Foto: bhrt
Vrijeme nije saveznik Bosne i Hercegovine. Dok se domaća politika bavi unutrašnjim sukobima i blokadama, druge zemlje regiona pomjeraju se naprijed. Građanima BiH često se govori da je članstvo u EU dalek cilj, ali se rijetko govori da je najveća prepreka upravo unutrašnja nesposobnost da se naprave osnovni koraci. Evropska unija nije zatvorila vrata BiH – ali vrata se ne otvaraju sama
Piše: S.K.
Bosna i Hercegovina već više od dvije decenije sluša istu političku poruku – evropska budućnost je cilj, reforme su prioritet, a članstvo u Evropskoj uniji strateški interes. Međutim, između političkih deklaracija i stvarnih promjena nastao je ogroman jaz. Dok se evropski put koristi kao stalna tema političkih govora, građani sve manje vide konkretne rezultate tog puta u svakodnevnom životu.
BiH je krenula prema Evropskoj uniji početkom 2000-ih godina, u periodu kada se nakon rata očekivalo da evropske integracije budu pokretač izgradnje stabilne i funkcionalne države. Danas, više od 20 godina kasnije, država je i dalje u fazi dokazivanja da može provesti osnovne reforme koje su druge zemlje regiona već odavno počele ili završile.
Dobijanje kandidatskog statusa za članstvo u EU 2022. godine predstavljeno je kao veliki uspjeh. Međutim, kandidatski status nije nagrada za završeni posao, nego poziv na ozbiljan rad. A upravo tu BiH godinama pokazuje najveći problem – politička volja pojavljuje se uglavnom onda kada donosi političke poene, dok se ključne reforme odgađaju kada bi mogle ugroziti postojeće odnose moći.
Reforme postoje na papiru, ali ne i u praksi
Evropska unija od BiH traži ono što bi svaka funkcionalna država trebala imati: nezavisno pravosuđe, efikasne institucije, borbu protiv korupcije, odgovornu javnu upravu i zaštitu prava građana.
Ali najveća slabost BiH nije nedostatak dokumenata, strategija i zakona. Problem je što se veliki dio reformi završava usvajanjem propisa, dok njihova primjena ostaje pitanje bez odgovora.
Godinama se donose akcioni planovi i najavljuju promjene, ali građani i dalje svjedoče istim problemima – sporim sudskim procesima, političkom uticaju na institucije, korupciji i osjećaju da odgovornost gotovo nikada ne dolazi do onih koji imaju moć.
Evropa kao cilj ili politička parola?
Za dio političkih elita evropski put postao je više alat političke komunikacije nego stvarni projekat promjene društva. Retorika o EU koristi se kada treba pokazati međunarodnim partnerima privrženost evropskim vrijednostima, ali se istovremeno često odbijaju reforme koje bi značile veću transparentnost i kontrolu vlasti.
Jer stvarna evropska integracija znači manje prostora za političku trgovinu, manje privilegija i jače institucije. Upravo zato ona mnogima predstavlja izazov.
Nije problem u tome što BiH ne zna šta treba uraditi. Problem je što godinama nema dovoljno spremnosti da se to uradi.
Dok BiH stoji, drugi napreduju
Vrijeme nije saveznik Bosne i Hercegovine. Dok se domaća politika bavi unutrašnjim sukobima i blokadama, druge zemlje regiona pomjeraju se naprijed.
Građanima BiH često se govori da je članstvo u EU dalek cilj, ali se rijetko govori da je najveća prepreka upravo unutrašnja nesposobnost da se naprave osnovni koraci. Evropska unija nije zatvorila vrata BiH – ali vrata se ne otvaraju sama.
Svako odlaganje reformi znači još jednu izgubljenu godinu.
Najveća cijena nisu političari – nego građani
Posljedice sporog evropskog puta ne osjećaju oni koji donose političke odluke, nego građani.
Mladi odlaze jer ne žele čekati da se jednog dana uspostavi sistem u kojem će sposobnost biti važnija od veze, a zakon važniji od političkog uticaja.
Ekonomija trpi jer investitori traže stabilnost i pravnu sigurnost. Institucije gube povjerenje jer građani sve manje vjeruju da sistem radi u njihovom interesu.
Najveći gubitak nije samo sporiji put prema EU. Najveći gubitak je osjećaj da se promjene stalno najavljuju, ali nikada ne dolaze.
BiH između evropske budućnosti i vlastite blokade
Bosna i Hercegovina danas nije bez evropske perspektive, ali jeste država koja je predugo zarobljena između obećanja i realizacije.
Evropska unija ne traži savršenu državu, ali traži državu koja funkcioniše. A upravo je to pitanje na kojem BiH najviše pada.
Poslije više od 20 godina evropskih obećanja, ključno pitanje više nije šta EU očekuje od BiH, nego šta su domaće vlasti spremne uraditi za vlastite građane.
Jer evropski put nije problem zato što je težak. Problem je što je predugo služio kao politička parola, umjesto kao stvarni plan promjene.