Žene na prvoj liniji odbrane Plive: “Strah više ne postoji”

Suzana Rajković; Foto: Dejan Rakita

“Biti žena aktivistkinja nositi dvostruki teret, jer se sa jedne strane suprotstavljamo stranoj kompaniji i institucijama, a sa druge strane rušimo patrijarhalna očekivanja da žene treba da ćute o „velikim ekonomskim temama“”.

U vremenu kada se odluke o prirodnim resursima često donose daleko od ljudi koji žive na prostoru koji može biti pogođen njihovim posljedicama, sve je više građana koji odlučuju da javno progovore i zaštite interese svojih zajednica. Među njima je i Suzana Rajković, društvena aktivistkinja iz Mrkonjić Grada i Jezera, jedna od nekoliko žena koje su hrabro stale pred javnost, institucije i medije u borbi protiv geoloških istraživanja i mogućeg otvaranja rudnika u dolini Plive, piše Jajce Online.

Njena priča govori o ženama koje nisu tražile ulogu aktivistkinja, ali su u trenutku kada su osjetile prijetnju prirodi, vodi, zemlji i budućnosti svojih porodica odlučile da reaguju. Kroz ovu borbu, Suzana i druge žene iz lokalne zajednice pokazale su da zaštita životne sredine nije samo ekološko pitanje, već pitanje kvaliteta života, opstanka prostora i budućnosti generacija koje dolaze.

Žene su često prve koje primijete promjene u svom neposrednom okruženju. Kroz svakodnevnu brigu o porodici i zajednici one nerijetko prve uočavaju posljedice koje određene odluke mogu imati na zdravlje ljudi i prirodu.

Na pitanje da li je upravo ta povezanost sa životnim prostorom razlog zbog kojeg su žene bile među prvima koje su se pobunile protiv rudarskih projekata, Suzana Rajković odgovara:

– Žene su kroz cijelu istoriju bile stub porodice i neko ko se brinuo o zdravlju svih ukućana. U svakodnevnom životu žene prve primjećuju promene u okruženju od kvaliteta vode do zdravlja djece. Naše reakcije na štetne projekte po našu prirodu nisu nikakve političke kalkulacije, već neposredna odbrana prirode, doma, porodice i opstanka zajednice. Na štetne stvari koje potencijalno ugrožavaju našu porodicu i naše okruženje moramo uvijek reagovati, rekla nam je Suzana Rajković.

Ženska snaga otpora

Biti žena koja se suprotstavlja velikim ekonomskim interesima i institucijama znači suočiti se sa brojnim izazovima. Osim same borbe za očuvanje prirode, žene aktivistkinje često moraju prevazilaziti i društvene prepreke, stereotipe i očekivanja da se ne uključuju u teme koje se tradicionalno povezuju sa politikom i ekonomijom.

Govoreći o položaju žene aktivistkinje u takvom okruženju i izazovima koje ta uloga nosi, Suzana ističe:

– Biti žena aktivistkinja nositi dvostruki teret, jer se sa jedne strane suprotstavljamo stranoj kompaniji i institucijama, a sa druge strane rušimo patrijarhalna očekivanja da žene treba da ćute o „velikim ekonomskim temama“. To traži ogromnu hrabrost, ali rađa i izuzetnu solidarnost. Sama pomisao na to za šta se borimo i šta nam je ugroženo u potpunosti poništava strah, istakla je ona.

Javni angažman često donosi i dodatne pritiske. Umjesto da se pažnja usmjeri na argumente i činjenice, žene koje učestvuju u ekološkim borbama nerijetko se suočavaju sa pokušajima diskreditacije i omalovažavanja njihovog rada.

Suzana govori o pritiscima sa kojima se suočavaju žene koje su odlučile da javno brane interese svoje zajednice:

-Kada im nedostaju argumenti, napadaju na ličnost. Kod žena su ti napadi uvijek rodno obojeni, jer ciljaju na privatni život, izgled ili ulogu majke, uz etikete da su „neupućene“ ili „isfrustrirane“ . Glavna etiketa u našem slučaju je da smo “kvazi ekolozi”, a sve sa ciljem skretanja pažnje sa samog problema. Konstantno vode negativnu kampanju uz pomoć lažnih profila na društvenim mrežama da bi nas diskreditovali i umanjili naš uticaj na mišljenje javnosti. Na taj način se pokušava potpuno umanjiti značaj naše borbe, govori nam Rajković.

Borba protiv geoloških istraživanja u dolini Plive pokazala je koliko snagu može imati organizovana lokalna zajednica. Žene koje su se uključile u ovaj proces nisu ostale samo posmatračice, već su preuzele aktivnu ulogu – od javnih istupa i protesta do upoznavanja sa zakonima, procedurama i načinima institucionalne borbe.

Na pitanje da li je ova borba pokazala da žene mogu biti ključne nositeljice društvenih promjena, Suzana odgovara:

– Naša borba protiv geoloških istraživanja i potencijalnog otvaranja rudnika je pokazala da su žene ključna snaga otpora. Mi unosimo istrajnost i solidarnost, spremne da budemo na barikadama, blokiramo mostove, izlazimo pred mašine, obilazimo bušotine i učimo pravne procedure, transformišući se iz običnih žena u istaknute borce za našu životnu sredinu, pročila je.

Priroda nije prepreka razvoju

Jedna od najvažnijih poruka žena uključenih u ovu borbu jeste da zaštita prirode ne znači odbacivanje razvoja. Njihov stav je da razvoj mora biti zasnovan na odgovornom odnosu prema resursima i potrebama ljudi koji žive na određenom prostoru.

Suzana objašnjava kako odgovara na tvrdnje da su ekološki aktivisti protiv razvoja i investicija:

– Eksploatacija koja trajno uništava vodu, zemlju i zdravlje zarad profita strane kompanije nije razvoj, to je ekonomsko iscrpljivanje. Boreći se za prirodu, mi se borimo za stvarni razvoj, održivu poljoprivredu, turizam i ostanak mladih. Odgovoran odnos prema prirodi i ljudima je jedini ispravan put ka razvoju, kazala je Rajković.

Više od emocije – ozbiljan rad

Iako žene često imaju važnu ulogu u ekološkim pokretima, njihov doprinos još uvijek nije dovoljno vidljiv. Njihov rad se često svodi na priče o hrabrosti i emocijama, dok se zanemaruje znanje, organizacija i vrijeme koje ulažu u samu borbu.

O položaju žena u ekološkim pokretima Suzana kaže:

– Doprinos žena se i dalje često umanjuje ili romantizuje. Mediji nas rado prikazuju kao „hrabre majke“, a vrlo često se zanemaruje naš strateški, intelektualni i organizacioni rad, čak i kad smo glavni pokretači i nosioci ove borbe. Ova borba nije nimalo laka, jer zahtijeva hrabrost, energiju, istrajnost, snalažljivost, vrijeme, odricanja i mnogo toga, pa zbog toga smatram da se naš rad i naše zalaganje trebaju malo više poštovati, kazala je.

Za mnoge žene najteži trenutak nije sama borba, već odluka da prvi put javno podignu glas. Upravo taj prvi korak često predstavlja početak svake promjene, jer zajednica dobija snagu onda kada pojedinci odluče da ne prećute probleme koje vide.

Njena poruka ženama koje osjećaju da u njihovoj zajednici postoji problem, ali još nemaju dovoljno hrabrosti da javno reaguju, glasi:

– Briga za vašu decu i zajednicu uvijek mora biti veća od vašeg straha. Podići glas zbog nekog problema u zajednici je prva stepenica ka promjeni, a svaka velika promena počinje od jedne osobe koja je odlučila da više ne ćuti. Kad podignete glas, dobićete podršku svojih istomišljenika sa kojima trebate časno započnete svoju borbu. Vjerujte mi da uvijek postoje ljudi koji su solidarni, koji vide problem i žele da ga riješe zajedno sa vama. Ja takve ljude zaista imam i jako sam srećna zbog toga. Imam veliku podršku koja me motiviše da nastavim borbu i ne odustanem, istakla je Suzana Rajković.

Suzana Rajković danas predstavlja jedno od prepoznatljivih lica borbe za dolinu Plive i primjer kako ljudi iz malih sredina mogu postati snažan glas u zaštiti prostora u kojem žive. Njena priča pokazuje da aktivizam nije samo protest – već spoj istrajnosti, znanja, zajedništva i spremnosti da se zaštiti ono što pripada svima.

Strahuju od rudnika

Podsjećamo, geološka istraživanja na području opštine Jezero počela su sredinom 2022. godine, kada je kompanija Lykos Metals, preko firme SNK Metali, započela aktivnosti usmjerene na pronalazak mineralnih sirovina poput zlata, bakra, olova, kobalta, cinka… Najave mogućeg nastavka istraživanja i eventualnog otvaranja rudnika izazvale su snažan otpor dijela lokalnog stanovništva i ekoloških aktivista.

Mještani Jezera i okolnih područja upozoravaju da bi rudarski projekat mogao ugroziti prirodu, izvore vode i rijeku Plivu, zbog čega su organizovani brojni protesti i javna okupljanja sa zahtjevom da se istraživanja obustave. Aktivisti poručuju da se ne protive razvoju, ali da žele zaštitu prirodnih resursa i pravo lokalne zajednice da odlučuje o budućnosti svog prostora.

Posljednji veći protest održan je u aprilu 2026. godine, kada su građani ponovo izrazili protivljenje geološkim istraživanjima na području Jezera, Mrkonjić Grada i Šipova.

Poručeno je da postoji strah da su istraživanja samo prvi korak ka otvaranju rudnika koji bi trajno mogao promijeniti ovaj kraj.

Iako su ranije najavljivane nove aktivnosti na terenu, među stanovnicima i dalje postoji nepovjerenje prema projektu. Građani traže veću transparentnost i garancije da priroda i životna sredina neće biti ugroženi.

(Jajce Online)