Foto: Moj Doboj
Zloupotreba djece u političke svrhe i izborne kampanje predstavlja grub napad na prava djece koja su garantovana Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima djeteta. Umjesto da budu zaštićena od političkih manipulacija, djeca se često koriste kao emocionalni instrumenti tokom predizbornog perioda za privlačenje birača i sticanje političkih poena.
Autor: Impuls
Iako kampanja nije zvanično počela, Koalicija „Pod Lupom“ je objavila da je do sada uočeno 9 slučajeva zloupotrebe djece u političke svrhe. Naveli su kako zabrinjava činjenica da je broj sankcija za ovu vrstu izborne nepravilnosti i dalje izuzetno mali te da ga prate nelogičnosti koje se pojavljuju u praksi sankcionisanja tokom aktuelnog izbornog ciklusa.
„Najčešći oblik zloupotrebe djece koji smo do sada zabilježili odnosi se na situacije u kojima politički subjekti ili pristalice organizuju posjete porodicama, često uz podjelu poklona, nakon čega se maloljetna djeca fotografišu ili snimaju, a taj materijal se objavljuje na društvenim mrežama i/ili drugim platformama. Na taj način prisustvo djece postaje sastavni dio političke promocije, s jasnom namjerom da se kod javnosti proizvede emocionalna reakcija prema političkom subjektu ili pristalici“, istakli su iz Koalicije „Pod lupom“.
U prethodnim izbornim ciklusima ovakvi slučajevi su sankcionisani uz obrazloženje da su djeca iskorištena za stvaranje pozitivne slike o političkom subjektu i posredno uticanje na emocije birača. Međutim, u aktuelnom izbornom ciklusu, skoro identične situacije, više se ne tretiraju kao zloupotreba djece. Umjesto toga, takve aktivnosti se tumače kao isticanje značaja porodice.
„Posebno su porazna obrazloženja pojedinih političkih subjekata prema kojima nema kršenja zakona zato što prisustvo djeteta ne predstavlja direktan poziv na podršku političkoj stranci ili zato što dijete od tri ili četiri godine, samo po sebi, ne može zagovarati glasanje za određenu političku opciju. Takvi argumenti apsolutno promašuju suštinu problema. Niko ozbiljan ne tvrdi da dijete od tri ili četiri godine može voditi političku kampanju. Upravo suprotno, problem nastaje kada odrasli koriste dijete kao emocionalni instrument u vlastitoj političkoj promociji“ , dodali su iz Koalicije.
Do sada su sankcionisana samo dva slučaja, od devet prijavljenih, u kojem su djeca prikazana na igralištu i u školi, pri čemu je utvrđeno da su iskorištena kao osjetljiva kategorija društva u svrhu političke promocije.
Neujednačena praksa sankcionisanja stvara ozbiljan pravni vakuum i ostavlja prostor političkim subjektima da zloupotrebljavaju djecu pod različitim izgovorima. Ako ista radnja u jednom slučaju predstavlja nedozvoljenu političku promociju, a u drugom slučaju „promociju porodičnih vrijednosti“, ima se pravo tražiti jasno, dosljedno i argumentovano postupanje.
Iako kampanja nije zvanično počela, a već imamo 9 prijavljenh slučajeva, sve su prilike da nas u službenoj kampanji čeka dramatičan porast zloupotreba. Političari sve više koriste promocije na društvenim mrežama, jer te platforme omogućavaju direktan i brz emocionalni uticaj na birače.
Gordana Rajić, Ombudsman za djecu Republike Srpske, izjavila je nedavno za medije da je izborni zakon jasan da djecu treba zaštiti od zloupotrebe za političke svrhe, te da se zakon očigledno ne poštuje jer imamo toliko prijava, a zvanična kampanja nije još ni počela.
„Ako nema dobrobiti za samo dijete, već isključivo za partiju ili kandidata, onda možemo govoriti o eventualnoj zloupotrebi. Važno je naglasiti da sam roditeljski pristanak ne briše zloupotrebu jer zakon je jasno definisao šta to znači i sama činjenica da je roditelj pristao da se dijete pojavi u kampanji ne znači da je radio u njegovom najboljem interesu“, istakla je ona.
Djecu ne bi trebalo isključiti iz politike, ali bi ih trebalo uključiti kada su u pitanju teme koje ih se direktno tiču. Aktivno uključivanje djeteta podrazumijeva da su određene dobi i adekvatne zrelosti, djecu ispod 14 godina se ne smije uključivati u političku komunikaciju na bilo koji način.
Zloupotreba djece u izbornim kampanjama nije samo pitanje kršenja zakona, to je i moralno pitanje cijelog društva da se djeca, nesvjesna da su iskorištena za tuđe političke ambicije, podrede političkom profitu. Posebno ako društvo normalizuje taku praksu.