Ilustracija Jelena Žilić
Reklo bi se da smo mi, stanovnici Republike Srpske, srećni ljudi kada nam je danima najveći problem to što se poznati srbijanski folker slikao s ratnim komandantom Armije BiH, suđenim, a ne osuđenim za ratne zločine nad Srbima oko Bratunca i Srebrenice. Bar takav utisak ostavljaju medijski napisi i prilozi u kojima se vodeći političari ovog entiteta prepucavaju s Acom Lukasom i Naserom Orićem, jer izgleda da važnije teme od tog nema. Zaboravlja se čak da su se i jedan i drugi od gore pomenutih i do sada slikali i sastajali s raznoraznim ološem po Balkanu, a slikali su se s takvim i oni koji ih sada napadaju.
Piše: Miljan Kovač
Ali nisu Lukas i Orić tema ove priče. O njihovim slikanju je i onako mnogo rečeno i napisano ovih dana. Tema je jedan detalj u čitavoj priči koji je, gle čuda, promakao i najagilnijim „lovcima na vještice“ uhvaćene objektivom.
Nakon što su fotografije ovog dvojca okupirale javni prostor, Aci Lukasu je otkazan koncert na Jahorini. Bar tako je interpretirana odluka organizatora da se već zakazani koncert ne održi. Istina je ipak nešto drugačija i puno opasnija – Lukasov koncert nije otkazan nego zabranjen! Nije ga otkazao niti zabranio onaj ko ga je organizovao, nego neko ko za to nema apsolutno nikakva ovlaštenja. Zabranio ga je Milorad Dodik, de jure samo predsjednik jedne od političkih stranaka sa sjedištem u Banjaluci.
Nakon što je javnosti na svom X profilu objasnio kako je „Aca Lukas duboko povrijedio sve nas u Republici Srpskoj družeći se s Naserom Orićem“, te da su „Zločini koje su Naser Orić i njegovi vojnici počinili nad srpskim narodom na području Srebrenice i Bratunca bili monstruozni“.
Dodik je jasno saopštio: „Poslije ovog čina, Aca Lukas je izgubio kredibilitet za svaki budući nastup u Republici Srpskoj, pogotovo na otvaranju zimske sezone na Jahorini“.
Odmah nakon ovako eksplicitno iznesenog stava partijskog vođe, oglasio se Olimpijski centar „Jahorina“, na čijem čelu je vojnik partije Nedjeljko Elek i otkazao Lukasov koncert. Dakle kako vođa kaže tako vojnici partije postupaju!
Pa šta je onda zapravo Republika Srpska? Odavno znamo da je ovaj entitet zapravo „partijska država“, sada smo izgleda došli na „viši nivo“ – entitet jednog čovjeka partijskog vođe – čija je volja iznad svih zakona, ustava, na kraju i iznad logike. A javnost raspreda ko se s kim slikao. Koga zapravo briga i za Lukasa i za Orića!?
„Slika“ na kojoj jedan čovjek zabranjuje, dozvoljava, ukida, uvodi, kako god, je najopasnija slika koja se šalje iz Republike Srpske. Ako ćemo pravo, to je najopasnija „slika“ upravo za opstanak RS. A mnogo je opasnija kada se zna da taj čovjek nema nikakvu zvaničnu funkciju, i formalno je trenutno samo predsjednik jedne političke stranke, a i to je još uvijek zahvaljujući isključivo aljkavosti pravosuđa. Tačnije onih koji su ga na osnovu pravosnažne presude Suda Bosne i Hercegovine morali brisati iz Registra političkih organizacija koji se vodi kod Osnovnog suda u Banjaluci.
A kada je o opasnim fotografijama riječ, nagledali smo se raznih proteklih mjeseci. Na jednoj od njih, na primjer, neovlašteno lice, šef jedne političke partije, otvara Studentski dom u Istočnom Sarajevu, a asistiraju mu najviši funkcioneri ovog entiteta. Na drugoj, to neovlašteno lice prisustvuje svečanosti povodom probijanja tunela za buduću HE Dabar, a predsjednik entitetske Vlade (čiji je legitimitet takođe upitan) ga najavljuje kao „predsjednika Republike Srpske“.
Javnost je vidjela i opasnu fotografiju na kojoj pomenuto neovlašteno lice kao domaćin pali svijeću za slavu MUP-a RS, dok mu ministar aplaudira. Hoda taj neovlašteni po RS i obećava podizanje vrtića, krpljenje puteva, nova radna mjesta, a opasne fotografije s tih događaja objavlju svi mediji. Javni servis RS poznat i kao RTRS redovno izvještava s događaja na kojima je neovlašteno lice glavna zvijezda, i oslovljavaju ga s „predsjednik Dodik“.
Posebno je opasna slika kada se neovlašteni vozi službenim automobilima predsjednika RS, koristi Palatu RS, a obezbjeđuje ga Ministarstvo unutrašnjih poslova ovog entiteta. Pojavila se ovih dana fotografija na kojoj je premijer Mađarske Viktor Orban u društvu tog lica i niko relevantan ne reče da je Orban izgubio kredibilitet jer se sastao s licem koje se lažno predstavlja, a uz to je i pravosnažno osuđeno za krivično djelo!?
Sve to što radi gore pomenuto lice, usput se lažno predstavljajući, istovremeno pravda „odbranom Republike Srpske“. Ironija je u tome što upravo niko spolja ni iznutra proteklih decenija nije urušio Republiku Srpsku kao on i njegovi partijski vojnici.
I da ne govorimo o svim aferama u kojima su ovaj entitet i njegovi građani oštećeni za stotine miliona ili milijarde maraka. Za uništena javna preduzeća koja grcaju u gubicima, desetine hiljada onih koji su zbog njih otišli daleko van ove zemlje, nerasvijetljena ubistva… Dovoljno je navesti upravo ono što se sada dešava. Dešava se da je ovaj entitet, koji je u Dejtonu međunarodno verifikovan kao dio države Bosne i Hercegovine, ostao i bez ključne institucije – Predsjednika republike.
Uporno odbijajući da prihvati činjenicu da nije više na toj funkciji i koristeći resurse koji pripadaju onome ko tu funkciju i obavlja, Milorad Dodik je supendovao instituciju predsjednika RS.
Na taj način ovom entitetu je zadao udarac kakav nikada niko nije ni pokušao. Osim toga, ako Ustavni sud BiH utvrdi i da u trenutku kada je Savi Miniću dodijelio mandat za sastav aktuelne Vlade za to nije imao ustavna ovlaštenja, Republika Srpska će ostati i bez legitimne izvršne vlasti.
Ako tome dodamo i da je Narodna skupština RS odavno postala mjesto za ispunjenje želja jednog čovjeka, onda je zaista preostalo samo da se razjasni s kim se slikao Aca Lukas. Zašto je Vlado Đajić za kilu šećera u prahu nudio trideset hiljada maraka i onako nikoga više ne zanima.
Kolumne „Žuta minuta” su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls