Foto: Impuls
Manje se vode ovog puta popilo na Thompsonovom koncertu nego što se za njim prosulo nakon koncerta u Širokom Brijegu…
Piše: Ljupko Mišeljić
Osim reakcija koje su uputili OSCE, UN u BiH, pojedini političari iz RS, ostaće upamćena šutnja predstavnika hrvatskog političkog bloka u Bosni i Hercegovini, šutnja Kancelarije visokog predstavnika i brojne druge šutnje. U tom pamćenju i čuči naš preplašeni mir… Isti onaj mir koji je narušen i tokom mostarskog koncerta podrške hrvatskim uznicima, šestorki iz udruženog zločinačkog poduhvata, na Stadionu pod Bijelim brijegom. Podsjetimo, tada je koncert održan na mjestu nekadašnjeg logora, uz veličanje upravo naredbodavaca torture, mučenja, istrebljenja. I dogodio se uz opravdavanje pojedinih predstavnika hrvatskog političkog bloka u Bosni i Hercegovini, upravo zbog podrške ljudima koji su „ni krivi ni dužni“ presuđeni pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju na 150 godina zatvora. Tada su uslijedile ozbiljne reakcije međunarodne zajednice poslije kojih se nije desilo gotovo ništa po pitanju zabrane daljeg nastupanja MPT u BiH, a selektivna šutnja i selektivne reakcije ovog puta govore da je društvo na istom valu.
Kako se ponovo desio koncert Marka Perkovića Thompsona?
S jedne strane, pravosuđe nije našlo za shodno da reaguje na koncert tokom koga će se – sasvim sigurno – glorifikovati ideologija ratnih zločina, masovnog istrebljenja, genocida, uzvikivati ustaški pokliči i proizvoditi atmosfera straha, nasilja i mržnje. Osim Marina Vukoje, sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koji se pojavio lično i – da zlo ne čuje – bio očigledno nespreman za to obilje muzičkog stvaralaštva. On je, kako se vidi na snimcima, problemu pristupio vrlo srčano, vrlo hrabro, veoma posvećeno. I nije u svemu tome njegov najveći grijeh što nije tužilac već sudija, pa ni to što je u trenutku zaboravio tekst Ustava Bosne i Hercegovine, već baš to što je očigledno zaboravio jedan ili više tekstova Marka Perkovića Thompsona. Eh, moj Marine…Sve mu je taj čestiti narod dao, a on tako vraća!
S druge strane, porast desnog radikalizma i ekstremnog djelovanja u političkom i ideološkom spektru doveo je – u međuvremenu – do normalizacije negativnog mira. O tome govori redovno skrnavljenje Partizanskog groblja u Mostaru. O tome govori nedavno rušenje spomenika palim borcima FK Velež u Narodno-oslobodilačkoj borbi ispred Stadiona pod Bijelim brijegom. O tome govori i još jedan nedavni detalj sa stadiona, s utakmice Željezničara i Slavije, kada su Manijaci skandirali: “Moj mitraljez i na njemu gajka, četnička će zaplakati majka”, uz transparente poput “Generale Atife, samo da si živ i zdrav, valja nam opet branit’ kućni prag” ili “Izujte kaljače kada ulazite u stanove koje vam rentamo. Bošnjački stanovi ćilimom su zastrti”. O tome govori pseudomurali s likom Ratka Mladića u kojima tužilaštva ne prepoznaju ratnog zločinca osuđenog pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
No, budu li kolege Marina Vukoje solidarne s njim, Thompson bi mogao proći i bez novčane kazne i bez tri godine zatvora i bez bilo kakve sankcije za veličanje pokliča genocidne tvorevine i dizanja desne ruke u potezu karakterističnom za pozdrav fašističkih i nacističkih snaga. Da se to ne bi desilo, reagovali su upravo OSCE i UN.
“Ovo otvoreno prikazivanje simbola i veličanje ideologija mržnje, nasilja i masovnih zločina je u suprotnosti sa demokratskim vrijednostima, ljudskim pravima i principima međusobnog poštovanja, dostojanstva i empatije prema žrtvama ustaškog režima. To sa sobom nosi rizik od normalizacije ekstremizma, kojim se širi strah u zajednici i među svim građanima koji žele živjeti u sigurnom i stabilnom okruženju”, navode iz Misije OSCE-a u BiH i UN u BiH.
Oni pozivaju nadležne vlasti Bosne i Hercegovine da brzo, temeljno i u skladu s domaćim zakonodavstvom i međunarodnim obavezama, ispitaju ovaj i sve slične incidente i aktivnosti širom zemlje.
“Naglašavamo važnost kontinuiranih napora u obrazovanju, prevenciji i angažmanu mladih u borbi protiv ekstremizma i podsticanju kulture kritičkog mišljenja, istorijske svijesti zasnovane na činjenicama i poštovanju različitosti”, navodi se u saopštenju.
Dok god je pravosuđe pod snažnim uticajem političkih elita koje direktno ili indirektno podržavaju narative koji su predmet istraga, biće teško dokazivati – kao i dosad – “direktnu namjeru” izazivanja netolerancije, netrpeljivosti, razdora, nesigurnosti i mržnje. Dok god policija ne bude crpila ovlaštenja koja ima na osnovu zakona o javnom okupljanju, rješenjem o zabrani unaprijed ili prekidom samog događaja dok traje, podsticanje na mržnju i nasilje i ugrožavanje sigurnosti biće svedeni na pretpostavku da se ti događaji ne dešavaju tamo gdje je manjina dodatno izložena dejstvu većine i njenoj “slobodi izražavanja”.