Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Mislite li da vam dvorište može postati pretrpano ljeti – s komarcima, muhama, moljcima, osama, pčelama, cvrčcima i još mnogo toga što se roji, zuji i cvrče posvuda? To nije ništa u poređenju s velikim globalnim dvorištem koje je Zemlja. Prema Smithsonian Institutionu, u svijetu u svakom trenutku živi oko 10 kvintilijuna – ili 10 s 18 nula – insekata, što predstavlja najveću biomasu svih kopnenih životinja.
Ta ogromna grupa ujedno je i raznolika skupina. Opšteprihvaćena brojka za broj vrsta insekata na planeti je oko šest miliona. Ili je barem to bio broj. Međutim, prema novoj studiji u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, taj broj je vjerovatno također podcijenjen, a stvarni broj vrsta insekata kreće se između 14 i 20 miliona – ili tri puta više od trenutne procjene.
Unutar tog popisa još uvijek postoje lokalni kolapsi: populacije oprašivača poput pčela i leptira monarha naglo opadaju, a klimatske promjene i gubitak staništa odnose druge vrste insekata, remeteći hranidbeni lanac, koji je dijelom izgrađen na tim sitnim stvorenjima na dnu. Utrostručenje ukupnog broja poznatih vrsta ima implikacije ne samo za osnovna entomološka istraživanja, već i za napore u očuvanju prirode u cjelini.
„Ako čak ni ne znamo da neka vrsta insekta postoji, a nemamo ni ime ni išta za nju, mogli bismo gubiti mnogo vrsta [a da to ne znamo]“, kaže Laura Melissa Guzman, docentica na Odjelu za entomologiju Sveučilišta Cornell i jedna od koautorica rada.
„Naša studija daje nam početnu vrijednost o tome koliko posla treba obaviti. Možemo li pronaći načine da ubrzamo ovaj proces kako bismo mogli katalogizirati bioraznolikost prije nego što je izgubimo“, dadaje ona.
Istraživači uključeni u studiju radili su u Área de Conservación Guanacaste (ACG) u Kostariki, divljem području površine 418 000 hektara koje se proteže od Tihog okeana do Karipskog bazena.
ACG je dom nebrojenim vrstama i porodicama insekata, ali naučnike je posebno zanimala jedna: Microgastrinae, skupina malih, parazitskih osa. Odrasle jedinke microgastrinae polažu jaja unutar gusjenica. Kada se ličinke izlegu, konzumiraju unutrašnjost svog domaćina i izlaze kao mlade ose. Istraživači su odabrali microgastrinae jer su dobro uzorkovana podfamilija insekata, s mnogim njihovim vrstama koje su već tipizirane i katalogizirane. Njihova populacija mogla bi se koristiti kao mjerilo za populacije svih vrsta diljem ACG-a.
Foto: Impuls
Proučavanje mikrogastrina zahtijevalo je postavljanje takozvanih Malaiseovih zamki – mreža nalik zavjesama na kojima se nalazi mreža u krošnji koja hvata insekte u letu. U pokušaju bijega, insekti lete prema gore i upadaju u bocu napunjenu etanolom, koji ih ubija i čuva njihove ostatke. Tri niza Malaiseovih zamki – jedan osnovni niz i dva sekundarna niza – rezultirala su prikupljanjem više od 1,6 miliona primjeraka insekata, koji su svi poslani u laboratorij gdje je brzi, robotski kontrolisani sistem sekvencirao dio njihovog genoma i proizveo neku vrstu barkoda za svaki. Taj barkod identifikovao je uzorke po vrstama. Ukupno je otkriveno 54 000 vrsta među 1,6 miliona insekata. Od toga je 388 bilo microgastrinae uhvaćenih u osnovnom nizu, a 1414 u sva tri niza. To su veliki brojevi – ali su i nepotpuni brojevi.
„Imajte na umu da se ne uhvati svaka vrsta u Malaiseovu zamku, a one su bile samo u tri različita dijela šume“, kaže Guzman. Kako bi ekstrapolirali te brojke na ukupnu populaciju vrsta insekata u ACG-u uopšteno, a posebno na vrste microgastrinae, istraživači su se oslonili na statističke modele koji su koristili “omjer nedovoljnog uzorkovanja” kako bi usporedili ono što je prikupljeno u mrežama s onim što je vjerovatno još uvijek slobodno letjelo u divljini od gotovo pola miliona hektara. Ta je metoda dala procjenu od 2400 vrsta microgastrinae u ACG-u i čak 333 000 vrsta insekata ukupno.
Sljedeći korak bio je korištenje sličnih metoda za procjenu ukupnog broja vrsta insekata u svijetu. To je, dijelom, uključivalo modeliranje drugih oblika života, uključujući drveće – s 1500 vrsta u ACG-u u usporedbi sa 73 000 širom planete – kao i sisavce, vodozemce i moljce Saturniidae. Rezultat, zaključili su istraživači, bila je nova procjena od 20 miliona za broj vrsta insekata koje Zemlju nazivaju domom.
„Ovaj izračun dao nam je omjer bogatstva i vrsta koje imamo u ACG-u u odnosu na cijeli svijet“, kaže Guzman.
Te brojke neće biti tačne. Kao što Guzman primjećuje, kako se staništa gube, njihova populacija opada. Ljudi – jedna vrsta nasuprot milionima insekata – uveliko su odgovorni za tu štetu. Radimo bolji posao nego ikad u brojanju vrsta s kojima dijelimo planetu; mogli bismo jednako dobro obaviti posao njihove zaštite.