Foto:Pexels
Velika brojnost vrsta i jedinki ptica je odraz stanja prirode. Ptice su „radna snaga“ ekosistema i obavljaju poslove koje mi često ne primjećujemo dok ne postane prekasno. Činjenica je da su ptice prirodni regulatori insekata, čistači i sanitarna služba prirode, oprašivači i indikatori zdrave životne sredine. Činjenica je i to da tri od pet vrsta ptica na svijetu imaju opadajuće populacije.
Piše: Jelena Jevđenić
Prvi april ne pripada samo prvoaprilskim šalama, već i svim pernatim životinjama. Prvog aprila 1906. godine potpisana je Međunarodna konvencija o zaštiti korisnih ptica u Parizu. I u znak sjećanja na potpisivanje ove konvencije, od 1906. godine 1. april se obilježava kao „Međunarodni dan ptica“.
Glavni cilj Međunarodnog dana ptica je da se skrene pažnja na opasnosti koje prijete pticama širom svijeta i da se pomogne u zaštiti ovih životinja. Zaštita pojedinačnih vrsta nije dovoljna, jer je neophodna i zaštita njihovih staništa.
Najveće prijetnje pticama, javljaju se tokom njihovih često veoma dugih migracija. Prema podacima BirdLife International, više od milion ptica ugine svake godine na Mediteranu, uglavnom na Kipru, zbog lovnih praksi. Bosna i Hercegovina se nalazi na Jadranskom migratornom putu ptica selica, s toga je naša zemlja veoma bitna za opstanak i zaštitu ptica.
Roda; Foto: Jelena Jevđenić
Bosna i Hercegovina bez jedinstvene baze o stanju i brojnosti ptica
U Bosni i Hercegovini je od 1888. godine do danas zabilježeno 355 vrsta ptica.
-Od tog broja oko 220 vrsta je zabilježeno da se gnijezdilo u posljednjih petnaest godina u BiH, dok se za nekih dvadeset vrsta vodi da su izumrle i danas se mogu vidjeti samo u preletu, kao na primjer bjeloglavi sup, ili su trajno nestale sa bosanskohercegovačkog područja, naveli su ovo za Impuls stručnjaci iz Ornitološkog društva „Naše Ptice“.
Na naše pitanje koje vrste ptica su pred samim nestankom oni su dodali da je teško govoriti o nekim specifičnostima bosanskohercegovačke ornitofaune, jer su to uglavnom vrste koje se susreću i u regionu.
-Raznolikost staništa uvjetuje i raznolikost ornitofaune. Uglavnom veći broj vrsta se bilježi u vrijeme migracija i zimovanja. Nažalost, ono čime smo se isticali prije sto godina da smo, uz Španiju i Grčku, imali sve četiri vrste evropskih lešinara, danas je samo podsjećanje na neka davna vremena, a realnost je da sada bjeloglavog supa samo bilježimo u rijetkim preletima iz Srbije ili Hrvatske. Istovremeno, kada je ugroženost u pitanju teško je odgovoriti jer Crvene liste su zastarjele i ne prate stanje na terenu. Uglavnom najugroženije su grabljivice, sove i pojedine močvarne vrste, te neke rijetke pjevice koje se gnijezde u malom broju, objasnili su nam ornitolozi.
Nataša Crnković, koordinatorica programa „Biodiverzitet i zaštićena područja“ u Centru za životnu sredinu iz Banjaluke, navodi primjer na kojem ova organizacija radi da obnovi populaciju u BiH.
„Centar za životnu sredinu je prošle godine krenuo sa pionirskim aktivnostima na povratku modrovrane, vrste koja čak nije ni „na ivici opstanka“, nego se vodi kao izumrla gnjezdarica za BiH. Modrovrana je prije nekoliko decenija nestala s liste naše ornitofaune vjerovatno kao rezultat promjena poljoprivrednih praksi, kao i širom Evrope. Nekad česta vrsta nestala je brzo i trajno, te su sada koraci kojim pokušavamo da ju vratimo spori i neizvjesni. Iz takvih primjera bismo trebali da učimo i preventivno da djelujemo kako bismo i vrste koje još uvijek imamo sačuvali“, navodi ona.
Modrovrana; Foto: Igor Kalaba/CZZS
Ona dodaje da su do sada postavili 30 kućica za gniježđenje u kraškim poljima, Livanjskom i Marinkovcima, a ove godine nastavljaju sa postavljanjem kućica u Duvanjskom polju.
„Ovakve mjere su se pokazale izuzetno pozitivne u okolnim zemljama. Na primjer Srbija je unazad 20 godina imala intenzivne mjere na podržavanju gniježđenja modrovrane kroz postavljanje kućica, što je dovelo do toga da Srbija trenutno ima preko 500 gnijezdećih parova i najbrže rastuću populaciju modrovrane u Evropi. Upravo njihova iskustva pokušavamo prekopirati, te vratiti ovu izrazito korisnu i harizmatičnu vrstu na naše prostore“, dodaje Crnković.
Krivolov i gubitak staništa najveća prijetnja za opstanak ptica
Prema najnovijim procjenama organizacije BirdLife International iz oktobra 2025. godine, preko 11 posto svjetskih vrsta ptica je ugroženo, a ukupno 61% vrsta ptica ima opadajuće populacije – procjena koja je porasla sa 44% u 2016. godini.
Širom svijeta, najčešći uzrok smanjenja populacije ptica je gubitak i degradacija staništa, posebno zbog širenja i intenziviranja poljoprivrede, kao i sječe šuma, invazivne strane vrste, lov i klimatske promjene.
-Primjetno je da se učestalost lova i hvatanja zamkama kao dokumentovane prijetnje povećala sa 34% na 41% ugroženih vrsta, podaci su ovo analize „Stanje svjetskih ptica“ za 2025. godinu organizacije BirdLife International.
Posljednji podaci o stradanju ptica putem lova i krivolova u BiH i regionu, predstavilo je udruženje Biom u avgustu 2024. godine. Prema tadašnjim podacima, na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Albanije ilegalno strada najmanje 160.000 prepelica. Na Balkanu strada otprilike 3 posto ukupne evropske populacije.
Iz organizacije Naše ptice naglašavaju da je najveći problem takozvani “lovni turizam” gdje se organizuje lov za strane turiste, posebno za Italijane. Pri tome se koriste nedozvoljena sredstva kao što su vabilice i rezultat je izlovljavanje nekoliko stotina jedinki u toku jednodnevnog lova, napominju oni.
-Svaka jedinka je potencijalna meta. Međutim, posebno visok stepen stradanja u krivolovu je kod prepelice i nekih vodenih vrsta poput liske i različitih vrsta pataka, šljuke i neke pjevice kao drozdovi uključujući i kosa, ševe. Ostale skupine poput tetrijeba, grabljivica, sova i slično, uglavnom stradaju u manjem procentu. Najzastupljeniji krivolov je za potrebe restorana (posebno Italijani) gdje se love posebno koke, patke i sitne vodene ptice i sitne pjevice. Poseban problem predstavlja nelegalno ubijanje kormorana i čaplji od strane lovaca angažovanih od pojedinih ribolovačkih društava gdje je cijena za odstreljenu jedinku 20 KM, ističu iz ove organizacije.
Foto: FB profil Ornitološkog društva „Naše Ptice“
Kraška polja su najveće žarište krivolova, navodi Crnković i ističe da se ovaj problem djelimično uspio staviti u fokus javnosti i medija zajedničkim aktivnostima Centra za životnu sredinu i Ornitološkog društva Naše ptice.
“Međutim, potrebne su sistemske promjene i sinhronizovan rad svih aktera, policije, inspekcije, granične policije, udruženja građana, lovačkih udruženja, medija i lokalne zajednice. Još jedno žarišno područje za krivolov je Lijevče polje, gdje postoji takođe ustaljen sistem kojim strani lovci podržani od strane lokalnih aktera vrše krivolov ne samo nad prepelicom, nego i nad sitnim pjevicama”, dodala je ona.
Što se tiče saradnje više aktera, iz organizacije Naše ptice govore da je situacija različita od sredine do sredine.
-Problem krivolova je generalno kompleksan i ne postoji sistemski i adekvatan pristup njegovom rješavanju. NVO sektor pokušava ukazati kroz različite aktivnosti na dati problem, ali bez voljnog učešča svih faktora, počevši od granične policije, policije, lovačkih i ribolovačkih udruženja, upravitelja lovištima i zaštićenim područjima, inspektorata, sudstva, NVO sektora i konačno pojedinačno građana, neće se naći adekvatan odgovor na ovaj problem, ističu iz ove organizacije.
Pored toga što nema zajedničku bazu podataka, BiH još uvijek nije potpisala ni AEWA deklaraciju (Sporazum o zaštiti afričko-evroazijskih migratornih ptica močvarica), što je jedan od ključnih koraka za sistemsko rješavanje problema krivolova. Istovremeno, BiH još uvijek nema ni usvojenu zvaničnu Strategiju borbe protiv krivolova. Problem je i nedostatak monitoringa i slabo procesuiranje slučajeva krivolova na sudovima.
Foto: Jelena Jevđenić
Pored krivolova, opstanak ptica je ugrožen i drugim faktorima, kao što su invazivna poljoprivreda i gubitak staništa.
Uništavanje Bardače to najbolje ilustruje. Nekada bogato močvarno područje koje je imalo čak jedanaest jezera, uništeno je privatizacijom i pretvaranjem u poljoprivredno zemljište. Prije isušivanja jezera, na Bardači je bilo zabilježeno prisustvo 178 vrsta ptica. Danas, na Bardači, procjenjuje se da je veći dio ptica trajno napustio ovo područje ili je brojnost drastično opala.
Crnković kaže da samo možemo da pretpostavimo koji su stvarni uticaji zahvata u prirodi na ptice i stanja njihovih populacija.
“Intenzivna poljoprivreda, trovanje i zagađenje su među prvim faktorima ugrožavanja, pored pretjeranog lova i krivolova. Pored toga, možda će zvučati apsurdno, ali smanjen broj ljudi i posebno smanjene aktivnosti ljudi poput stočarstva, pašarenja i slično, su velika prijetnja za mnoge vrste ptica. Upravo su ptice vijekovima gradile suživot sa čovjekom, koji je i oblikovao krajolik i određene uslove života za mnoge vrste, pa smanjenje aktivnosti čovjeka dovodi do zarastanja staništa, smanjenja prisutnosti hrane.
Nataša Crnković; Foto: Tajana Dedić Starović/Kuća ljudskih prava
Ona dodaje da su i klimatske promjene ozbiljan faktor ugrožavanja i projekcije ukazuju da će biće sve gore, a ističe i uticaj vjetroelektrana.
“Klimatske promjene mijenjaju obrasce ponašanja, u kontekstu ptica koje migriraju, mijenjaju i termine i rute migracija, ali i smanjuju količinu dostupne hrane, pa i raznovrsnosti staništa. Veliki vjetroenergetski projekti, kojih je sve više, imaju ograničenu procjenu uticaja takvih zahvata na ptice. Većina tih studija daje generalne osvrte i pretpostavke o minimalnom uticaju, bez stvarih stručnih procjena, kakve se sprovode širom svijeta, po ustanovljenoj metodologiji. Monitoring već instalisanih postrojenja je tek misaona imenica, što ne umanjuje našu potrebu da takve mjere zahtijevamo i na njima konstantno insistiramo”, naglašava ona.
Mimo direktnog uništavanja gnijezda ili smanjenja dostupnosti plijena, uznemiravanje je bitan faktor koji može da omete i obeshrabri jedinke da uđu u proces reprodukcije i podizanja mladih, a što dugoročno dovodi do ugrožavanja opstanka vrste i posebno je značajno kod vrsta koje su na donjim granicama brojnosti, poput ponekih orlova, tetrijeba ili slično.
Foto: Frepik
Zaštita ptica od suštinske važnosti za održavanje prirodne ravnoteže i zdrave životne sredine
“Ptice su odlični bioindikatori, jer su uglavnom pokretne i brzo reaguju na promjene u prirodi. Evolutivno su se prilagodile skoro svim meridijanima i klimatskim parametrima, pa na globalnom nivou služe kao jedne od glavnih „ogledala“ stanja u prirodi”, kaže Crnković.
Obnova staništa je ključna za zaštitu ptica i oporavak neke vrste.
“Za najveći broj vrsta ptica najbitniji uslovi, da bi imale zdravu reprodukciju i opstanak, su pogodna mjesta za gniježđenje, dostatan izvor hrane i mir”, zaključuje Crnković.
Foto: Jelena Jevđenić
Istorijski primjer kako istrebljenja ptica utiče i na ljude je velika kampanja protiv vrabaca u Kini krajem 1950-ih godina. U sklopu kampanje protiv četiri štetočine, tadašnje vlasti naredile su istrebljenje poljskih vrabaca jer se vjerovalo da jedu previše žitarica. Pošto su vrapci jeli i insekte, njihovo skoro istrebljenje uklonilo je ključnog prirodnog predatora. To je dovelo do eksplozije populacije skakavaca. Masovni rojevi skakavaca opustošili su žetve širom zemlje mnogo više nego što su to vrapci ikada činili. Ova ekološka neravnoteža bila je jedan od faktora koji je doveo do Velike kineske gladi, u kojoj je od gladi umrlo između nekoliko miliona ljudi. (https://en.wikipedia.org/wiki/Four_Pests_campaign)
Takođe, nestanak lešinara u Indiji jedan je od primjera kako gubitak jedne ptičje vrste može direktno dovesti do gubitka stotina hiljada ljudskih života. Tokom devedesestih godina prošlog vijeka, farmeri u Indiji počeli su masovno koristiti diklofenak, jeftini lijek protiv bolova i upala za liječenje stoke. Iako je lijek bio koristan za krave, bio je smrtonosan za lešinare koji bi se hranili njihovim uginulim tijelima, izazivajući im otkazivanje bubrega. Za samo deset godina, populacija lešinara u Indiji pala je sa 50 miliona na tek nekoliko hiljada što je najbrži zabilježeni kolaps jedne vrste ptica u istoriji. To je dovelo do gomilanja leševa, milioni tona uginule stoke ostajali su da trunu na otvorenom, zagađujući izvore vode i postajući leglo opasnih bakterija. Ostatke hrane koje su ranije jeli lešinari preuzeli su divlji psi. Njihov broj je porastao za oko 5 do 7 milion. To je dovelo do širenja bjesnila zbog ogromnog broja pasa, broj ujeda se drastično povećao, što je dovelo do procijenjenih 47.000 do 50.000 dodatnih smrtnih slučajeva od bjesnila.
(https://en.wikipedia.org/wiki/Indian_vulture_crisis)
Impuls