Foto: Pexels
Dok većina ljudi na pomen zmija osjeća strah i nelagodu, njihova uloga u prirodi je nešto sasvim drugačija, ove životinje su savršeni inženjeri ekosistema i nečujni čuvari našeg zdravlja.
Piše: Jelena Jevđenić
Međunarodni dan zmija obilježava se 16. jula da bi se podigla svijest o izuzetnoj raznolikosti i koliki je ekološki značaj ovih životinja. Cilj ovog dana je da se ospore uobičajene zablude o zmijama, promoviše bolje razumijevanje njihove vitalne uloge u zdravim ekosistemima i potrebа za njihovo očuvanje.
U svijetu ima više od 3.500 vrsta zmija, u Bosni i Hercegovini živi ukupno 14 vrsta zmija, od kojih su samo 3 otrovnice, dok je preostalih 11 vrsta potpuno neotrovno i bezopasno za ljude.
Iako su na lošem glasu i ljudi ih često ubijaju, zmije su bitni saveznici u održavanju biološke ravnoteže i zdravih ekosistema.
Dr sc Emina Šunje s Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu za Impuls navodi da su zmije saveznici čovjeku, a ne neprijatelji.
„Uloga zmija u samom staništu, što se tiče kontrole glodara, je primarna, ako ne i ključna i one su jedni od osnovnih regulatora populacije glodara u ekosistemima. Zmije s naših područja jednom sedmično pojedu po jednog glodara, prosječne veličine. Ako uzmemo u obzir da aktivna sezona zmija počinje od kraja marta pa sve do oktobra, možemo reći da jedna zmija otprilike može da ukloni oko 300 i 400 glodara po nekom kilometru kvadratnom. A to zavisi od same očuvanosti staništa i vrste zmija“, navodi ona.
Kako su glodari velike štetočine usjeva oni stvaraju probleme čovjeku i mogu biti prenosnici bolesti, pa na taj način zmije sprječavaju i bolesti kod čovjeka.
„To se odnosi na leptospirozu koju smo imali nedavno na Dobrinji, gdje su prenosnici glodari, a zmije mogu spriječiti prenos na čovjeka ne samo leptospiroze već i salmoneloze i virusnih infekcija, a indirektno sprečavaju i prenos lajmske bolesti od krpelja kojima su glodari domaćini. Zmije su saveznici čovjeku, a ne neprijatelji, i samom svojom ulogom u ekosistemu smanjuju i štete u poljoprivredi i indirektno smanjuju širenje bolesti“, ističe Šunje.
Ona naglašava da zmije zauzimaju srednji nivo u hranidbenom lancu, pored toga što su predatori oni predstavljaju i plijen drugim životinjama, kao što su ptice grabljivice i neki sisari. Na taj način, zato što su i predatori i plijen, doprinose ključnoj stabilnosti i balansu ekosistema.
Foto: Wikipedia
Mitovi o zmijama na našim prostorima su duboko ukorijenjen spoj straha i mašte, najčešće u negativnom kontekstu. Da su agresivne, da su mlade jedinke opasnije od odraslih, da skaču i piju mlijeko.
Šunje naglašava da uvjerenje koji ljudi imaju da zmije napadaju čovjeka je običan mit. One su plašljive i boje se više čovjeka nego što se čovjek boji njih, i bilo kakva reakcija poput ujeda predstavlja odbrambenu rekaciju kada se osjećaju ugroženo.
„Zmija nikad neće napasti namjerno čovjeka nego će najprije gledati da izbjegne napad ako ikako može. Mit je i da su zmije agresivne jer se samo radi o opreznosti što se čini kao agresija“, dodaje ona.
Takođe, naša sagovornica nam je razbila i mit o zmijama da piju mlijeko i skaču s drveća.
„Mit za kravosasa, koja je najduža neotrovna evropska zmija, i može dosegnuti dužinu do 2 metra. Ljudi ga u narodu zovu kravosas misleći da siše mlijeko iz krava i to je jedan veliki mit. Ova vrsta voli jako vlažna i topla mjesta, a ti se uslovi nalaze u štalama. Ljudi su ih nalazili u štalama kod krava i tako je nastao mit da kravosasi sišu mlijeko krave. Takođe mit za poskoka, po čemu je i dobio ime, a to je po vjerovanju da skače sa grana. To nije tačno. Poskok se može popeti na niže grane da bi se sunčao ili lovio ptice, međutim neće namjerno skočiti na čovjeka. Ako sklizne s grane, narod vjeruje da on to radi namjerno. Poskoci ne skaču sa drveća na ljude“, naglašava Šunje.
Takođe, mit je i da mlade jedinke otrovnih zmija ne znaju regulisati unos otrova, pa ljudi misle da će mlada zmija ubrizgati manje otrova.
Ona još objašnjava da ljudi vjeruju da kad zmija ugrize čovjeka uvijek ubrizga otrov, ali to nije uvijek slučaj. Zmija otrovnica ne mora uvijek da ispusti otrov, to je takozvani suhi ugriz. Desi se da nije imala otrova jer ga je potrošila na hvatanje plijena ili je procijenila da ne treba ubrizgati otrov i da nije u pitanju smrtno opasna situacija.
„Jedan od najvećih mitova je što ljudi smatraju da su zmije beskorisne i da nemaju nikakvu ulogu, a čak štaviše su saveznici čovjeka i imaju izuzetnu ulogu u ekosistemu“, ističe Šunje.
Emina Šunje; Ustupljena foto
Koliko je neznanje o ovim životinjama ukorijenjeno kod ljudi da i mediji svako malo prenose s bombastičnim naslovima pojavu zmija u urbanim naseljima ili u zimskim periodima.
Ono što nije zaobišlo niti jednu vrstu na svijetu, nije ni zmije, a to su klimatske promjene.
„Moramo reći da hibernacija kod zmija nije klasična, nego je u pitanju brumacija. Činjenica je da se one tokom zimskih toplih dana mogu probuditi i izaći iz svojih skloništa. To je nešto što zmije rade po automatizmu, od oktobra traže sklonište, međutim kad se zareda nekoliko toplih dana zmije će postati aktivne. S povećanjem toplijih dana zimi zbog klimatskih promjena, možemo se susreti sa zmijama nekad i usred decembra. A postoje i zmije koje su adaptirane u hladnim uslovima, poput šarke, koja i u hladnijim uslovima bi svakako bila aktivna. Sve te promjene utopljavanja dovode do većeg susreta zmija u zimskim danima nego što je to bio slučaj ranije“, objašnjava Šunje.
Poskok; Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
U Bosni i Hercegovini postoje tri zmije otrovnice. Poskok, šarka i šargan.
Naša sagovornica je objasnila kako ih možemo razlikovati i na šta obratiti pažnju prilikom odlaska u prirodu.
-Naš narod često šarku zove šargan, a šargan je jedna posebna otrovnica, najrjeđa zmija i rijetko će se čovjek sresti s njom. Planinska je, nalazi se na linijama iznad šuma i nije prisutna na svim planinama Bosne i Hercegovine. Kod nas je ima na Čvrsnici, Zelengori, Magliću, Dinari. To je najmanja otrovnica, koja je između poskoka i šarke. Šara je slična šari poskoka, cik cak, a glava kao kod šarke. Ima najblaži otrov, ako ugrize čovjeka ekvivalentno je nekom ubodu pčele. Nije smrtonosan.
Poskok je definitivno najotrovnija zmija Evrope. Prilagođen svim staništima i svim nadmorskim visinama. Može biti na nula metara nadmorske visine, pa sve do dvije hiljade i preko. Ne bira staništa, možemo ga naći i u šumi, na kamenjarima, blizu vode, rjeđe močvara, ali i tu se može naći. Karakterističan je po svom rogu, ima trokutastu glavu, cik cak šaru, i kontrast između šare i osnovne boje tijela. Najčešća zmija u BiH. Moramo se čuvati kada šetamo po prirodi.
Šarka je slična poskoku, samo nema rog i šara ove zmije je isprekidana, što je karakteristično za endemsku podvrstu u BiH.
Šarke su uglavnom visokoplaninske populacije, vole planine koje imaju jezera, a može se naći i u okolini Sarajeva. Voli hladnija i vlažnija staništa.
Imamo i nizijske populacije šarke, koje su vezane uz Posavinu, uz samu Savu i nizijske su u samom tom dijelu Bosne i Hercegovine.
Odnos ljudi i zmija kroz istoriju pa sve do danas je prožet strahom i nerazumijevanjem, što je rezultiralo statusom omražene životinje. Daleko od predrasuda o opasnosti, zmije svakodnevno obavljaju besplatnu deratizaciju, štite polja od štetočina, a domove od opasnih zaraznih bolesti koje prenose glodari. Razumijevanje njihove uloge prvi je korak ka suživotu od kojeg čovjek ima korist.
Impuls