Foto: Wikipedia
Novi izvještaj Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima izlaže kako protivpješadijske mine dosežu daleko nakon trenutka eksplozije, tiho erodirajući prava na zdravlje, hranu, stanovanje, obrazovanje i razvoj, često decenijama nakon završetka sukoba.
„Ovaj izvještaj dolazi u vrijeme kada je međunarodno pravo pod pritiskom, sa stalnim kršenjima i opasnim presedanima koji prijete da ponište norme osmišljene da zaštite civile“, rekla je Pegi Hiks, direktorka Odjeljenja za tematske i specijalne procedure UN-a za ljudska prava, prilikom predstavljanja izvještaja Savjetu za ljudska prava u junu.
Najmanje 58 država i teritorija je i dalje kontaminirano protivpješadijskim minama, navodi se u izveštaju generalnog sekretara UN iz 2025. godine. Pravi obim te kontaminacije je često nepoznat jer se mine namjerno skrivaju, evidencija je često nepotpuna, teren može biti nepristupačan, a politička složenost može otežati premjere zemljišta. Štaviše, kišne oluje, zemljotresi i pomjeranje tla mogu čak i vremenom premjestiti mine, što znači da su neke države koje su ranije proglašene „slobodnim od mina“ kasnije otkrile novu kontaminaciju.
Između 1999. i 2024. godine, Monitor za mine i klasternu municiju zabilježio je 165.724 žrtve širom svijeta – skoro 48.000 poginulih i preko 113.000 povređenih. Žrtve od fabrički proizvedenih protivpješadijskih mina su se otprilike utrostručile od 2020. godine, dok su improvizovane mine uzrokovale najveći udio žrtava skoro deceniju. Mjanmar, Sirija i Avganistan zabilježili su najveći broj žrtava u 2024. godini, a zatim Ukrajina, Nigerija, Mali, Jemen i Burkina Faso.
Civili snose najveći teret razornog uticaja mina, čineći oko 90 procenata žrtava tamo gdje je status poznat. Djeca su posebno ranjiva: njihova manja veličina znači teže povrede i manje šanse za preživljavanje, a prirodna radoznalost ih stavlja u povećan rizik od slučajne detonacije. Od 1999. godine, djeca su činila više od 40 procenata svih zabilježenih civilnih žrtava.
Preživjeli, naglašava se u izvještaju, često se suočavaju sa posljedicama cijelog života. Mnogima su potrebne ponovljene operacije, dugoročna rehabilitacija i psihološka podrška. Djetetu koje izgubi ud može biti potrebno desetine proteza za zamjenu dok raste. Žene koje su preživjele često se suočavaju sa složenim preprekama, uključujući nevoljnost ili nemogućnost pristupa zdravstvenoj zaštiti i dodatnu društvenu stigmu, dok rodno obuhvaćene norme brige često ostavljaju žene da snose teret kada je hranilac porodice povređen.
Pored direktne štete, izvještaj opisuje kako kontaminirano zemljište – ili zemljište za koje se samo sumnja da je kontaminirano – odvaja zajednice od svakodnevnih potrepština. Minirani putevi blokiraju pristup bolnicama i humanitarnoj pomoći, dok minirano zemljište koje se koristi za poljoprivredu ili ispašu primorava na izbor između gladi i rizika od smrti radi sadnje, žetve ili puštanja životinja na ispašu.
Izvještaj ističe da kontaminacija minama utiče na ljude širom svijeta. U Ukrajini je kontaminacija učinila neupotrebljivim područje za koje se procjenjuje da sadrži otprilike desetinu najplodnijeg poljoprivrednog zemljišta na svijetu, sa posljedicama po globalnu bezbjednost hrane, kao i po lokalne izvore prihoda.
Izveštaj takođe ističe neujednačene i zabrinjavajuće trendove u međunarodnom pravnom odgovoru. Iako Otavska konvencija iz 1997. godine kojom se zabranjuju protivpješadijske mine sada broji 162 države potpisnice, pet – Estonija, Finska, Letonija, Litvanija i Poljska – nedavno su se povukle, a Ukrajina je obavjestila generalnog sekretara UN da će obustaviti sprovođenje svojih obaveza.
U izvještaju se navodi i niz preporuka državama, uključujući ratifikaciju ili ponovno pristupanje Otavskoj konvenciji umjesto povlačenja iz nje; ulaganje u čišćenje i edukaciju o rizicima uz minimiziranje štete tokom operacija čišćenja; istraživanje i krivično gonjenje nezakonite upotrebe; i prije svega, u odluke o tome kako se osmišljavaju i finansiraju akcije protivminske akcije i pomoć žrtvama, staviti u centar pažnje preživjelima i pogođenim zajednicama — uključujući žene, djecu, osobe sa invaliditetom, autohtone narode i ruralne i pastoralne zajednice.
Doprinosi Dobrovoljnom fondu UN za pomoć u akciji protiv mina pali su sa 125 miliona američkih dolara na 46 miliona američkih dolara u proteklih sedam godina.