Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Prisutnost ljudi utiče na ponašanje životinja čak i kada ne mijenjaju njihova staništa.
Novo istraživanje pokazalo je da divlje životinje ne reagiraju samo na promjene koje ljudi uzrokuju u njihovim staništima, već i na samu prisutnost ljudi, ponekad na vrlo neočekivane načine.
„Naši rezultati unose važnu nijansu u razumijevanje odnosa između divljih životinja i svijeta koji se ubrzano mijenja“, rekao je Walter Jetz, profesor ekologije i evolucijske biologije na Sveučilištu Yale te direktor Yaleova Centra za bioraznolikost i globalne promjene.
„Na životinje utiču i izravna prisutnost ljudi i promjene fizičkog okoliša koje uzrokuje čovjek, poput poljoprivrede i urbanizacije. Ovo je prvo istraživanje koje je na velikoj prostornoj skali izravno procijenilo kako oba faktora, zasebno i u međusobnoj kombinaciji, utiču na korištenje staništa kod divljih životinja“, istaknuo je Jetz.
Studija objavljena u časopisu Science rezultat je šestogodišnje međunarodne suradnje istraživača sa Sveučilišta Yale te više od 50 naučnih i državnih institucija iz SAD-a i drugih zemalja,prenosi Ekovjesnik.
Istraživanje su vodili Ruth Oliver, nekadašnja postdoktorandica na Yaleu, danas profesorica na Sveučilištu Kalifornija u Santa Barbari, te Scott Yanco iz Nacionalnog zoološkog vrta i Instituta za biologiju očuvanja Smithsonian.
Rezultati upućuju na to da zaštita divljih životinja ne bi trebala obuhvaćati samo očuvanje staništa, već i razmatranje mjesta i vremena ljudske prisutnosti u prirodi.
Praćenje više od 4500 životinja
Istraživači su pomoću GPS uređaja pratili 37 životinjskih vrsta u Sjedinjenim Američkim Državama, uključujući 22 vrste ptica i 15 vrsta sisavaca. Među sisavcima bili su bjelorepi jeleni, vukovi, kojoti, rakuni, tvorovi i neke vrste velikih mačaka, dok su među pticama praćeni supovi, jastrebovi, patke, ždralovi i rode.
Ukupno je prikupljeno oko 11,8 miliona lokacijskih podataka za više od 4500 jedinki.
Prvi put u ovakvom istraživanju korišteni su podaci mobilnih telefona u kombinaciji sa satelitskim podacima o ljudskom uticaju na okoliš kako bi se analizirali učinci ljudske prisutnosti i promjena staništa na kretanje životinja.
Foto: Impuls
„Dosad je bilo vrlo teško precizno procijeniti uticaj ljudske prisutnosti na divlje životinje jer podaci o kretanju ljudi uglavnom nisu bili dostupni. Ovo istraživanje omogućeno je zahvaljujući jedinstvenoj saradnji koja je istraživačima tokom pandemije bolesti COVID-19 stavila na raspolaganje procjene ljudske prisutnosti“, rekla je Ruth Oliver.
Ograničenja kretanja tokom 2020. godine omogućila su usporedbu s podacima iz 2019. te razdvajanje učinaka ljudske prisutnosti od dugoročnih promjena krajolika poput urbanizacije ili poljoprivredne prenamjene prostora.
Više od 65 % vrsta promijenilo je ponašanje
Istraživači su analizirali površinu koju životinje koriste i raznolikost staništa koja nastanjuju te su statističkim modelima povezali njihove obrasce ponašanja s ljudskom aktivnošću i okolišnim uslovima.
Rezultati pokazuju da je više od 65 % promatranih vrsta promijenilo svoje ponašanje zbog prisutnosti ljudi, pri čemu je taj uticaj bio najizraženiji u manje razvijenim i prirodnijim područjima.
Međutim, reakcije nisu bile jednake kod svih vrsta. Mnoge su životinje smanjile područje kretanja kako bi izbjegle ljude, dok su druge reagirale upravo suprotno.
Sivi vukovi, primjerice, proširili su područje kretanja, vjerovatno kako bi zaobišli područja s ljudskom aktivnošću. Gavrani su također povećali svoje kretanje, najvjerovatnije iskorištavajući izvore hrane povezane s ljudima, dok su kojoti uglavnom ograničavali svoje aktivnosti.
Istraživanje je pokazalo i da pojedine životinje mogu prilagođavati svoje ponašanje iz godine u godinu, što upućuje na određenu razinu prilagodljivosti promjenama u ljudskoj aktivnosti.
„Gubitak staništa i dalje je glavni uzrok smanjenja bioraznolikosti, ali naše istraživanje pokazuje da i izravno korištenje prostora od strane ljudi, primjerice u rekreacijske svrhe, dodatno oblikuje te učinke. Ovisno o kvaliteti preostalih staništa, životinje prilagodbama mogu pojačati ili ublažiti negativne posljedice gubitka staništa“, rekao je Walter Jetz.
Potrebne ciljane mjere zaštite
Autori ističu kako savremene tehnologije, poput GPS praćenja životinja, satelitskih podataka i procjena ljudske prisutnosti, omogućuju potpuno nove uvide u način na koji divlje životinje reagiraju na ljude.
Rezultati također upućuju na to da bi, uz očuvanje staništa, pažljivo upravljanje vremenom i intenzitetom ljudskih aktivnosti, primjerice ograničavanje prometa tokom osjetljivih razdoblja ili smanjenje ometanja u važnim staništima, moglo pomoći suživotu ljudi i divljih životinja.
„Tehnologija korištena u ovom istraživanju omogućila nam je da s dosad nezabilježenom preciznošću sagledamo koliko su raznolike reakcije divljih životinja na ljudske aktivnosti. To znači da mjere zaštite prirode moraju biti vrlo ciljane i prilagođene pojedinim vrstama, a ne temeljene na univerzalnim rješenjima“, zaključio je Scott Yanco.