Foto: Impuls
Rafinerija ulja u Modriči pokušala je da prilikom obnove ekološke dozvole skine sa sebe odgovornost za gudronsku jamu u naselju Modriča 5 na kojoj je prošle godine izbio požar i nakon čega je došlo do zagađenja vazduha u ovoj lokalnoj zajednici.
Piše: Dejan Tovilović
U rafineriji su tražili da budu oslobođeni obaveze njenog uklanjanja koja je postojala i ranije, još od 2012. godine, što je ministarstvo odbilo i tako još jednom potvrdilo da je odgovornost za uklanjanje ovog toksičnog rafinerijskog otpada koji je nastao kao nus proizvod prerade, njihova.
Još od kraja rata gudron se ne odlaže na ovu deponiju, a procjene su da je u njoj deponovano između 20 i 25.000 tona.
U međuvremenu, prostor oko ove ekološke bombe je naseljen, a svi koji u njemu žive izloženi su velikom riziku od toksičnih isparavanja.
Rafinerija dostavila plan za konačno zbrinjavanje opasnog otpada
To se najbolje moglo vidjeti prije godinu dana kada je usljed paljenja korova došlo do požara.
U ekološkoj dozvoli koja je obnovljena na period od pet godina, odnosno do 2030. godine se navodi da je rafinerija dostavila Plan aktivnosti za konačno zbrinjavanje opasnog otpada sa rokovima za izvršenje.
Njime je planirano da tokom ove i naredne dvije godine izvrše klasifikaciju i kategorizaciju otpada, izrade tehnički zadatak i sprovedu tender i potpišu ugovor za uzorkovanje i analizu.
Do 2028. godine bi trebalo da bude gotova izrada idejnog projekta za preradu i konačno odlaganje opasnog otpada, a godinu kasnije dozvole i saglasnosti za aktivnosti utvrđene u idejnom projektu.
„Zabranjeno je odlaganje bilo kakvog otpada iz sadašnjeg proizvodnog procesa u gudronsku jamu u krugu Rafinerije odnosno punjenje iste iznad već postojećeg nivoa“, navodi se u ekološkoj dozvoli.
Do konačnog rješenja Rafinerija je u obavezi da kontroliše i nadzire ovu lokaciju kako bi se spriječili novi požari.
Stručnjaci sa kojima je CAPITAL razgovarao nisu preveliki optimisti kada je u pitanju trajno rješenje ovog problema.
Jovica Sjeničić, ekolog i lokalni aktivista pojašnjava da je gudron ostatak iz tehnološkog procesa prerade korištenih motornih ulja pomoću koncentrovane sumporne kiseline.
U pitanju je teška, crna smolasta masa slična katranu koja sadrži ostatke ulja i katrana, sumpornu kiselinu, glinu, teške metale , ugljovodonike…
Opasan je za lokalno stanovništvo zbog potencijalnog curenja i isparavanja, kancerogen je, zagađuje vodu, vazduh i zemljište.
Rafinerija godinama prolongira obavezu da riješi gudron, a institucije ćute
„Posebna opasnost su požari kada se oslobađa gusta crna čađ puna kancerogenih jedinjenja kao što su benzen, toluen, akrolein, hlorovodinik a koji su zabilježeni u okolnom vazduhu nakon požara. U zadnjih deset godina vatrogasno društvo intervenisalo je u preko 30 požara na jami“, kaže Sjeničić.
Prema njegovoj ocjeni, proces uklanjanja gudrona je veoma komplikovan i skup.
Prvo se mora uraditi analiza sastava, količina, procjene troškova sanacije jame, a vađenje otpada iz jame mora biti kontrolisano i sa namjenskim pumpama i vozilima.
Radnici i okolno stanovništvo su tada izloženi još većim količinama štetnih uticaja.
„Otpad te vrste se kod nas ne može propisno zbrinuti, nego samo u EU koliko mi je trenutno poznato. Najčešće se radi o spaljivanju u specijalnim spalionicama. Postoje i opcije “ukrućivanja” tj. solidifikacije tog otpada čime postaje bezbjedniji za trajno odlaganje. Problem je i tlo ispod jame i u okolini koje je vjerovatno zagađeno trajno i mora se tretirati takođe kao i sam otpad. Troškovi su veliki i vjerovatno iznose nekoliko desetina miliona KM, a trajaće godinama“, navodi on.
Sjeničić nije optimista u ovom slučaju svjestan da se već godinama u ekološkim dozvolama Rafineriji nameće obaveza da riješi gudron, što oni samo prolongiraju, dok institucije ne vrše pritisak.
Požar kod gudronske jame, FOTO: Pane Kostadinović
Kaže da je lokalna zajednica do skoro bila slabo aktivna, ali da je posljednjih godina, usljed sve češćih i razornijih požara, isparavanja i curenja otpada, svijest građana o zagađenju i njegovim posljedicama rasla.
„S obzirom na to da smo došli u period kada se sve češće javljaju teške i smrtonosne bolesti koje mogu biti povezane s dugogodišnjom izloženosti zagađenju, pritisak javnosti će neminovno rasti. Međutim, bez jasnih i odlučnih mjera institucija i investitora teško je vjerovati da će doći do konkretne i trajne sanacije“, zaključuje Sjeničić.
Kalaba: Ništa bez značajnije građanske inicijative
Njegov kolega iz Centra za životnu sredinu Banjaluka Igor Kalaba kaže da bez značajnije građanske mobilizacije, oni koji se već decenijama uprkos svom nedjelovanju drže fotelja, neće naprasno dobiti poriv da urade ispravnu stvar.
Ističe da smo svjedoci ogromnom zagađenju i uništavanju životne sredine od rudnika preko hidro i termoelektrana i deponija otpada – neki bez dozvola, neki sa neadekvatnim studijama uticaja.
Svima im je zajedničko, dodaje, da se decenijama ne rješavaju već se uglavnom nižu izgovori i optužbe na prijašnje administracije.
„Do sada nismo imali apsolutno nijedan povod za optimizam u vezi sa rješavanjem gudronske jame, za pet ili pedeset godina. Slično je i sa drugim izvorima zagađenja“, kaže Kalaba.
Prema njegovim riječima negativna selekcija u državnim i entitetskim ustanovama, gdje na jednog kvalitetnog radnika postoji ko zna koliko zaposlenih kao i korupcija ostavlja veoma malo povoda za optimizam.
„Ne želim umanjiti kompleksnost izazova, ali manjak rješenja nije izazvan njihovom kompleksnošću, već svime gore navedenim. Na kraju krajeva, ako se znalo da gudronska jama neće biti rješavana, zašto su nadređeni dozvolili stvaranje naselja u njegovoj neposrednoj blizini“, upitao se on.
Кao što smo već rekli, obaveza za gudronsku jamu je postojala i u prethodnom periodu, ali su se iz Rafinerije ulja branili činjenicom da nisu riješeni imovinsko pravni odnosi za zemljište kod gudronske jame.
Ipak, naveli su da nisu sjedili skrštenih ruku. Tako su 2020. godine angažovali ovlaštenu instituciju da izvrši uzorkovanje i analizu gudronskog otpada u cilju njegove klasifikacije i kategorizacije.
„Otpad iz tekućeg procesa proizvodnje se ne odlaže u gudronsku jamu, redovno se obilaze lokacije, uklanja se korov i rastinje kako bi se smanjila mogućnost izbijanja i širenja požara, lokacija je ograđena žicom i spriječeno je nekontrolisano odlaganje bilo kakvog otpada“, kazali su oni.