Mišo Vidović: O čemu su prije više od šezdeset godina pisale “Banjalučke novine”

Do prije koju godinu prijatelj mi je “slao upozorenja” da “Banjaluka nema gradsko kupatilo”, jer vjerovatno “ima onih koji bi ga koristili”. Pominjao je da je nekada u gradu egzistirala  ovakva “institucija”, pa čak i više njih. I bio je u pravu.

{gallery}slikeKolumne2/politika/novine{/gallery}

„Gradska poliklinika ima javno kupatilo, higijenski uređeno sa kadama i tuševima, koje se nalazi u zgradi Zavoda za socijalno osiguranje. Ovako je glasilo obavještenje u „Banjalučkim novinama“, uz sve druge potrebne „generalije“ –radno vrijeme, cijene, kao i da „đaci imaju popust samo srijedom“, ali i da „obavještavamo građanstvo radi znanja“. Tako su Banjalučani prije šezdeset i koju godinu imali na raspolaganju javno kupatilo, a danas… Zahvaljujući naporima i entuzijazmu članova humanitarne  organizacije „Mozaik prijateljstva“, na Mejdanu, u prostorijama nekadašnje mjesne zajednice, otvoreno je javno kupatilo.

Elem, idemo dalje u prelistavanju „Banjalučkih novina“ i  doznajemo da je kozmetičarka Žana gostovala u frizerskom salonu Julijane Tomić, Maršala Tita ul. 67 gdje je obavljan „pregled lica besplatan“, a kako se navodi u oglasu, čistile se „fleke, bore, bradavice, bubuljice i dlake“. Biće da je pomenuta kozmetarička Žana u to vrijeme bila jedna od priznatih i poznatih u poslu, čim je putem novina najavljeno njeno gostovanje. Tridesetak godina nakon što je objavljen ovaj oglas,  u Gospodskoj ulici je otvoren moderan frizersko-kozmetički salon preduzeća „Relax“. Muško šišanje, podrazumijeva se i brijanje, „izrada“ ženskih frizura u skladu sa svjetskim trendovima, usluge koje su imale zavidan broj mušterija. Takođe, brojne kozmetičke usluge u ponudi, za ljepši pol. Vrijedne zaposlenice imale su pune ruke posla, a ponekad su  ostale zapanjene „željama“ i „pitanjima“ potencijalnih „mušterija“. Urbana legenda kaže da je jedan dan u salon banula izvjesna „gospoja“ i  odmah s vrata: “Da li se ovdje puče čibe!?“  Da li su ovoj „gospoji“ uspjeli „ispučiti čibe“, ni nakon tridesetak godina nije poznato, ali vraćamo se ponovo u pedesete godine.

Osim  gostovanja kozmetičarke Žane, „Banjalučke novine“ su u oglasnoj ponudi imale i konkurse za posao. Tako je preduzeće „Usluga“ iskazalo potrebu za „dva kvalifikovana samostalna vodoinstalatera“ i „jednog kvalifikovanog parketara“. Bila je predviđena „plata po tarifnom pravilniku, nastup odmah“. I dok su preduzeća tražila kvalifikovanu radnu snagu, počela je realizacija izgradnje spomenika palim borcima – partizanima iz NOB-e na Šehitlucima. Vrijedne ruke članova radnih brigada Socijalističkog saveza radnog naroda radile su na izgradnji pristupnih puteva prema mjestu gdje će se nalaziti spomenik. Evo šta su novinari „Banjalučkih novina“ tada zapisali: “Monumentalni spomenik – kako smo obaviješteni – biće visok 13-15 metara, a radi ga naš poznati umjetnik Antun Augustinčić. Zamišljeno je da spomenik, osim onoga što će simbolično izražavati u detaljima, bude vezan obeliscima sa strane postolja kojima će takođe biti izraženi i pojedini značajni  momenti iz ustanka i narodne revolucije. Spomenik se gradi najvećim dijelom iz dobrovoljnih sredstava naroda Bosanske krajine, što najbolje izražava njegovu spremnost za prihvatanje ove velike plemenite inicijative“.

Građen je spomenik na Šehitlucima, a prema onome što su zabilježili novinari „Banjalučkih novina“,  gradska vlast je usmjerila pažnju i na uređenje parkova i zelenih površina. U broju 16 od 15. decembra 1953. godine navodi se kako je  „preko dva miliona dinara utrošeno ove godine na uređenje parkova i zelenih nasada u gradu“.

Na stranicama „Banjalučkih novina“ i političke teme. U fokusu izbori, pa je pisano o „konferencijama, sijelima i razgovorima“, pritom je poručivano da „predizborna aktivnost društvenih organizacija može biti još šira“, a vodeći politički  predstavnici vlasti poručivali su kako treba „suzbiti i najmanje birokratske  tendencije u kandidovanju za izbore narodnih poslanika“.

A nakon radnih obaveza banjalučki novinari su nalazili vremena i za zabavu. Tako su svojevremeno novinari, kojima su se pridružili i umjetnici, organizovali i „Veče pod maskama“, u hotelu „Palas“. U pozivu za druženje navedeno je da „kostime za umjetničko-novinarsko veče daje Narodno pozorište“.

Autor: impulsportal.net