Sandale iz rudnika iz gvozdenog doba; Foto: University of Granada
Arheolozi su u drevnim rudnicima Riotinta na jugozapadu Španije pronašli rijetke sandale od esparto trave stare i do 2.400 godina, otkrivajući da su rudari gotovo četiri vijeka nosili gotovo istu obuću.
Ovo izuzetno otkriće pruža jedinstven uvid u svakodnevni život ljudi koji su radili u jednim od najvažnijih rudarskih centara antičke Hispanije.
Iste sandale nošene 400 godina
Tim istraživača sa Univerziteta u Granadi analizirao je osam đonova sandala pronađenih u antičkom rudarskom naselju Urium, na području današnjeg Riotinta. Predmeti su datovani u period od 4. vijeka prije nove ere do 1. vijeka nove ere. Ovo ukazuje da je ista vrsta obuće ostala u upotrebi više od 400 godina – od gvozdenog doba pa sve do rimskog perioda. Ovakav vremenski raspon pokazuje da je ova jednostavna obuća ostala nezamjenjiva uprkos velikim političkim i kulturnim promjenama koje su obilježile dolazak Rimljana.
Lokacija gdje su cipele otkrivene (izvor: Bustamante-Álvarez, M. et al. 2026)
Sandale su pronađene u slojevima pepela nastalim čišćenjem metalurških peći. Upravo su ti uslovi omogućili izuzetno očuvanje organskih materijala, koji se inače veoma rijetko sačuvaju u arheološkim nalazištima.
Pored obuće, arheolozi su pronašli i konopce, korpe i druge predmete izrađene od biljnih vlakana. Ovi nalazi pružaju rijetku priliku da se bolje razumije svakodnevni život rudara, zanatlija i lokalnih zajednica u antičkoj Hispaniji, o čemu pisani izvori govore vrlo malo.
Kvalitetna izrada obuće
Sandale su izrađene od esparto trave (Stipa tenacissima), biljke poznate po izuzetnoj čvrstoći i elastičnosti. Detaljna analiza pokazala je da su zanatlije pažljivo birale deblje užadi za dijelove đona koji su trpili najveće opterećenje, dok su tanja vlakna korišćena za kaiševe i vezivanje. Takva raspodjela materijala svjedoči o visokom nivou zanatskog umjeća i odličnom poznavanju osobina biljnih vlakana.
Đonovi sandala (izvor: Bustamante-Álvarez, M. et al. 2026)
Da bi proučili krhke ostatke bez njihovog oštećivanja, istraživači su koristili skenirajuću elektronsku mikroskopiju i rendgensku mikrotomografiju. Analize su otkrile slične tehnike pletenja na svim sandalama, ali i sitne razlike koje bi mogle ukazivati na različite majstore ili prilagođavanje obuće specifičnim potrebama rudara.
Na gotovo svim đonovima uočeni su izraženi tragovi habanja na peti i prednjem dijelu stopala, što pokazuje da su sandale korišćene sve dok potpuno ne bi dotrajale. Većini nedostaju gornji kaiševi, zbog čega istraživači smatraju da su odbacivane tek kada više nisu mogle da se poprave.
Artefakti od organskih materijala takođe važni
Autori studije povezuju ove nalaze sa solea spartae, jednostavnom obućom od biljnih vlakana koja se pominje u rimskim izvorima kao praktično rješenje za kretanje po strmom i klizavom terenu. Dugotrajna upotreba u Uriumu tokom vjekova potvrđuje koliko su bile korisne u rudnicima i rukovanju mineralima, a njihov opstanak kroz duboke političke i kulturne promjene pokazuje efikasnost tehničkog rješenja koje nije našlo konkurenciju u drugim uvezenim modelima.
Otkriće predstavlja jednu od najvećih zbirki obuće od biljnih vlakana iz rimskog perioda pronađenih na Iberijskom poluostrvu. Istovremeno podsjeća koliko su predmeti od organskih materijala važni za razumijevanje prošlosti, iako se zbog svoje krhkosti veoma rijetko sačuvaju.
Izvori: Universidad de Granada, časopis Pyrenae