Foto: Gavin Allanwood/ Unsplash
Mačke mogu imati svoj vlastiti muzički ukus: više ih zanimaju viši tonovi, kontinuirani prijelazi između različitih visina i ritmovi nalik predenju nego ljudska muzika.
Glazba se razmatra kao dopuna veterinarskoj skrbi, međutim dokazi još ne dopuštaju preporuke. Najnoviji pregled istraživanja upozorava da još ne znamo dovoljno da bismo glazbu propisivali mačkama. Razlog je puno više od znatiželje vlasnika. Naime, noviji veterinarski radovi pokušavaju utvrditi može li se glazba primjenjivati kao neinvazivna dopuna skrbi tijekom pregleda, hospitalizacije i zahvata. Pitanje mačjeg glazbenog ukusa tako postaje pitanje dobrobiti životinja, a ne estetski hir ljudi.
Stefanos G. Georgiou i Apostolos D. Galatos s grčkog University of Thessaly u radu Glazba kao perspektiva, objavljenom 2025. u časopisu Frontiers in Veterinary Science, zaključuju da su istraživanja na mačkama malobrojna, s malim uzorcima i neujednačenim metodama. Ipak, presudnim za ovo polje čini se razlika između zvuka koji privlači mačju pozornost i onoga koji doista ublažava stres.
Kineski znanstvenici koji rade pri kineskom South China Agricultural University ispitali su 20 mačaka. U radu koji se bavi efektima slušnih podražaja u mačaka, objavljenom 2023., i ponovno 2025. godine, mačke su deset minuta slušale tišinu, predenje, zvuk hranjenja ili njihovu kombinaciju. Kombinacija je smanjila pretraživanje prostora pogledom, ali ne i većinu drugih ponašanja. Fiziološki pokazatelji nisu mjereni pa autori nisu utvrdili jasno smanjenje stresa. Ovaj je nalaz važan jer upućuje da reakciju možda ne određuje glazba kao ljudska kategorija, nego zvučni obrasci povezani s mačjim iskustvom.
Glazbeni žanrovi: preferiraju li mačke rock?
Glazbene žanrove izravno su usporedili znanstvenici s argentinskih institucija: Universidad Nacional de La Plata i CONICET-a. U radu “Auditory Enrichment with Different Genres of Music for Colony Queens“, objavljenom 2024. u časopisu Laboratory Animals. U tom pokusu devet ženki slušalo je tišinu, soft rock, Motown, pop, frenchcore i glazbu oblikovanu za mačke. Nisu birale glazbu, pa pokus ne dokazuje da preferiraju rock. Uz soft rock povećali su se puls i brzina disanja, a mačke su manje komunicirale s drugim mačkama i rjeđe prele. Kortizol se smanjio uz Motown i mačju glazbu. Neusklađeni rezultati i uzorak od devet životinja ne omogućuju opći zaključak o omiljenom žanru.
Za zaključak da mačke vole rock trebalo bi pokazati da ga same biraju ili uz njega dosljedno pokazuju znakove ugode. Ovaj pokus nije sadržavao izbor između žanrova, a fiziološki i pokazatelji ponašanja davali su različite odgovore. Povećani puls i brže disanje uz soft rock govore o pobuđenosti, koja može biti ugodna ili neugodna, dok rjeđe predenje i smanjena komunikacija s drugim mačkama ne potvrđuju ugodu. Smanjenje kortizola zabilježeno uz Motown i glazbu oblikovanu za mačke dodatno onemogućuje izdvajanje rocka kao preferiranog žanra. Rezultati zato opisuju reakcije devet mačaka na ponuđene zvučne podražaje, dok njihov dobrovoljni glazbeni izbor ostaje nepoznat.
Foto: Jaap Straydog/ Unsplash
Frekvencija prije žanra
Za razumijevanje mačje glazbe važan je njihov slušni raspon. Rickye S. Heffner i Henry E. Heffner iz Laboratory of Comparative Hearing pri američkom University of Kansas u radu o slušnom rasponu domaćih mačaka, objavljenom 1985. u časopisu Hearing Research, audiogramima dviju mačaka utvrdili su raspon od 48 herca do 85 kiloherca pri razini zvučnog tlaka od 70 decibela. Uzorak je premalen za široko poopćavanje, a rezultat ne pokazuje koje su frekvencije mačkama ugodne.
Charles T. Snowdon, Megan Savage i David Teie s američkih sveučilišta tu su razliku pretvorili u pokus. U radu “Cats Prefer Species-Appropriate Music”, objavljenom 2015. u časopisu Applied Animal Behaviour Science, 47 kućnih mačaka slušalo je dvije trominutne skladbe oblikovane za njihov komunikacijski sustav i dvije skladbe namijenjene ljudskom sluhu.
Prosječna visina tona u mačjoj glazbi iznosila je 1,34 kiloherca, prema 335 herca u kontrolnoj glazbi. Autori su jednu od glavnih značajki skladbi nazvali “melodic sliding frequencies“, odnosno kontinuiranim prijelazima između različitih visina tona, čestim u mačjim glasanjima. U glazbenoj izvedbi takvi su prijelazi bliski glisandu ili portamentu: kod glisanda međutonovi ostaju razaznatljivi, dok se kod portamenta prelijevaju jedan u drugi. Skladbe su sadržavale i ritmičke impulse oblikovane prema predenju i sisanju”.
Medijan vremena do reakcije iznosio je 110 sekundi za mačju i 171,75 sekundi za ljudsku glazbu. Mačke su se češće okretale prema zvučniku, približavale mu se, njušile ga ili se o njega trljale. Istraživanje je mjerilo pozornost i približavanje, a ne osjećaj ugode ili dugoročnu dobrobit. Pokus dakle pokazuje da mačke različito reagiraju na glazbu prilagođenu njihovoj vrsti, ali ne dokazuje da je “vole” u ljudskom smislu niti da ih ona smiruje.
Može li glazba smanjiti stres?
Amanda Hampton i suradnici s Veterine u američkoj Louisiani proveli su randomizirani križni pokus na 20 zdravih mačaka. Prema radu “Effects of Music on Behavior and Physiological Stress Response of Domestic Cats in a Veterinary Clinic”, objavljenom 2020. u časopisu Journal of Feline Medicine and Surgery, mačke su uz prilagođenu glazbu tijekom pregleda imale niže ponašajne ocjene stresa i lakše podnosile rukovanje nego uz ljudsku glazbu ili tišinu. Omjer neutrofila i limfocita ipak se nije razlikovao.
Juliane E. G. Paz, i suradnici s brazilskog Universidade Federal do Rio Grande do Sul ispitali su 35 hospitaliziranih mačaka tijekom 31 sata. U radu “Evaluation of Music Therapy to Reduce Stress in Hospitalized Cats“, objavljenom 2022. u časopisu Journal of Feline Medicine and Surgery, nije bilo razlike u prosječnim ocjenama stresa između mačje glazbe, ljudske glazbe i tišine. Uzorak sline bio je premalen za usporedbu kortizola. Različiti ishodi kratkog pregleda i 31-satne hospitalizacije pokazuju da se mogući učinak glazbe ne može automatski prenositi iz jedne stresne situacije u drugu.
Dosadašnji rezultati zato pokazuju moguću sklonost pojedinih mačaka višim tonovima, kontinuiranim prijelazima između različitih visina tona i ritmovima povezanima s njihovom komunikacijom, ali ne potvrđuju omiljeni ljudski žanr ni glazbu kao pouzdano sredstvo protiv stresa. Organizacija Cats Protection savjetuje vrlo tihu reprodukciju, izbjegavanje naglih zvukova i mogućnost da se mačka udalji. Približavanje zvučniku pokazuje zanimanje, dok odlazak ili uznemirenost znače da je tišina bolji izbor.
Konkretni primjeri iz pokusa nisu bili ljudski žanrovi, već skladbe poput one Davida Teieja oblikovane baš za mačji slušni i komunikacijski sustav. “Cozmo’s Air” i “Rusty’s Ballad” u pokusu na 47 kućnih mačaka izazvale su više zanimanja nego glazba namijenjene ljudima. Uz “Scooter Bere’s Aria” mačke su tijekom veterinarskog pregleda imale niže ocjene stresa i lakše podnosile veterinarsku obradu, nego uz ljudsku glazbu ili tišinu, premda se fiziološki pokazatelj stresa nije razlikovao. To su primjeri za tihi, oprezni pokušaj, a ne skladbe za koje je dokazano da će smiriti svaku mačku.