Ilustracija Jelena Žilić
Uočeno 9 vukova na Ozrenu, okupilo se 600 lovaca i krenulo u „hajku na vuka“. Među njima i prvi lovac Republike Srpske, Savo Minić. Možda najbolji komentar na ovaj odnos snaga bi bio „da nije to malo, tražite pomoć u regionu“.
Piše: Jelena Jevđenić
Premijer i družina se nauživali za sve pare, naglašavajući tu nezamjenjivu potrebu lovaca u odbrani prirode.
Nije opšte mjesto ako kažemo da lov stvarno nema smisla u 21. vijeku. Možda je nekada imao bitno mjesto u ljudskom preživljavanju, ali danas je to čisto iživljavanje nad prirodom.
Smiješna je tvrdnja da su lovci bitni za održavanje ravnoteže u prirodi, posebno ako pogledamo zvaničnu statistiku.
U zadnjih trideset godina populacija divljih životinja se smanjila za preko 70 posto. Nauka je jasna po tom pitanju, u toku je šesto masovno izumiranja uzrokovano ljudskim djelovanjem.
Uprkos tome, mi i dalje imamo „tradicionalne“ festivale nasilja i primitivizma kao što je „Lovno-turistička manifestacija “Vučji dani na Ozrenu”“. I to podržanu institucionalno.
Premijer se poslije pohvalio druženjem i velikim brojem turista iz Slovenije, a najavio je i dalju podršku Vlade i resornog ministarstva.
Pa umjesto podrške za zaštitu Ozrena i njegovih prirodnih bogatstava, potvrdio podršku za ubijanje, „druženje i turiste“.
Dobrodošli su turisti koji će loviti, krivoloviti i krijumčariti preko granice leševe ovo malo divljih životinja što nam je ostalo i koje koliko toliko održavaju ekosisteme. Isto kao što su, odveć svima poznato, dobrodošli investitori koji kopaju rude i truju prirodu i društvo. Ne samo olovom.
A onda je premijer ukazao i na „važnost očuvanja biodiverziteta kontrolisanim odstrjelom predatora“.
Sve to na događaju od 600 lovaca na 9 vukova.
Vuk je ugrožena životinja.
Kako se skoro ništa u ovoj državi ne može dogovoriti ujednačeno, tako i zaštita vuka nije ista u entitetima. U Republici Srpskoj je nezaštićen, dok u Federaciji Bosne i Hercegovine ima status lovostajem zaštićene vrste.
Ne zna se tačan broj vukova u BiH. Stručnjaci koji su na terenu kažu da je i bez tačnog broja vidljivo da je populacija vuka u BiH mala, i da ova divlja životinja treba sistemsku zaštitu. Sredinom decembra prošle godine Centar za životnu sredinu iz Banjaluke je kroz projekat „Monitoring vuka u Bosni i Hercegovini“ iznio podatke o stanju ove životinje.
-Iako naizgled stalno prisutna i stabilna, populacija vuka je pod pritiscima – primarno antropogenim.
-Dugoročni opstanak vuka kao krovne vrste – iznimno važan za zdrav biodiverzitet i cjelovit ekosistem.
Nauka opet jasna, za „kontrolu“ biodiverziteta, opstanak vukova je bitan. Ne oružje.
Suživot s ljudima takođe bitan.
Ljudi su uzurpirali prirodna staništa divljim životinjama, ono što je ostalo, dobar dio izlovili, kao na primjer divlje životinje koje vukovi mogu loviti, i onda se vukovi nađu blizu ljudi.
To je instinkt za opstankom.
I to se može urediti nekim drugim metodama sigurnosti, kao postavljanjem električnih ograda.
Ima načina, nema volje.
Važno je naglasati da vuk nije divljač, već divlja životinja. Uloga vuka je isključivo ekološka. Ubijanjem vuka čovjek ne dobija nikakav resurs koji može upotrijebiti. Osim trofeja i patološke satisfakcije oduzimanja života u nefer odnosu moći. Lovci će reći drugačije, da vuk jeste divljač. Ali nije. Svaka divljač jeste divlja životinja, ali svaka divlja životinja nije divljač.
Vuk je ugrožena vrsta i u Evropi. Zaštita koju je imala ova životinja, prošle godine je oslabila. Evropska komisija je iz statusa „strogo zaštićene“ vrste spustila stepen zaštite na „zaštićenu“ vrstu. Razlog? Pa, eto, oporavila se populacija u čiji oporavak su uloženi milioni i koji je trajao 20 godina, pa sada će opet da je zbrišu, pa za koju godinu opet da se hvataju za glave i tako u krug. Ekolozi svoje rekli, na ovu odluku uticao politički pritisak, a ne nauka i da je to dozvola za ubijanje.
Kada populacija padne ispod određenog broja, vrsta više ne može da se oporavi prirodnim putem, čak i ako se prestane loviti.
Nauka nudi nekoliko metoda u regulaciji populacije koje bi mogle zamijeniti lov. Jedna od njih je i premještanje jedinki, ako na jednom mjestu ima previše jedinki, vrši hvatanje i transport u područja gdje ih fali.
Ima načina, nema volje.
Na sreću, vukovi iz hajke na Ozrenu su na broju, svih devet. I svih 600 lovaca.
U svijetu je, zaključno s današnjim danom, zvanično na spisku izumrlih vrsta, preko hiljadu vrsta biljaka i životinja.
Zato, nemojte, molim vas, čuvati prirodu puškama, izginusmo od toga.
Kolumne „Zeleni talas” su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls