Foto: Pixsell
U svjetlu obaranja mjesečnog rekorda za mjesečnim rekordom, prosječna globalna temperatura u proteklih dvanaest mjeseci, odnosno od juna prošle do maja ove godine, najviša je ikada zabilježena
Protekli mjesec bio je najtopliji maj u globalnoj istoriji mjerenja, saopštila je Služba za klimatske promjene Kopernikus.
Ali isto tako rekordno topao bio je i jun, jul, avgust, septembar, oktobar, novembar i decembar prošle godine, pa onda i januar, februar, mart i april ove.
To znači da je maj 2024. zapravo dvanaesti uzastopni mjesec na planeti tokom kojeg je prosječna temperatura oborila prethodni mjesečni rekord.
„Dostizanje ovog niza od dvanaest mjeseci šokira, ali ne iznenađuje”, rekao je Karlo Buontempo, direktor Kopernikusa.
„Iako će se ovaj niz rekordnih mjeseci eventualno prekinuti, sveukupni potpis klimatskih promjena ostaje i ne postoje naznake da će se takav trend promjeniti.”
Prosječna majska temperatura na globalnom nivou bila je za 0,65 °C viša u odnosu na referentni period (1991-2020).
U poređenju sa predindustrijskim dobom (1850-1900), odstupanje je naravno još drastičnije: svijet je bio za 1,52 °C topliji nego što je to bio slučaj u drugoj polovini devetnaestog vijeka.
A upravo u toj brojki krije se još jedna sumorna istina: maj 2024. je jedanaesti mjesec zaredom (od jula 2023) da prosječna mjesečna temperatura dostiže ili premašuje donju, ambiciozniju granicu Pariskog sporazuma o zauzdavanju porasta temperature na 1,5 °C.
U svjetlu obaranja mjesečnog rekorda za mjesečnim rekordom, prosječna globalna temperatura u proteklih dvanaest mjeseci, odnosno od juna prošle do maja ove godine, najviša je ikada zabilježena.
Bilo je za 0,75 °C toplije u odnosu na prosjek temperatura od 1991. do 2020, a za 1,63 °C toplije nego tokom predindustrijskog doba.
Kopernikusova mjerenja slažu se sa najnovijim Globalnim decenijskim izvještajem o klimi koji objavljuje Svjetska meteorološka organizacija (SMO). Njegovi autori predviđaju da će svaka godina od 2024. do 2028. biti između 1,1 i 1,9 °C toplija u poređenju sa drugom polovinom devetnaestog vijeka.
Kako se navodi, postoji 86% vjerovatnoće da najmanje jedna od predstojećih godina postavi novi godišnji rekord, preuzimajući neslavni tron od najtoplije godine do sada – 2023.
Dio zaposlenih u Kopernikusu učestvovao je u pisanju izvještaja o indikatorima globalnih klimatskih promjena.
Ni ova publikacija ne donosi lijepe vesti: porast temperature, koji su izazvali ljudi, trenutno napreduje brzinom od 0,26 °C u toku deset godina, što je najbrže otkako je počela evidencija.
Ako želimo da zaustavimo globalno zagrijevanje na 1,5 °C, možemo da emitujemo još oko 200 milijardi tona ugljenika.
Prema aktuelnim podacima, to je količina štetnih emisija koju čovječanstvo oslobodi za samo pet godina što znači da ćemo, u slučaju da nastavimo tim tempom, preostali karbonski budžet istrošiti i pre kraja decenije.
Upravo ove nedjelje, kada su nam jedno za drugim stizala saznanja o rastućoj opasnosti globalnog zagrijevanja, obilježili smo i Svjetski dan životne sredine, a generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš iskoristio je ovu priliku da još jednom potcrta važnost klimatske akcije.
„Igramo ruski rulet sa našom planetom”, upozorio je on. „Potrebna nam je izlazna rampa sa auto-puta koji vodi u klimatski pakao.”
Međutim, još nije sve izgubljeno. Gutereš je u svom obraćanju podsjetio da se uspješnost zaustavljanja porasta temperature na 1,5 °C mjeri decenijama, a ne mjesecima ili godinama.
„Dakle, kratkoročni prelazak preko praga od 1,5 °C ne znači da je naš dugoročni cilj osujećen”, poručio je. „To znači da treba da se borimo jače.”