Foto: Freepik
Naučnici u Francuskoj kažu da su otkrili temelje nevjerovatne raznolikosti ptičjeg pjevanja.
Tim je analizirao više od 100.000 pjesama od 3.000 vrsta ptica i otkrio da su sve sastavljene od osam osnovnih vrsta zvuka koje istraživači nazivaju „motivi“.
Svaka pjesma, kažu oni, sastoji se od kombinacija ovih motiva – tri vrste trilera, tri vrste zvižduka, haotičnih nota i harmonija.
Ptičje pjevanje je jedan od najsofisticiranijih oblika komunikacije zasnovane na zvuku u prirodnom svijetu.
Njegova raznolikost i složenost fascinirale su biologe, ali sa toliko različitih pjesama, bilo je teško proučavati je na globalnom nivou.
Vodeći istraživač i doktorand Univerziteta u Sent Etjenu, Kventin Bakele, objasnio je: „Raznolikost je ogromna. A ako odete u Aziju, Afriku, Amazoniju, čućete potpuno drugačije pjesme.“
U novoj studiji, on i njegove kolege koristili su globalnu bazu podataka o pjesmama ptica – snimke koje su postavile hiljade volontera. To je značilo da su mogli da analiziraju oko 116.000 pjesama od više od 3.000 vrsta ptica.
Foto: Unsplash
Proučavali su obrasce u pjesmama – kako se svaka pjesma mijenjala i mijenjala tokom vremena. A uz pomoć vještačke inteligencije, mogli su zatim da uporede hiljade pjesama jedne sa drugima – kako bi pronašli šta ih povezuje.
Naučnici su rekli da je ovo otkrilo „jednostavnost koja leži u osnovi spektakularne raznolikosti ptičjeg pjevanja“.
Ključno otkriće je bilo da je okruženje u kojem su ptice evoluirale – od tropskih šuma do umjerenih pejzaža – oblikovalo način na koji su „komponovale“ svoje pjesme.
Dakle, ptice prilagođene tropskim šumama koriste drugačije akustične gradivne blokove, ili motive, od onih iz umjerenih regiona.
Jednostavniji motivi, poput ravnih zviždaljki, objasnio je Bakele, često se nalaze u tropskim sredinama, očigledno zato što pomažu pticama da se čuju kroz užurbani, biodiverzni zvučni pejzaž i gustu vegetaciju.
Foto: Unsplash
Složenije kompozicije – sa ultrabrzim trilerima i kombinacijama koje sadrže mnogo informacija – češće su u umjerenim šumama, gdje ptice imaju tendenciju da komuniciraju na bližoj udaljenosti.
To je neka vrsta evolutivnog kompromisa: Veoma složena pjesma pruža mnogo informacija, ali je teško prenijeti te informacije na velike udaljenosti u složenim okruženjima.
Bakele je objasnio da se ova veza između okoline i njenog prirodnog zvučnog pejzaža transformiše ljudskom aktivnošću.
„Mislim da je ovo istraživanje otvorilo novi način da se pjesme sagledaju kao nešto [suštinski] povezano sa okolinom“, rekao je on.
„Dakle, mogli bismo da pokušamo da koristimo ove motive kako bismo razumjeli kako se ptice mogu prilagoditi novoj pozadinskoj buci [koju proizvodimo].“
Foto: Unsplash
Prirodni zvuk, dodao je Bakele, važan je dio naše sopstvene veze sa prirodom i vrijedi ga sačuvati.
„Ako pomislite na šumu, blizu vašeg grada ili blizu vaše kuće, pomislite na pjesme ptica ujutru kada izađete napolje. A ako ptica u šumi ima određenu pjesmu, ako uništite šumu, onda se ta pjesma možda više neće prilagoditi novom okruženju“, naveo je on.
Studija je objavljena u časopisu „Science“.