Foto: Ustupljana fotografija
Šta ako nasilje prepoznamo tek onda kada bude prekasno? I šta nam promakne dok slijepo vjerujemo da su ljubomora, kontrola, uskraćivanje novca ili stalni strah samo nečija „briga“? Aneta Zrnić godinama se bavi upravo tim pitanjima. Kao pravnica i autorka bloga „Nasilje – šta i kako“, kroz pravnu praksu, edukacije i razgovore sa ženama koje su preživjele nasilje prikupljala je iskustva koja su kasnije pretočena u njenu prvu knjigu „Otvaranje“.
Razgovarala: Nataša Lazukić
Knjiga “Otvaranje” počinje već izuzetno upečatljivim naslovom i objavljena je nakon nekoliko godina rada i pisanja na blogu „Nasilje šta i kako“. Kakvi su procesi prethodili ovoj knjizi i kada si odlučila da je napišeš?
U knjizi sam napisala da sam još kao djevojčica željela da napišem knjigu. Ta želja je sazrijevala kroz život, studiranje i rad u struci, gdje sam se susretala sa različitim radnjama nasilja. Usput sam čitala stručnu literaturu o nasilju i druge autore knjiga o iskustvenom nasilju, pohađala edukacije, učestvovala u više radionica i projekata o porodičnom nasilju, kako bih se što više upoznala sa ovom problematikom. Na kraju sam odlučila da napišem knjigu na osnovu istinitih životnih iskustava, jer nam ona daju saznanja o porodičnom nasilju koja tek otkrivamo. Time sam se pridružila autorima koji sve više pišu o nasilju putem knjiga, dajući nam odgovore koje tražimo. Nastanak knjige uz rad i druge životne obaveze bio je zahtjevan. Ovo je moja prva knjiga, pa mi je i sam proces pisanja bio nepoznato iskustvo. Tražeći podršku upoznala sam urednicu knjige Tanju Stupar Trifunović, koja mi je pomogla da knjigu uredim, bez koje ovu knjigu ne bih mogla iznijeti. Saradnja sa ostalim saradnicima je bila tako prirodna, kao da smo se povezali nekom većom svrhom. U šetnji do posla i nazad dobijala sam najveću inspiraciju za pisanje, pa bih mogla reći da sam je dijelom napisala u hodu. Zbog toga je dio knjige nastao u notesu na telefonu na kojem sam zapisivala misli.
Koliko je jednoj ženi teško da “presiječe” lanac nasilja i donese neke bitne odluke u životu?
Sa finansijskom nezavisnošću, ženama je mnogo lakše presijeći sve ono što ranije nisu mogle. Žene su sve više i emocionalno nezavisne, što čini da sa partnerom više ne ostaju iz straha ili potrebe. Pa opet, i uz takvu nezavisnost nije lako donositi teške odluke. Ženama je u prirodi da grade dom, pa je to rekla bih jedna od najtežih odluka za ženu, bez obzira na svu njenu nezavisnost.
Knjiga obiluje mnogim filozofskim rečenicama i mijenja pogled na život. Kada bi nešto morala izdvojiti, a da želiš čitaocima tom poukom otvoriti oči, šta bi to bilo?
Mnogo je puteva u životu, ali nekima prođemo samo jednom i više nikada. Važno je da umijemo da ih prepoznamo, ako želimo da putujemo malo duže. Naše životno putovanje ne bi trebalo da se završi prebrzo.
Sa ovom porukom prvi put sam najavila knjigu, sa razlogom. Nju sam izdvojila kao važnu poruku o kojoj često ne mislimo idući kroz život, zaneseni njegovim sjajem i svim onim što nam život nudi na našem putovanju. Obično takve puteve ne prepoznajemo, jer nam oni i ne izgledaju opasno. To su naizgled lijepi putevi, ali idući njima uviđamo da se sa njih vjerovatno više nećemo vratiti. Upravo jedno takvo životno putovanje opisala sam u knjizi, sa namjerom da kod čitaoca probudim onu zdravu dozu opreza, na koju kao da zaboravimo u želji da se ostvarimo u svim ulogama koje život stavlja pred nas, zaboravljajući da će i život svašta tražiti od nas da to i postignemo, a ponekad i naš život.
Dijelim još jednu poruku iz knjige:
Ćutanje nije zlato u situacijama kada smo ugroženi ili kada su povrijeđena naša prava. U takvim situacijama ćutanje je tiha smrt.
Da li su neki već čitali knjigu i kakvi su prvi utisci/komentari čitalaca?
Knjiga “Otvaranje” je već u svom nastajanju uspjela zainteresovati osobe koje su je vidjele u nastanku. Određeni dijelovi knjige su obuhvatili adaptirane članke i citate sa bloga i Instagram stranice Nasilje Šta i kako, što je navedeno i u knjizi, a gdje sam već od ranije od čitalaca imala pozitivnu povratnu informaciju. Od recenzenata i saradnika dobila sam prve utiske o knjizi, koji su mi potvrdili da sam uspjela postići ono što sam željela. Dizajn korica knjige sa klapnama i porukom na naslovnici, kao i prelom i slom teksta zapaženi su uz pozitivne komentare.
Jedan od utisaka recenzentkinje Irene Đumić Jurić-Marijanović, psihološkinje i terapeutkinje, je da knjiga u određenim dijelovima ima efekat napetosti poput trilera što pokreće čitaoca da okrene stranicu sa željom da pročita sljedeću. Posebno mi je drag jedan od komentara recenzentkinje Biljane Ćulafićda sam napisala pravu životnu knjigu, jer to i jeste bio moj cilj.
Takve knjige nose posebnu težinu, životnu istinu na koju čovjek ne može da ostane ravnodušan. Nešto se nakon čitanja takvih životnih sudbina mijenja u čitaocu.
Da li smo kao društvo spremni da se suočimo sa istinama o kojima progovaraš u knjizi?
Rekla bih da smo i više nego spremni. U našem društvu nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici je zakonom prepoznato i sankcionisano kao krivično djelo, a knjige o iskustvenom nasilju daju nam više saznanja kako ga prepoznati. Zavedeni iluzijom lažne sigurnosti postajemo žrtve, jer ne prepoznajemo nasilne osobe kojima smo okruženi, kao što je napisala autorka Aylin Sidran u svojoj knjizi “S druge strane straha” “Ne možete ga prepoznati u masi, jer se ničim posebnim ne ističe.”
Ne poznajemo dovoljno ni samo nasilje, jer nasilje ima više oblika. Još uvijek ga doživljavamo kao fizičko, zbog čega propuštamo da na vrijeme prepoznamo druge znakove nasilja. Očekujući fizičko nasilje, često i ne znamo da preživljavamo nasilje koje je ustvari psihičko ili finansijsko.
Iskustva preživjelih nam uglavnom ostaju nepoznata, a upravo nam ona razotkrivaju kako ličnost nasilnika, tako i sve ono što im je pomoglo preživjeti u nasilnom okruženju. Nedostaju nam istine preživjelih, koje smo spremni da čujemo. Čovjek najviše voli slušati ono što želi čuti i to mu je najmiliji zvuk, ali ga zvuk ugodne laži ne oslobađa, samo istina.
Da li ovakve knjige mogu i služe toj svrsi da promijene nečiji život na bolje i ohrabre osobe da naprave neki korak naprijed?
Naravno, upravo sa tom namjerom je ova knjiga i napisana, ali je jednako važna i za osobe koje nisu imale susret sa nasiljem, kako bi se upoznale sa nekim detaljima koji nam obično promaknu, a mogu nam pomoći da prepoznamo manipulaciju.
Kako je i recenzentkinja knjige Biljana Ćulafić, pedagoškinja i psihoterapeutkinja za traume i partnerstvo navela u recenziji da je ova knjiga napisana sa namjerom da pomogne, usmijeri, podigne svijest i proširi znanje o strategijama preživljavanja u situacijama nasilja.
Šta u ovim uzburkanim vremenima zapravo treba da predstavlja osnovu i temelj zdrave veze između muškarca i žene?
Prvenstveno zdrav odnos prema samom sebi. Nadalje, osnov ili temelj zdrave veze između muškarca i žene koji imaju zdrav odnos prema samima sebi bila bi ljubav, a ne strah, jer ako nas strah povezuje bićemo u strahu zar ne? Ako nas spaja ljubav, biće i ljubavi među nama koja se dalje mora nježno njegovati poput biljke da bi trajala. Za zdrav odnos između muškarca i žene važna je emocionalna zrelost oba partnera, jer smo u suprotnom poput djece koja se igraju partnera, a ta igra može da završi kao i svaka dječija igra što se završi – burno. Zaključujem da zdrava veza podrazumijeva i prihvatanje autentičnosti partnera. Dakle, autentično izgrađene ličnosti koje poznaju sebe, koje su stabilne u samima sebi, oslobođene strahova mogu doživjeti i jedan takav alhemijski odnos koji čini da se u nama sve mijenja nabolje, jer ljubav to zaista čini.
Kako se može kupiti tvoja knjiga i kada su planirane promocije?
Knjiga se za sada može naručiti lično od mene putem poruke na instagram stranici Nasilje Šta i kako. Pisanje knjige je tražilo dugotrajnu posvećenost pisanju uz druge životne obaveze, zbog čega polako izlazim u javnost, ali se i usput postepeno upoznajem sa koracima koji slijede. Ne znam još uvijek tačan datum promocije knjige, o čemu ću obavijestiti čitaoce nakon što bude potvrđen.