Foto: Mišo Vidović/Impuls
„Čamac je način života. To nije ni simbol, ni suvenir. On se živi“
Autor: Impuls
Mejdan, Hiseta, Bratski, Amor, Sedra, Zeus, Lotos, Hromi Daba, Stupnica, Abacija, Popaj, Vrbas, Bekrija, Dolac, Nidžara, Castra, Galeb, Ciganluk, Šešir, Aries, Deni, Riverman, Studenac…Samo su neka od imena, ali po sjećanju da pomenemo i Admiral, Lejla, Sara, Suzana, Bezimeni, Magelan, Delfin, Amela, Citadela, Vihor, Fortuna,Sevilja, Ural, Dag…
Neka oproste njihovi vlasnici ako smo neke zaboravili – sjećanja su već pomalo krhka, ali godinama i godinama, kako tradicija nalaže, vrbaski dajak čamci imena dobijaju po djevojkama, suprugama, djeci, dijelovima grada gdje su rodjeni i odrasli njihovi vlasnici, vrbaskim plažama i toponimima. Bezbroj imena plove uz i niz valove Rijeke…
„Čamac je način života. To nije ni simbol, ni suvenir. On se živi“, riječi su velikog zaljubljenika u čamce, banjalučkog fotografa i umjetnika Slobodana Rašića – Bobare. Rimski 1979, prvi je čamac koji je Rašić fotografisao: “Obično se čamcu da ime po nekoj djevojci ili po nekom mitu, a ovaj me je privukao, zato što je baš po tome, po imenu, bio drugačiji od drugih…“
Proveo je decenije na Vrbasu, i još kod Banjalučana ne blijede sjećanja na njegov čamac Dag. Jovan Joco Bojović, pjesnik, koji je stihove posvetio i Vrbasu, svojevremeno je poručio kako se „ni našim elegantnim čamcem ljepotan Vrbas ne može osvojiti bez truda i vještine“, te da je „veslom veslao, a dajakom dajačio“.
M.V.
Fotografije:Mišo Vidović