Marijini ratnici podzemlja

Foto: Nikola Radovani/HaloPix

Novosti su istražile hrvatskog “klečavca” Ordulja i njegova poljskog tutora Chmielewskog. Prvi je po vlastitom priznanju bio dio svijeta u kojem žene prodaju svoje tijelo, a drugog je zbog ekstremizma vrh Katoličke crkve u Poljskoj maknuo iz vodstva Marijinih ratnika.

 Piše: Hrvoje Šimičević

Dražen Ordulj vratio se iz JNA u Hrvatsku u veljači 1992. godine. Dotad je bio u nekoj srpskoj karauli, nesvjestan događaja u svojoj zemlji. Odmah je odlučio nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Počeo je vježbati i nastavio karijeru profesionalnog sportaša u borilačkim vještinama. Već 1993. godine postao je evropski prvak u kikboksu. Otišao je u Nizozemsku, pa je uslijedilo nekoliko titula svjetskog prvaka. Paralelno s uspjesima u mlaćenju muškaraca u ringu, ušao je u svijet trgovine ženama za seksualno iskorištavanje. Bio je to “noćni život, život prostitucije, bluda, kocke, prodaje roblja, najviše žena iz Ukrajine koje su se prostituirale, jedan užas, pakao na zemlji”, nabrojao je i dodao da je radio i u klubovima gdje je bila i “LGBT zajednica”. “Ja sam bio sportaš u tom svijetu, zgodan i sposoban ostvariti ciljeve u životu koje sam smatrao da su jako bitni. Bio sam daleko od Boga, u smrtnim grijesima, posebno u demonu bluda, alkohola, noćnog života, laži i svega onoga što taj svijet nosi. Radio sam po javnim kućama, po barovima gdje žene prodaju svoje tijelo za zaradu. Tu sam bio omiljen, čak sam u jednoj prilici mogao imati svoje cure koje su mi donosile zaradu”, prisnažio je.

Vratio se u Hrvatsku, gdje je borilačke vještine iskoristio za zaštitarski posao po splitskim noćnim klubovima. Stupci crnih kronika bilježe kako je početkom dvijetisućitih kao šef zaštitara tadašnjeg noćnog kluba nogometaša Igora Štimca priveden pod sumnjom da je sudjelovao u premlaćivanju nekog vlasnika kafića. Na konferenciji za medije Ordulj je demantirao cijeli događaj, pogotovo tvrdnje navodne žrtve da je dobila 50 udaraca. Novinarima je poručio da stanu u red pa će im dokazati kako je samo jedan udarac dovoljan da ih onesposobi. Otprilike u isto vrijeme priveden je s voditeljem kluba, bratom Igora Štimca, pod optužbom da je naganjao čovjeka koji se nakon više udaraca palicom srušio i slučajno raznio bombom nedaleko od kluba, što je negirao. Tek 2013. pravomoćno je oslobođen optužbi. Prema ocjenama suda, Državno odvjetništvo je sastavilo lošu optužnicu.

Sotonin napad

Ordulj je početkom dvijetisućitih počeo otvarati svoje striptiz klubove. U više navrata završio je u novinama, pokušavajući objasniti da nije oderao strane klijente za više desetaka tisuća kuna, nego da su jednostavno takve cijene. “Bio sam pod utjecajem tko zna koliko demona, zarađivao do pet milijuna kuna godišnje. Alkohol, kokain, pare padaju s neba, Sodoma i Gomora. To što gledate u filmovima, to je ništa što se događa u klubovima”, posvjedočio je. No onda se prije petnaestak godina desio preokret u njegovom životu. I prije je osjetio prisutnost nečastivog u organizmu, ali su mu se prijatelji rugali kad bi im se ispovjedio, pa je sve odlučio ignorirati. Sada to više nije bilo moguće. Prevario je ženu i sve je dovelo do strašnog događaja. “U sobi me je bičevao račvastim jezikom, zaradio sam opekline po tijelu”, rekao je, opisujući kako mu je sotona ili neki njegov pomagač ostavio ožiljke. “Molio sam, klečao i zapomagao”, kazao je nedavno pri kraju opisa zgusnutog bludnoga života, za oltarom župe Svetog Josipa u Dugom Ratu, nakon čega je prisutne vjernike obavijestio da je u tom trenutku zatvorio striptiz klub i otvorio običnu diskoteku.

Potom je zatvorio diskoteku i otvorio dušu Bogu. Novi život posvećen vjeri doveo ga je prošle godine do Marijinih ratnika, hrvatske podružnice ekstremno desne muške molitvene zajednice pod upravom Katoličke crkve u Poljskoj, koji svake prve subote u mjesecu u klečećoj pozi mole krunicu na splitskom Peristilu. Uz nasrtaj na LGBT zajednicu, jedna od glavnih želja ove organizacije je zabrana abortusa i katolički nadzor ženskih tijela.

Čovjek koji je po vlastitom priznanju bio dio svijeta u kojem žene prodaju svoje tijelo sada je istureni dio pokreta koji mrmljanjem krunice na otvorenom nasrće na ženska reproduktivna prava. Preobraćeni siledžija, preljubnik i diler ženskim mesom sada pred objektivima mobitela izgovara molitve koje streme drugačijoj kontroli žena u društvu. Na fotografijama ga vidimo kako drži Gospin kip tijekom procesije koja završava na Peristilu, gdje pedesetak muškaraca iz Splita redovno moli i za zabranu abortusa. Na drugima je u Međugorju i s braćom ponosno pozira u majicama s oznakama Marijinih ratnika. Na trećima, u kolovozu ove godine, obnavlja bračne zavjete sa suprugom. Ispred muškaraca iz molitvenog reda ritual obavlja Dominik Chmielewski, svećenik salezijanac iz Poljske, bivši instruktor borilačkih vještina koji je također imao neobičan biografski put. Prije više desetljeća bio je zalutao u istočnjačke religije, pa je u Međugorju sredinom devedesetih sreo jednu od onih vidjelica koje su mu pokazale pravi put. Tako je došao do ideje da 2016. u Poljskoj osnuje Marijine ratnike, koji su se proširili po Evropi i Splitu.

Ekstremni stavovi

Poduže biografije hrvatskog “klečavca” i njegovog poljskog tutora možda se na prvu čine previše radikalnim kao opće mjesto opisa muškaraca koji u Splitu i Hrvatskoj mole za “čednost u odijevanju”, “život u predbračnoj čistoći” i “prestanak pobačaja”. No pogleda li se povijest Marijinih ratnika, postaje jasno da je odabir zrcalni odraz njihovih postrojbi.

Organizacija koja ima tisuće članova u Poljskoj toliko je postala ekstremna u svojim ritualima da je prije svega nekoliko mjeseci vrh tamošnje Katoličke crkve posmicao cijelo vodstvo. Maknut je osnivač Chmielewski, koji je posvetio Orduljevu godišnjicu braka. Istraga njegovih učenja i sadržaja knjiga, posredno i članova Marijinih ratnika, pokazala je nemalo narušavanje crkvene dogme o Mariji, centralnom liku pokreta. Biskupima se nije dopala ni činjenica da su Marijini ratnici otklizali u sektašenje, gdje se vjernost više iskazuje vođi i osnivaču nego crkvenoj hijerarhiji. Inicijacije su uključivale držanje poškropljenih mačeva po kućama i izradu gvozdenih krunica s padobranskom užadi, pa su njihovi marševi i molitve nalikovali na proizvodnju fašističkih falangi. Ideološki i vizualno.

No to ne znači da je s promjenama u vodstvu umanjen ekstremizam prema sekularnom svijetu. Poput Ordulja, Marijini ratnici i dalje su prepuni “preobraćenih ubojica, kradljivaca, dilera i policajaca”, kako je jednom opisao Chmielewski. I neonacista. Oni su važan dio pješadijskog krila pokreta koji među članovima ima i ugledne pojedince, među njima i nekolicinu biskupa. Duboko su povezani s političkom ekstremnom desnicom u Poljskoj i njihovi članovi imaju velik utjecaj na politike koje su prije nekoliko godina umalo dovele do potpune zabrane abortusa u toj zemlji.

To su bili razlozi zašto ih crkva nije rasturila: hiljade nabrijanih muškaraca na ulicama uvijek je dobro za mobilizaciju izgubljenih mladića, ali i kao prijeteća poruka sekularnom društvu ili pokazno oružje za permanentni pritisak na donositelje političkih odluka. Crkva im je stoga nametnula novi statut i u javnost nastoji odašiljati sliku umjerenosti Marijinih ratnika. No svako malo iskrsnu događaji koji pomute takav marketinški plan. Vidljivo je to i u njihovoj splitskoj podružnici.

U svibnju ove godine poslali su zaoštreno reagiranje na medijsku informaciju da je neposredno nakon molitve na Peristilu jedan muškarac zaprijetio smrću ženi koja je prosvjedovala protiv njihovog događaja. Marijini ratnici poručili su da “u potpunosti negiraju bilo kakvu odgovornost ili povezanost u vezi s oštećenom, a posebno osuđuju svaki vid nasilja, posebno nad djecom i ženama”. Prošli tjedan iz Policijske uprave Splitsko-dalmatinske Novostima su potvrdili da su “dovršili kriminalističko istraživanje nad 34-godišnjim muškarcem za kojeg je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je 06. svibnja 2023. godine u jutarnjim satima u centru Splita, na Peristilu uputio prijetnje oštećenoj ženskoj osobi”, te da će “protiv njega nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu biti podneseno posebno izvješće kao nadopuna kaznene prijave”.

Targetiranje neprijatelja

Splitske aktivnosti Marijinih ratnika podržava lokalna Katolička crkva. Njihova matična bogomolja je sv. Filip Neri u centru Splita. Tamo se redovno za njih održavaju mise na kojima ih svećenici bodre i potiču na ustrajnost te usput targetiraju njihove neprijatelje. Početkom srpnja ove godine svećenik iz Solina Ante Matešan u propovijedi im je rekao da “ne bismo smjeli posustati i prepuštati ove naše trgove drugima koji su se izgubili”. “Kad zabranimo krunicu, onda dolazi u pitanje i Hod za život. Zato vidimo da su protivnici moljenja krunice isti oni koji su protiv Hoda za život”, kazao je.

Dodao je da je upravo njih Bog izabrao, “da ne dopustite da naši trgovi budu ukradeni od onih negativnih hodova u životu, nego da se čuje ova druga strana, a to je pozitivna strana”. Pod negativnim hodovima za život mislio je možda na gej parade, prosvjede protiv konzervativnih odredbi o abortusu ili jednostavno na žene koje nisu odjevene po ukusu majke crkve. Na kraju ih je potaknuo da izdrže i rekao da će moliti za to da im se priključe “oni koji se još dvoume hoće li ući u ovaj hod ili neće”.

Matešan se s njima uputio i do Peristila, nastavljajući praksu više splitskih svećenika. Jedan od njih, profesor i dojučerašnji dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, don Mladen Parlov, prije nekoliko mjeseci klečao je i preko mikrofona vodio molitvu na toj lokaciji. Za vrijeme pandemije Parlov je ustao protiv zabrane misa i poticao svećenike da ih održavaju, unatoč striktnim državnim mjerama. “Za nas vrijede prije svega Božji zakoni. Za nas kršćane manji je problem hoće li osoba živjeti 75, 80 ili 90 godina”, rekao je Parlov, komentirajući tako činjenicu da je koronavirus djelovao najpogubnije na najstarije stanovništvo.

Nakon povratka s jednog puta u Poljsku, Marijine ratnike u Splitu prošle je godine osnovao Miljenko Jurić. U prvim događajima pomogli su mu Poljaci, koji su tim povodom došli u Split. Čovjek koji i dalje vodi pokret u hrvatskoj podružnici organizacije upozorio je na Facebooku na “specijalni rat protiv Crkve koji ide za njezinim uništenjem i izgradnjom jedne svjetske nadreligije”. “Koriste se homoseksualci kako bi se postigla promjena u crkvenom naumu. Ozakonjenje homoseksualne zajednice znači legalizaciju sodomije i ugrozu obitelji i ide protiv Objave koju nijedan biskup, kardinal ili papa ne smije mijenjati”, stoji u toj objavi.

Marijini ratnici samo su jedna u nizu muških organizacija koje u Hrvatskoj vode javne molitve krunice. Sve imaju ultrakatoličku pozadinu, ali su ih, za razliku od Marijinih ratnika, osnovali laici i nisu pod izravnom kontrolom Katoličke crkve. U zadnje vrijeme sve je više pokazatelja da se protagonisti naizgled spontanih događaja intenzivno umrežavaju i bruse zajedničke strategije. Tako će krajem rujna u Međugorju, inače središtu okupljanja svih evropskih muških molitvenih organizacija, biti održana “duhovna obnova” za klečatelje u Hrvatskoj. Cijena punog pansiona je 70 eura. Uz hrvatske svećenike misionare u Poljskoj, poput Mihovila Filipovića koji ima nemale zasluge za eksploziju muških molitvenih zajednica u toj zemlji, spomenuti Jurić opisivat će svoja iskustva uspostave i uvoza Marijinih ratnika iz iste države. Obnova će inače biti okončana misom koju će predvoditi kardinal Vinko Puljić.

Taj međugorski događaj organiziraju “Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina”, jedan u nizu projekata organizacije Muževni budite, ispostave udruge Hrvatska za život, najveće mreže aktivista za borbu protiv pobačaja, koja godinama koordinira molitve ispred javnih bolnica i domova zdravlja. Njih i njihove razgranate projekte redovno financira Zaklada Rhema koju je suosnovao Ivić Pašalić. Muževni budite organizira i razne druge događaje za svemušku publiku, poput konferencije Budi muškarac. Tamo se promoviraju “predbračna i bračna čistoća” te borba protiv pornografije i masturbacije. Ove godine na konferenciji je govorio i Luka Mlinarić, pravnik koji je sudjelovao u tužbi udruge U ime obitelji oko izmjena mjere roditelj odgojitelj u Gradu Zagrebu, a prije toga je bio i koordinator građanske inicijative Narod odlučuje, koja je povezivana s organizacijom Željke Markić, ali i udrugom Vigilare Vice Batarela te nizom drugih istovrsnih udruženja. Nedavno je predstavio i ustavnu tužbu roditelja zbog uključivanja njihove djece u program cjelodnevne škole.

Zabranjena kampanja

Upravo je projekt Muževni budite koji vodi aktivist Krunoslav Puškar pokrenuo najmasovnije muško klečanje na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, uz pozive moliteljima iz drugih gradova da im se jave za pomoć u širenju prakse. Sadržaj i suradnici istoimene internetske stranice Muževni budite doprinosi mapiranju svjetonazora i ideja organizatora javnih kruničanja. Uz Puškara, prekaljenog aktivista koji je vodio kampanje molitvenih isljeđivanja trudnih žena ispred bolnica, u uredništvu sjedi i Filip Đekić. On je pravnik u Zakladi Ordo Iuris, koju su u Hrvatskoj suosnovali poljski katolički ekstremisti preko Zaklade Vigilare. Nju je pak osnovala udruga Vigilare, u koordinaciji između istih Poljaka zaslužnih za usvajanje rigoroznog zakona o abortusu i Vice Batarela, koji je na zadnjem moljenju krunice držao nekakav barjak.

Prije nekoliko mjeseci Zaklada Ordo Iuris preuzela je od sestrinskog Vigilarea peticiju i kampanju “Zaštitimo djecu od homo posvajanja”, u kojoj se gej osobe kolektivno nazivaju sodomitima i pronositeljima spolnih bolesti i u kojoj su dovedeni u vezu s pedofilijom i zoofilijom. Kampanja je bila toliko skandalozna da ju je Županijski sud pravomoćnom presudom zabranio i naredio Vigilareu da pobriše i prestane širiti takav sadržaj. Budući da je riječ o povezanim organizacijama, pitali smo Županijski sud krši li se prosljeđivanjem peticije njihova presuda. Odgovorili su nam da prisilnu ovrhu sudske odluke može podnijeti udruga koja ih je inicijalno tužila. Kao suradnik na portalu Muževni budite naveden je i Milagres Pereira, katolički prolife aktivist i predstavnik udruge “Human Life International” u Goi u Indiji. Udruga koju predstavlja jedna je od najkontroverznijih u svijetu, čak i za kriterije rubne konzervativne scene. Njeni osnivači prozivani su za antisemitizam i rasizam, širenje podrške oružanim napadima na doktore koji obavljaju abortus, a neki od njih i za seksualno iskorištavanje žena za vrijeme “egzorcizma”.

Uredništvo portala Muževni budite u srpnju prošle godine na istoj je stranici objavilo tekst u kojem se kao pozitivan primjer navodi osnivanje garde u Poljskoj za obranu crkvi od prosvjednika protiv ekstremnog zakona o pobačaju. Radi se o skupini muškaraca koje je ustrojio Robert Bąkiewicz, antisemit i neonacist koji je pozivao na obračun s protivnicima abortusa, ujedno donedavni šef filofašističke organizacije Nacionalni radikalni kamp. Zagrebački molitelji uspostavili su ove godine svoju redarsku gardu od 55 ljudi. Posebnu molitvu ispisali su im iz crkvene ustanove Postulatura Ivana Merza, pod obrazloženjem potonjih da je zaštitarima dužnost “štititi molitelje od sotonističkih napada protivnika” i od “nekontroliranih đavolskih reakcija”.

No Muževni budite, baš kao i Marijini ratnici, ograđuju se od svakog ekstremizma na trgovima i tvrde da se radi samo o molitvi. Jedan od redovnih klečatelja, Alojzije Ivančić, početkom godine iz prvog je reda u Zagrebu mikrofonom vodio molitvu. Drugom prilikom držao je kip Gospe te se slikao s Vladom Košićem, prvim biskupom koji im se pridružio. Ivančić, koji svaki dan vodi molitvu u Velikoj Gorici, član je Udruge Ujedinjenja, organizacije koja otvoreno promovira Antu Pavelića i ustaški pokret. Ivančić to radi i osobno: redovno objavljuje fotografije ustaša i čestita Božić sa slikom ustaškog vojnika i portretom Ante Pavelića u pozadini. Slično je s nizom pojedinaca koje smo uspjeli identificirati. Najčešće je riječ o umirovljenim braniteljima, podržavateljima krajnje desnih ideja, mrežnim širiteljima teorija zavjere i mržnje prema Srbima.

U organizaciji vinkovačkog moljenja krunice sudjeluje i Ivan Ćaleta, koji je 2015. bio nositelj liste Projekt domovina, političkog krila udruge U ime obitelji Željke Markić. Ćaleta je i dalje koordinator njihovog Hoda za život, godišnje javne manifestacije protiv pobačaja. Uz njega, tu su još neki pojedinci povezani s istom obiteljaškom mrežom. Ovisno o ambicijama i financijama, svi će se oni krajem rujna povezati u Međugorju, zajedno s braćom iz Poljske.

Novosti