Foto: Impuls
Meta-analiza 214 eksperimenata, sprovedenih na 177 vrsta, pokazuje u kojoj mjeri buka koju stvaraju ljudi mijenja tijela, ponašanje i preživljavanje divljih životinja.
Buka koju stvaraju ljudi mijenja fizičke karakteristike ili ponašanje kod osam od deset proučavanih vrsta i značajno povećava njihovu stopu smrtnosti. Ovo je zaključak meta-analize koju su Hansjerg Kunc i Ruven Šmit s Univerziteta Kvins u Belfastu objavili 5. novembra 2026. godine u časopisu “Science”. Studija je objavljena nešto više od tri nedjelje prije švajcarskog glasanja o inicijativi koja se tiče vatrometa.
Šta su istraživači proučavali
Dvojica biologa pregledala su više od 93.000 naučnih zapisa, a na osnovu njih analizirala 214 eksperimenata koji su obuhvatili 177 vrsta: ribe, ptice, sisare, žabe, gmizavce, insekte, rakove, mekušce i korale – u slatkim vodama, morima i na kopnu, širom šest kontinenata. U analizu su uključeni isključivo eksperimenti, jer je to jedini način da se dokaže da buka uzrokuje promjene, a ne da se samo slučajno poklapa s njima. Prilikom analize uzeta je u obzir i evolutivna srodnost među vrstama.
Izvori buke su dobro poznati: drumski i pomorski saobraćaj, industrija, rekreativne aktivnosti, seizmička istraživanja i upotreba sonara. Studija je ispitivala kako buka djeluje u različitim fazama – od uticaja na organizam, preko razvoja i ponašanja, pa sve do preživljavanja, reprodukcije, veličine populacije i odnosa između predatora i plijena.
Ključni pokazatelji
U okviru eksperimenata koji su razmatrani u svakom pojedinačnom slučaju, analiza je, između ostalog, pokazala sljedeće efekte:
Kod 8 od svakih 10 od ukupno 177 proučavanih vrsta, buka je dovela do promjena u tjelesnoj građi ili ponašanju.
Stopa smrtnosti u uslovima izloženosti buci bila je 138 odsto viša. Radi ilustracije: ako bi u kontrolnoj grupi (bez dodatne buke) uginulo 10 od 100 životinja, u uslovima buke taj broj bi iznosio oko 24.
Brojnost životinja bila je oko 37 odsto manja u uslovima buke. Konkretnije rečeno: tamo gdje bi, bez dodatne buke, bilo 100 životinja, u uslovima buke bilo bi ih oko 63.
Biološka prilagođenost — što podrazumijeva kombinaciju preživljavanja i reprodukcije — opala je za 27 odsto.
U uslovima buke, grabljivice su ulagale oko dva i po puta više napora, a ipak su hvatale otprilike četvrtinu manje plijena.
Na fiziološkom nivou, buka izaziva stres: nivo hormona stresa raste, ćelije su izložene pritisku, dolazi do promjena u disanju i cirkulaciji, a imuni sistem počinje drugačije da funkcioniše. Kod mladih jedinki, to utiče na rast, tjelesnu masu i razvoj organa. Kada je riječ o ponašanju, negativne posljedice se javljaju u pogledu izbjegavanja grabljivica, potrage za hranom, učenja, izbora partnera i socijalnih interakcija.
Neke vrste su, u uslovima buke, posvećivale više pažnje svom potomstvu. Kod drugih je roditeljska briga opala, što je dovelo do smanjenja šansi za preživljavanje njihovih mladunaca. Ovi efekti su bili slični u slatkovodnim sredinama, morima i na kopnu, a rezultati laboratorijskih eksperimenata u velikoj mjeri su se poklapali sa nalazima istraživanja sprovedenih u prirodnim staništima.
Šta brojka od 138 odsto znači, a šta ne
Na društvenim mrežama se trenutno dijeli ova studija uz tvrdnju da buka povećava stopu smrtnosti životinja za 138 odsto. To ne znači da širom svijeta umire 138 odsto više životinja. Ova brojka predstavlja relativnu vrijednost izvedenu iz analiziranih eksperimenata: u uslovima izloženosti buci, rizik od smrti bio je 138 odsto veći nego u kontrolnim grupama koje su boravile u tihom okruženju. Studija ne daje procjenu ukupnog broja životinja koje širom svijeta stradaju uslijed buke.
Takođe, ona ne stavlja buku ispred gubitka staništa ili trovanja. Naprotiv, istraživači ističu da se, pored rješavanja tih problema, mora obratiti pažnja i na buku: ako neko štiti samo prostor staništa, a dozvoljava da se njegovo zvučno okruženje pogorša, onda ta zaštita nije dovoljna. Studija, međutim, ukazuje na nešto drugo, što je gotovo podjednako važno: buka nije samo sporedna pojava, već nezavisan faktor koji uzrokuje bolesti i smrt kod životinja – i to u brojnim životinjskim grupama, kako na kopnu, tako i u slatkim vodama i morima.
Buka se može isključiti
Kunc ističe karakteristiku po kojoj se buka razlikuje od mnogih drugih pritisaka na životnu sredinu: kada izvor buke utihne, neposredno akustično opterećenje nestaje. Šteta koja je već nastala ne može se automatski poništiti, ali uklanjanje buke koja se može izbjeći pruža životinjama trenutno olakšanje. Stoga istraživači predlažu da se uticaj buke na divlje životinje procjenjuje prilikom izdavanja dozvola za izgradnju puteva, uspostavljanje pomorskih ruta, postavljanje vjetroelektrana na moru ili sprovođenje seizmičkih istraživanja, kao i da se na kopnu i u morima uspostave zone tišine.
Švajcarska će 29. novembra glasati upravo o jednom takvom izvoru buke koji bi se mogao isključiti. Iako se ova meta-analiza bavi bukom uopšteno, a ne konkretno vatrometima, postoje posebna saznanja o efektima vatrometa tokom dočeka Nove godine: u Holandiji je u novogodišnjoj noći, usred zime, u vazduhu bilo u prosjeku hiljadu puta više ptica nego tokom običnih noći. Ove i druge studije sabrali smo u dosijeu pod naslovom „Divlje životinje: provjera činjenica”. Čak i Savezno veće Švajcarske u svojim obrazloženjima priznaje da divlje životinje, kada se prepadnu, bježe i time troše dragocjene energetske rezerve.
Inicijativom o kojoj se glasa 29. novembra 2026. u Švicarskoj traži se potpuna zabrana prodaje i upotrebe svih pirotehničkih sredstava (vatrometa i petardi) koja proizvode buku – uključujući korištenje na privatnim proslavama, vjenčanjima, rođendanima, za Novu godinu, nacionalni praznik 1. avgusta te upotrebu pirotehnike kupljene u inostranstvu, uz mogućnost odobravanja izuzetaka isključivo za javne događaje od nadregionalnog značaja.
Pucanj kao izvor buke
Jedan izvor buke gotovo da se i ne pominje u švajcarskoj javnoj raspravi: pucanj. Da on ima određeni uticaj, dobro je dokumentovano. Prema četrnaestogodišnjoj studiji sprovedenoj u jugoistočnoj Španiji (Martínez et al. 2026, *European Journal of Wildlife Research*), orlovi krstaši (Bonelli's eagles) prekidali su ležanje na jajima kada bi se lov odvijao u krugu od 600 metara od gnijezda, pri čemu je pucanj izazivao gotovo tri puta veće uznemiravanje nego samo prisustvo lovca. Sistematski pregled 23 studije (Mysterud 2026, *European Journal of Wildlife Research*) opisuje uznemiravanje od strane lovaca i njihovih pasa kao „kolateralnu štetu” po vrste koje se uopšte ne love.
Tišina nije luksuz
Studija iz Belfasta pruža širok eksperimentalni temelj za raspravu o buci. Ko želi da zaštiti divlje životinje, mora da zaštiti i njihov mir. Ovo nije samo stav ljubitelja životinja, već rezultat 214 sprovedenih eksperimenata. Buka ne čini životinje samo uznemirenim; ona dovodi do veće smrtnosti, a tamo gdje je bučno, životinja ima manje.
Impuls
