Redovna i solidna, pa i dobra plata s kojom bi se pristojno moglo živjeti za mnoge u sadašnjem vremenu predstavlja misaonu imenicu. Kada se pomene naknada za topli obrok, veći broj zaposlenika i radnika zapita se „a šta je to“.
Autor – Impuls
Ima i onih koji uredno i redovno uz platu, dobijaju i naknandu za topli obrok, ali kada se povede rasprava o radničkim pravima između vlasti, sindikata i poslodavaca, plata je prioritet, ali sindikalne vođe često instistiraju da se pravo na topli obrok „izjednači“ sa platom.
U socijalističko-samoupravnim vremenima topli obrok predstavljao je nešto o čemu se nije previše diskutovalo. Isplaćivao se u „kešu“ ili u bonovima. Nekadašnja velika preduzeća, kolektivi, radne organizacije imale u svom sastavu ugostiteljske usluge – restorane društvene ishrane. Radnici i zaposleni ovdje su ostvarivali pravo na ishranu tokom radnog vremena. Platežno sredstvo bili su bonovi koje su radnici dobijali, uglavnom početkom mjeseca. Preduzeća koja nisu imala restorane društvene ishrane, za svoje zaposlene organizovali su ishranu u „vanjskim objektima“- sklapali su ugovore sa firmama koje su se bavile ugostiteljskom djelatnošću, pa su radnici u njima mogli „trošiti“ bonove za topli obrok.
Međutim, znalo je doći i do „zloupotreba“ bonova za topli obrok. Za njih se znala kupovati i roba široke potrošnje. Kako su bonovi postajali „platežno sredstvo“, moglo bi se nadugačko i naširoko, ali uvijek se nekako pominjalo i pričalo o „prećutnom kompromisnom dogovoru“.
Prelistavajući novinske stranice od prije trideset i sedam godina nailazimo i na tekst „Topli bonovi“: “Topli obrok-šta je to?Potpun ili djelimičan odgovor može se dobiti u banjalučkoj „Boski“, gdje radnici nemalog broja privrednih i neprivrednih kolektiva pazaraju za tople bonove sve što se može kupiti u samopozluzi ove robne kuće“. U ovoj crtici obavljenoj u dnevnom listu „Glas“, 29.mart 1985. godine još se navodi: “Boska nudi deterdžente, kafu, šećer, alkohol, higijenski toaletni pribor, suhomesnate proizvode i svježe meso kao i ostale proizvode koji se zateknu u rafovima njene samoposluge. Topli bonovi tako doživljavaju masovnu transformaciju, po potrebi – i u toalet papir što će potrajati sve dotle dok radne organizacije ne poklone više pažnje društvenoj ishrani u svojoj sredini…“
I na kraju. Javna tajna je da su tih godina topli bonovi bili platežno sredstvo i u kafanama. Kažu, bilo je lijepih kafanskih derneka (u šta se jednom priliko uvjerio i autor ovog teksta), gdje se pilo i jelo, a umjesto tadašnjih dinara, konobaru se plaćalo u bonovima!!!
M.V.
Fotografije:Arhiva