Foto: Unsplash
Ni insekti na izolovanim ostrvima nisu imuni na ljudski uticaj koji je njihove srodnike širom svijeta doveo na rub opstanka, pokazalo je novo istraživanje populacija mrava na Fidžiju. Analiza DNK endemskih primjeraka iz muzeja otkrila je da se čak 79% populacija mrava u ovom pacifičkom arhipelagu smanjuje, piše The Guardian.
Procjenjuje se da su stotine hiljada vrsta insekata nestale u posljednjih 150 godina, a vjeruje se da svijet trenutno gubi između 1% i 2,5% svoje preostale biomase insekata svake godine. Pad je toliko drastičan da mnogi entomolozi govore o “apokalipsi insekata”. Uprkos alarmantnim brojkama, dugoročni podaci za pojedine populacije insekata i dalje su rijetki i fragmentirani.
Dokazi iz muzejskih zbirki
Studija, objavljena u časopisu Science, baca novo svjetlo na sudbinu insekata na nekim od najudaljenijih mjesta na planeti. “Postoji globalna zabrinutost zbog ‘apokalipse insekata’, ali i mnogo neizvjesnosti i rasprave o tome što se zapravo događa”, izjavio je Evan Economo, entomolog s japanskog Instituta za nauku i tehnologiju Okinawa i koautor istraživanja. “Sada imamo novu vrstu dokaza o nečemu što smo dugo sumnjali: da su vrste insekata endemske za udaljena ostrva u opadanju.”
Economo i njegov tim analizirali su genome populacija mrava s fidžijskog arhipelaga, koristeći primjerke prikupljene tokom posljednjih decenija i pohranjene u muzejskim zbirkama. Na temelju varijacija u sekvencama DNK među jedinkama, uspjeli su zaključiti jesu li se populacije povećavale ili smanjivale.
Otkrića su zabrinjavajuća: čak 79% endemskih vrsta mrava na Fidžiju je u opadanju. Uticaji su započeli dolaskom ljudi na ostrva prije otprilike 3000 godina, a drastično su se ubrzali u posljednjih 300 godina, što se podudara s evropskim kontaktom, globalnom trgovinom i razvojem moderne poljoprivrede.
Problem globalnih razmjera
Utvrđivanje ljudskog uticaja na insekte na udaljenim tropskim ostrvima, gdje su istorijska promatranja rijetka, predstavlja velik izazov, ali je od ključne važnosti. Ostrva su zbog svoje izolacije prava žarišta bioraznolikosti, što ih istovremeno čini iznimno osjetljivima na izumiranje. “Udaljena okeanska ostrva poput Galapagosa, Havaja i Fidžija dom su vrstama koje su se razvile u izolaciji i često imaju spektakularne razlike od svojih kopnenih srodnika”, pojasnio je Economo.
Ovo istraživanje nadopunjuje mozaik sličnih otkrića iz ekosistema širom svijeta. Primjerice, u Njemačkoj je brojnost letećih insekata u 63 prirodna rezervata pala za 75% u manje od 30 godina. U SAD-u je broj kornjaša pao za 83% u 45 godina, dok je u Evropi populacija leptira travnjaka u posljednjoj deceniji smanjena za 36%.
Populacije insekata ugrožene su sa svih strana: gubitak staništa, upotreba pesticida, klimatske promjene i svjetlosno zagađenje zajedno pridonose nestanku života iz svjetskih močvara, šuma i travnjaka. “Moramo promatrati insekte na više mjesta, s više metoda, kako bismo razumjeli što se događa s insektima i drugim beskičmenjacima”, zaključio je Economo.