Foto: IndustriALL
Pozivajući se na ugrozu nacionalne sigurnosti, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan nedavno je uredbom zabranio štrajk rudara u državnom poduzeću Eti Maden. To mu je 22. zabrana štrajka koju je potpisao otkad je na vlasti.
Štrajk u organizaciji sindikata Maden-İş, člana globalne federacije IndustriALL, uredbom je zabranjen samo dan prije nego je trebao početi u četiri pogona državne tvrtke Eti Maden (Ankara, Balıkesir, Eskişehir, Kütahya) i obuhvatiti oko 2.100 rudara. Erdogan je uredbu potpisao 30. srpnja i tako “odgodio” štrajk na 60 dana.
U praksi, nakon isteka roka spor ide na arbitražu gdje, po zakonu, nema mogućnosti štrajka i nagodba se mora postići bez daljnjih pregovora, objasnio je pomoćnik glavnog tajnika IndustriALL-a Kemal Özkan.
„Potpuno je neprihvatljivo da je u Turskoj još jedan štrajk zabranjen istom metodom, premda je Međunarodna organizacija rada (ILO) više puta kritizirala tursku vladu zbog ove prakse“, dodao je.
Rudarstvo doprinosi s oko 1,36 % u turskom BDP-u i zapošljava oko 140.000 radnika. Turska ima procijenjene iskoristive rezerve od 20,4 milijardi tona lignita, 1500 t zlata i 73 % svjetskog bora.
I dalje je među najopasnijim rudarskim jurisdikcijama u OECD-u – prosječno pet radnih smrti dnevno u 2024., a veliki dio žrtava otpada na rudnike ugljena i kamenolome. Tjedni fond sati u rudnicima među najduljima je u EU (≈ 39 h), a sindikalna pokrivenost u cijeloj zemlji pala je na 15–18 %; u privatnom rudarstvu još je niža zbog podugovaranja.
Kako je radnicima u Turskoj?
Nominalni minimalac je 468 EUR. Iako raste dvaput godišnje od 2022., visoka inflacija ga brzo pojede. U svibnju 2024. bila je 75 % da bi pala na 33,5 % u srpnju ove godine.
U Turskoj radi 32,5 milijuna ljudi, a službena nezaposlenost je između devet i 10 %. Poticaji za stanarine, energente i jednokratne bonuse ublažuju udar na kućanstva, ali povećavaju fiskalni pritisak i posredno inflaciju. Reforme radnog zakonodavstva donose fleksibilniji prekovremeni rad i lakše otpuštanje radnika.
Središnjicama bliskima vlasti otvara se prostor u Gospodarsko socijalnom vijeću dok se neovisni sindikati češće suočavaju s policijskim ograničenjima prosvjeda i administrativnim kaznama.
Štrajk rudara trebao se dogoditi usred pregovora o novom kolektivnom ugovoru za više od 600 000 radnika(ca) u javnom sektoru. Vlada je nudila povišice od 24 % + 11 % u 2025. te 10 % + 6 % u 2026., što su sindikati označili nedostatnim s obzirom na inflaciju. No, kada su u pregovorima izborili fiksni dnevni dodatak 50 TL i usklađivanje noćnog i prekovremenog rada sindikati su potpisali sporazum 2. kolovoza.
Kolektivni ugovor obuhvaća sve radnike(ce) u državnim tvrtkama, agencijama, sveučilištima, bolnicama, željeznici, autocestama, elektranama, rudnicima Eti Maden i TKİ, ali ne za državne službenike (memure), kao ni privatni sektor. Oni o svojim pravima pregovaraju u zasebnim pregovorima.