Maj 1988. godine, trg ispred robne kuće „Boska“. Trg koji se zove po Edvardu Kardelju, jednom od najznačajnijih i najpoznatijih političara iz doba socijalizma, bliskom saradniku Josipa Broza Tita. Prema procjenama tadašnjih medija okupilo se oko 40.000 Banjalučana. Željno i sa nestrpljenjem očekuje se dolazak fudbalera i stručnog štaba FK „Borac“, pobjednika i osvajača Kupa Maršala Tita. „Borac“ je u finalnoj utakmici pobijedio beogradsku „Crvenu zvezdu“. I stižu igrači i stručni štab „Borca“, sa velikim srebrnim peharom izlaze na balkon nebodera gdje se nalazi prodavnica kombinata „Borac“ iz Travnika. Ori se trgom Edvarda Kardelja „Procvjetala bijela lala, uzeli smo Kup Maršala“.
Tri godine kasnije, avgusta 1991, trg se još uvijek zove po Edvardu Kardelju. Desetine hiljada ljudi (procijenili su mediji) na trgu. Umjesto igrača „Borca“ na balkonu rok-muzičari, pjevači, glumci, književnici, pjesnici. U organizaciji televizijskog kanala Yutel, nakon održanog koncerta u sarajevskoj Zetri, koncert „Yutel za mir“ održava se i u Banjoj Luci. Organizaciju koncerta potpisuju i Savez žena opštine Banja Luka i Inicijativni odbor građana Banje Luke. „Građani, dođite na manifestaciju za mir, da zajedno uručimo poruku: Zbogom oružje, neka razum vlada, neka mir zavlada u svim domovima“, pisalo je na plakatu. Sa plakata, koji je sačuvao banjalučki muzičar Saša Obradović i njegovu fotografiju ustupio kao ilustraciju za ovaj tekst, uočljivo je da su svojevrsni uvod u koncert 24. avgusta 1991. godine bile i druge manifestacije: izložba likovnih umjetnika, nastup kulturno-umjetničkih društava, povorka mira…
Muzičar i gitarista Saša Obradović, koji je nastupio sa bendom „Los Chairos Lakers”, svojevrsnim banjalučkim all-stars bendom (okosnicu su činili članovi grupe „Dinar“, koja je šest godina ranije objavila svoju prvu lp-ploču „Kada dinar dođe na vlast“), prisjetio se da je zbog velikog broja bendova koncert počeo u popodnevnim satima i trajao do duboko u noć.
Muris Čengić, takođe jedan od muzičara koji je nastupio na koncertu, prisjetio se atmosfere koja je tada bila u gradu: Sve je počelo skupljanjem potpisa po gradovima. Ko je bio protiv rata, potpisao se. Ja sam bio jedan od tih koji su išli po gradu i skupljali potpise. Skupili smo jako brzo ogroman broj potpisa. Svi su potpisali da su protiv rata, Hrvati, Srbi, Bošnjaci. Apsolutno svi. Sjećam se da je samo jedna osoba rekla ‘kakvi potpisi, idi kupi pušku’, i to smo shvatili kao zezanciju. Došao je i taj dan kada je organizovana svirka na vrhu zgrade „Borca“ – koncert „Yutel za mir“. Moj nastup je bio sa grupom „OK Jack“, Samir Bašić je svirao bas, a gitaru i bubnjeve braća Šahurić. Ja sam pjevao. Imali smo koncert prije toga u „Sebastijanu“ (poznati banjalučki muzičk klub – op. aut.) i repertoar je bio isti. „War“ Jamesa Browna i „Aquarius“ iz mjuzikla „Kosa“ Miloša Formana. Kući smo vježbali u najtišoj atmosferi, kao i inače. Na akustičnim instrumentima, a Hepi je svirao bubnjeve na jastucima. Nijedna greška se nije mogla čuti, promaći, sakriti se iza distorzije pedale ili pojačala. Na putu ka krovu “Borca“ sjetio sam se Bitlsa i njihovog nastupa na zgradi. Uhvatila me malo frka i upitam Denisa je li siguran da se nećemo provaliti. On se nonšalantno okrenuo i rekao: „Ja se neću provaliti ni kad bih samo izašao sa gitarom, ne moram ni svirati“. Taj sam odgovor želio čuti. Odlučno smo se uputili na scenu. Grad je bio pun kao šibica, prostrlo se more ljudi ispod nas. Bio je to nevjerovatan prizor. Hiljade ljudi. Neko kao da je viknuo moje ime, ili mi se učinilo? Samouvjereno smo odsvirali tu svirku. Bilo je to najljepše iskustvo u životu. A kakva je atmosfera bila na koncertu svjedoče i riječi Emira Tahirovića, tada člana grupe „Los Chairos Lakers“: Pjevali smo dvije pjesme: „Jihav kozak“ i „Marš svetaca“. Znam da smo bili oduševljeni masom svijeta koja je došla na plato na koncert. Nikada nismo svirali pred tolikom publikom. Prva pjesma je bila “Jihav kozak”. Tahir (Edin Tahirović Tahir Dinar, lider i pjevač grupe „Dinar“) dobro je osmislio koreografij. Krenuli smo sa svirkom, ja sam pjevao prvu strofu, ostala ekipa je čučala i bila sakrivena od publike, a na refrenu svi ustaju sa uzdignutim rukama više glave i pjevaju i plešu zajedno sa nama. To se ne može opisati, to je bio šok za publiku, bila je prava ludnica i iznenađenje za publiku. Publika je bila oduševljena, aplaudirali su kao u transu. Imali smo još jednu pjesmu da izvedemo. Ja sam izabrao “Marš svetaca”. I ona je bila dobro primljena.
A uoči koncerta Banjalučani, koji su se godinama okupljali na poznatoj vrbaskoj plaži Studenac, organizovali su prigodno okupljanje uz pjesmu, kulturno-umjetnički program i druženje. Sve je to kamerom (https://www.youtube.com/watch?v=LhSqQ_2NKIc) zabilježio Faruk Priliplija. Specijalni gosti Banjalučana sa plaže Studenac bili su predstavnici televizijskog kanala Yutel. Sve koji su došli na koncert ujedinjavala je misao da će svojim prisustvom spriječiti rat, nacionalizam i ubijanje.
I za kraj ovog prisjećanja na avgust 1991. godine u Banjoj Luci navešćemo ponovo riječi Murisa Čengića, banjalučkog muzičara: Svi koji su bili tu to veče su slavili mir, bratstvo, ljubav. Narod Bosne i Hercegovine nije bio spreman da prihvati ono što će doći poslije. Vjerovatno nas ima još koji bismo voljeli da vratimo vrijeme i osjetimo te trenutke kad smo možda bili naivni, ali neokaljani.
Mišo Vidović, Jelena Jevđenić
foto: Privatna arhiva (Saša Obradović)