predizbornih kampanja koje se provode u cilju osvajanja što većeg procenta vlasti. U tom periodu se daju obećanja koja po završetku izbora uglavnom ostaju nerealizovana. Položaj mladih ljudi u SBK, a samim tim i u općini Bugojno, koju ste pomenuli u svome pitanju je jednak. S obzirom na ustaljenu praksu većine općinskih načelnika u SBK da budžetska sredstva troše bez kontrole i u suprotnosti sa onim što je definisano usvojenim ili proglašenim budžetima, a što je sve u suprotnosti sa zakonom o budžetima Federacije BiH kao i trenutno političko stanje u općini Bugojno gdje imate situaciju da općinski načelnik već godinama općinskom vijeću ne podnosi izvještaje o izvršenju i realizaciji budžeta, sumnjam da će inicijativa mladih ljudi iz Bugojna biti realizovana u narednom periodu, jer općinski načelnici uglavnom budžet promatraju kao „seharu“ iz koje po potrebi mogu uzimati kada hoće i koliko hoće i raspoređivati sredstva po vlastitom nahođenju. Pri tome se nastoje zadovoljiti uglavnom samo one potrebe koje su neophodne, a ostatak sredstava se koristi za zadovoljenje potreba i potraživanja onih vijećnika, političkih stranaka i grupacija koje načelnika održavaju na poziciji na kojoj se nalazi ili onih projekata čija realizacija će biti pozitivno primljena od strane građanstva ili stvoriti načelnicima predispozicije za kandidaturu za još jedan mandat.

Vi živite u Donjem Vakufu, mjestu koje je prvo u BiH na lokalnom nivou vijećničke paušale dalo u korist građana lokalne zajednice. Šta nam možete reći o tome i kakve su mogućnosti za život u toj lokalnoj zajednici?

Prvo da razjasnimo odmah na početku, nije tačna informacija da su sredstva koja se isplaćuju vijećnicima na ime paušala usmjerena u drugu svrhu. Radi se o sredstvima koja se u budžetu planiraju u skladu sa Zakonom o finansiranju političkih stranaka, odnosno o sredstvima koja se uplaćuju političkim strankama na osnovu broja vijećničkih mandata u općinskom vijeću Donji Vakuf, a vijećnici će i nadalje iz budžeta općine Donji Vakuf primati paušale, dnevnice za prisustvo na sjednicama vijeća i komisijama vijeća. Sama inicijativa je prvi put podnesena u decembru 2017. godine i bila je sadržana u zajedničkim amandmanima na prijedlog budžeta općine Donji Vakuf za 2018. godinu koje su zajedno podnijeli klubovi vijećnika SDP i DF. Tada je navedena inicijativa zajedno sa svim ostalim amandmanima odbijena od strane većine koju su sačinjavali SDA, SBB, SzaBiH i određen broj vijećnika iz drugih stranaka. Prilikom razmatranja prijedloga budžeta općine Donji Vakuf za 2019. godinu je od strane kluba vijećnika SDP ponovo podnesena identična inicijativa i ista je, za divno čudo, jednoglasno prihvaćena od strane vijećnika općinskog vijeća Donji Vakuf i donesena je odluka da se navedena sredstva preusmjere u svrhu stipendiranja studenata iz Donjeg Vakufa. O uslovima života u općini Donji Vakuf, pogotovo mladih obrazovanih ljudi, nakon svih gore navedenih odgovora je suvišno govoriti, jer ću ponovo ponoviti većinu stvari koje sam već rekao. Za informaciju moram istaći samo jedan statistički podatak u kojem se navodi da se od jedanaest općina koje ulaze u administrativni sastav SBK, općina Donji Vakuf nalazi na desetom mjestu po razvijenosti. Ako se pri tome uzme u obzir da je SBK jedan od nejnerazvijenijih kantona i kanton sa jednim od najmanjih prosjeka plate, nadam se da Vam je jasno kakvi uslovi vladaju u općini Donji Vakuf bez obzira koliko se pojedinci i određene političke stranke trudili da stanje u Donjem Vakufu prikažu u svjetlijim bojama.

Nedavno se pojavila informacija u medijima da se na području Donjeg Vakufa planira sadnja najveće plantaže lješnjika u cijeloj BiH. Možete li našim čitaocima detaljnije objasniti o čemu se radi?

Kao građanin i stanovnik Donjeg Vakufa mogu reći samo ono što se iznosi u javnosti, ali i mišljenje ljudi koji su se do sada bavili poljoprivrednom proizvodnjom. Od strane načelnika i općinskih službi projekat sadnje lješnjika i formiranja plantaža prikazuje se kao epohalni potez koji bi trebalo da donese dobrobit građanima Donjeg Vakufa. Od strane poljoprivrednih proizvođača i građana navedene najave su primljene sa skepsom i podsmijehom iz razloga što su na sličan način najavljivani projekti uzgoja maline u Donjem Vakufu, koji su u prošloj 2018. godini doživjeli svoj neslavni kraj. Nesporno je da je planirana i realno ostvariva zarada od proizvodnje i uzgoja lješnjika moguća, ali treba imati u vidu vremenski rok koji je neophodan da protekne od vremena sadnje do vremena prvog branja lješnjika, a radi se o periodu od pet do sedam godina. S obzirom da je većina dosadašnjih uzgajivača malina odlučila da se prestane baviti uzgojem malina što su dodatno potvrdili iskorjenjivanjem vlastitih nasada maline, teško je očekivati da će se isti lakomisleno ponovo odlučiti na masovniju poljoprivrednu proizvodnju, poučeni prethodnim troškovima i gubicima. Bilo kako bilo, vrijeme koje je pred nama će pokazati u kojoj mjeri će poljoprivredni proizvođači imati koristi od navedenoga projekta.

Autor: Impuls

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU