Nebojša Tojagić: U ovoj zemlji jeres je biti svoj, biti poseban i biti slobodan

“Nažalost živimo u vremenu kada je opšteprihvaćena formula da samo biti nečiji, biti u zoni kreativnog sivila i neisticanja, te biti poltron znači očekivati jednog dana možda, nešto i od nekoga. To na moju sreću nije i moja životna filozofija, a još manje stil življenja. Imam stav. Imam svoj mišljenje koje ne mora biti ispravno, ali je moje. Možda je to i do genetike, do čojstva i junaštva” kaže na početku razgovora nezavisni kandidat iz reda nacionalnih manjina za odbornika u Skupštini grada Banjaluka, Nebojša Tojagić.

Autor: Impuls

Koliko je teško biti nezavisni kandidat?

“U normalnoj zemlji to bi značilo da ste sa manjom grupom istomišljenika i relativno skromnim sredstvima, bez terenske infrastrukture odlučili da krenete u političku avanturu. Tamo je centralno pitanje vezano za program, ciljeve i motive. Ovdje je sve naopako pa i biti nezavisni kandidat. Ovdje je centralno pitanje čiji ste nezavisni kandidat. Ustaljeno je razmišljanje da nezavisni mora biti nečiji ili zbog biračkih odbora koje strankama znače uštedu sredstava u posmatranju izbora ili u vidu kasnije podrške nekoj od političkih opcija. Ja sam, sa brzorastućom grupom ljudi, krenuo sredinom. Naišao sam na sumnjičave komentare te da sam crveni, te da sam plavi. Pošto nisam crveni onda mi crveni obljepljuju plakate. Pošto nisam ni plavi onda su moji plakati meta cijepanja. Ispade da su crveni i plavi jedino složni u tome.”

A Vaš program, Vaši ciljevi i motivi?

“Prvo, mi smo svjesni da jedan odbornik ne može biti vlast. Potpuno smo neopterećeni dolaskom i odlaskom sa vlasti za razliku od drugih. Nikome nismo obećali ni da će u oktobru doći na posao, niti smo prijetili da će ako odemo i on ostati bez posla. Takvu vrstu terea nismo imali. Otuda nismo morali ići na samodopadnu priču za mase već za jednu realnu, ozbiljnu i odgovornu kampanju. Ta kampanja bila je jednako kritična i prema vlasti i prema opoziciji. Zasnovana na činjenicama i argumentima. Nismo se priklanjali, a još manje klanjali, bilo kome.”

“Drugo, mi smo čitavo vrijeme govorili o lokalnim temama dok je bilo onih koji su govorili kao da su u nedjelju opšti, a ne lokalni izbori.  Upozoravali smo da Banjaluka nema sistem odbrane od poplava, te da nismo naučili lekciju iz poplava 2014. godine. Govorili smo da je stanje u Crvenom krstu poražavajuće i nedostojno tradicije njegovog postojanja od jednog vijeka, te da Civilna zaštita postoji samo na papiru. Kada je krenulo prepucavanje o gradskom menadžeru i gradskom arhitekti mi smo govorili o potrebi sistemskog rješenja koje će podrazumjevati da Banjaluka, a ne Sarajevo, bude glavni grad Republike Srpske i da tada kao i u ostalim državama regiona bude usvojen Zakon o glavnom gradu kojim će, kao u slučaju Beograda, biti regulisane te pozicije, ali i mnoge suštinske stvari.”

“Neshvatljivo je da Banjaluka nema Urbanistički plan. Neprihvatljiva je praksa konstantne izmjene regulacionih planova jer otvara prostor zloupotrebama. Ukazivali smo na nedomaćinski odnos u javnim preduzećima. Na nužnost analize njihovog poslovanja. Smatramo da vrtići ne mogu biti privilegija te da se kroz javno-privatno partnerstvo mora pronaći prihvatljiv model rada i u perifernim dijelovima. Ukazivali smo na loše stanje sa osnovnim školama. Ukazivali smo i na teško stanje poljoprivrede i nelogičnosti u radu Fonda za razvoj i unapređenje sela. Predlagali smo da se inicira podizanje spomenika nevinim žrtvama Drakulića, Šargovca i Motika. Zalagaćemo se za uvođenje modela 48 koji je u primjeni u mnogo mnajim i mnogo siromašnijim opštinama u Srbiji. Suština tog modela je da građanin na postavljeno pitanje u vidu maila, SMS-a, preko društvenih mreža, telefonskog razgovora i sl. mora dobiti traženi odgovor od lokalnih vlasti ili gradskog preduzeća u roku od 48 sati.”

Šta je sa mladima, sa zapošljavanjem i privredom?

“Sigurno znate da se prilikom izbora za Mis svijeta sve učesnice pitaju za šta bi se zalagale. Dakako, sve će reći za mir u svijetu. Teško da je koja misica u istoriji izbora za mis uspjela doprinijeti tom miru. Skoro svi političari će na Vaše pitanje odgovoriti da će se zalagati da mladi, kreativni i obrazovani kadrovi trebaju da ostanu ovdje, da će baš ti političari biti Mesije srpske privrede i ekonomskog preporoda ovog Grada i ove Republike…. Mladi su se naslušali te priče i ostalih bajki. Znaju mladi kolike su plate u realnom sektoru. Znaju i da su plate u društvenom sektoru dugoročno neodržive. Možda znaju i da Gradska vlast nema direktnu vezu sa zapošljavanjem. Možda su se naslušali tih priča i odlaze. Odlaze sve više. Zauvijek. Mi te priče nismo pričali i nećemo ni pričati. Ako imamo,a imamo, višak zaposlenih u gradskoj administraciji i gradskim preduzećima i ako se sa tim slažu opet svi akteri političkog procesa onda je osnovno pitanje – gdje zaposliti ljude? Gradska vlast treba da radi na ambijentu za investicije, a ne da preuzima nadležnosti Republike i istovremeno bježi od svojih obaveza i svojih nadležnosti. Ako ima viška u gradskoj upravi onda je prioritet te ljude prebaciti u privredu i rasteretiti budžet.”

Šta vas je navelo na kandidaturu?

“Prije pet godina sam sa grupom komšija koja je bila nezadovoljna stanjem infrastrukture i položajem naselja u kome živimo, kao nezavisna lista, izašao na izbore za Savjet MZ Priječani i tada smo dobili podršku građana. Ma koliko bio mizeran značaj mjesnih zajednica u sistemu lokalne samouprave Republike Srpske i ma koliko bio neshvatljiv odnos lokalnih vlasti, a pritom ne mislim samo na Banjaluku, prema mjesnim zajednicama, mi smo dosta stvari pomakli sa mrtve tačke. Škola je trebala biti srušena 2011. godine. Nismo je dali. I danas je u upotrebi iako joj je rok upotrebe istekao. Posljednjih pet godina jurimo ministre prosvjete sa ciljem da iniciramo gradnju ovog objekta. Prema posljednjim informacijama oko 400 000 KM trebalo bi biti obezbijeđeno u budžetu RS za 2017. godinu. U poteklom periodu u naselju su postavljenje dvije trafo stanice čime je u dobroj mjeri riješen problem sa slabijim naponom. Pohvalno je rješavanje vodosnabdjevanja u drugoj visinskoj zoni za šta je uloženo oko 760 000 KM. U velikoj mjeri završili smo sa imenovanjem ulica. Istini za volju nije bilo lako pokrenuti taj proces. Inicirali smo realizaciju projekta Puta za Priječane koji je još 2012. uvrštren kao jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata Grada,a Vlada RS proglasila je ovaj put putem od javnog interesa. Nažalost, od 5280 metara do sada je asfaltirano samo nešto više od 500 metara dok je sudbina nastavka realizacije ovog projekta krajnje neizvjesna, iako je do sada u ovaj projekat uloženo preko 1 500 000 KM.  Nakon mnogo odlaganja i dvije godine čekanja na korak smo od visećeg mosta. Raniji viseći most stradao je u majskim poplavama 2014. godine a prvobitni stav Gradskih vlasti bio je da ne ulazi u ovakav projekat. Inicirali smo i da se ambulanta porodične medicine nađe u Planu izgradnje nedostajućih objekata ambulanti porodične medicine. Ništa se od toga nije dogodilo preko noći. Bili smo realni u svojim traženjima i uporni. Krajnje tvrdoglavi. Brutalno glasni. Beskompromisni u dosta situacija. Na svako NE mi smo slali novi dopis. Shvatio sam da se dosta toga može uraditi ako čovjek zna šta želi. I pored svega ja nisam zadovoljan urađenim jer ima još dosta posla da se uradi. Vjerujem da se u ovom Gradu može puno uraditi i sa praznijim budžetom od ovoga što je sada ali samo ako se racionalno troše sredstva građana.”

Kakva su Vaša očekivanja od izbora?

“Bez obzira kako se završi ova trka u kojoj učestvujem moram biti zadovoljan. Od trenutka donošenja odluke da se upustim u sve ovo do danas u moj život ušlo je na destine novih lica koje teško da bi upoznao da se nisam kandidovao. To su ljudi koji su nezadovoljni ponudom na političkom tržištu. Ljudi koji su uvidjeli da ne robujem ni pravilima, ni disciplinom. Ljudi koji su shvatili da imaju glavu da sa njom misle, a ne da sa njom klimaju. Oni su došli sami. Nisu došli ni zbog obećanog posla poslije izbora, ni zbog jela i pića prije izbora. Prihvaćeni su kao što je i svaka njihova konstruktivna ideja prihvaćena. Ja nisam vođa. Ne ponašam se kao vođa i ne tjeram pametne ljude oko sebe, jer to rade samo vođe. Posljendjih dseetak dana nam se javljaju građani koji su prepoznali da smo na parvom putu. Svaka tavkva pohvala i kometar gode. Velika stvar je i što su me podržali prijatelji bez kojih ova kampanja ne bi bila takva kakva jeste. Pojedini mediji su se pohvalno izjasnili i o samoj kampanji #reciglasno i socijalnoj energiji koju smo pokazali. Ona je nastala sticajem okolnosti i plana da se na predstavljanju na BHRT-u ćuti kao znak protesta. Naime, nakon predstavljanja, dvominutnim ćutanjem sam dao pomen za sva neispunjena obećanja državnih, entitetskih i opštinskih vlasti, ali i minut ćutanja za građane koji konstantno ćute na jednu kontinuiranu nepravdu. Da budem iskren jedva sam izdržao jer svi koji me znaju tvrde da nisam ćutljiva osoba i osoba bez stava.”

Šta od vas da očekuju građani ako prođete?

“Nemam pravo da obećavam nešto što nisam u prilici da ispunim. Nemam namjeru da odustajem od kursa kojim sam krenuo. Imam namjeru da od prvog dana krenem među građane, da pokažem da se mjesne zajednice ne obilaze samo prije izbora, da po konstituisanju vlasti krenemo u realizaciju bar nekih dijelova programa sa kojim smo ušli u ovu trku.”

Razgovarala: Mirjana Tešanović