Sedam godina nakon što su nadležni ministri oba bh. entiteta, gradonačelnici i načelnici svih opština sliva Vrbasa, ambasador Japana, predstavnik UNDP-a u BiH, direktori kompanija “Coca Cola” i “Ekopak”, te entitetski Fondovi za zaštitu životne sredine potpisali “Povelju za čist Vrbas”, kojom su se obavezali, između ostalog, da “svim raspoloživim sredstvima, aktivno i kontinuirano, djeluju na zaštiti prirode, smanjenju zagađenja i unapređenju kvaliteta vode u slivu rijeke Vrbas”, smeće koje i dalje plovi akumulacionim jezerom Bočac i ušćem Crne rijeke govori da se potpisnici povelje ne pridržavaju preuzetih obaveza.
Iz organizacija Greenways iz Mrkonjić Grada i Centra za životnu sredinu iz Banjaluke postavljaju pitanje šta je sa uloženim novcem i sa obavezama koje su potpisnici povelje preuzeli te da li će iko odgovarati za ovu ekološku katastrofu ili je pokušati sistemski riješiti.
“Ova povelja potpisana je 2013. godine u okviru trogodišnjeg „Programa zaštite životne sredine i razvoja turizma u slivu rijeke Vrbas“ koji su tada finansirali Vlada Japana i kompanija Coca Cola, a provodio ga je Razvojni program UNDP. Evidentno je da je novac potrošen, a da dugoročni cilj programa, a to je čist Vrbas, nije postignut. Riječ je o kompleksnom problemu koji uključuje sve opštine u slivu Vrbasa i apelujemo na nadležne, prije svega na potpisnike pomenute povelje, da ponovo pokrenu rješavanje ovog pitanja, jer njegovo zanemarivanje može dovesti do katastrofalnih posljedica”, ističe Viktor Bjelić iz Centra za životnu sredinu.
Boro Marić iz organizacije Greenways objašnjava da od 2003. godine, kada je postavljena prva mreža za zaustavljanje krupnog otpada, pa do danas, niko od nadležnih institucija nije pronašao održivo rješenje.
“Već 17 godina se ulaže u saniranje šteta, ali smeće i dalje plovi i sve ga je više. Potrošena su značajna sredstva iz različitih izvora, ali je ekološka katastrofa i dalje tu, iznad Banjaluke, iznad rezervoara gradskog vodovoda. Čuli smo mnogo deklarativnih izjava od predstavnika nadležnih institucija, odgovornost se najčešće prebacivala preko entitetske linije, iako ne dolazi sve smeće iz tog pravca. Sistemskog rješenja za upravljanje otpadom i dalje nema, jer definitivno nema volje da se problem riješi”, smatra Marić. Podsjeća da su se mreže pokazale neefikasnim, jer su pucale gotovo svaki put kada se vodostaj povećao, bez obzira koliko su dobre bile i koliko je u njih sredstava uloženo.
“Brana hidroelektrane Bočac je jedina preostala prepreka za tone i tone plutajućeg otpada koje sasvim sigurno ostavlja posljedice na rijeku, njen živi svijet, ali i zdravlje građana koji ovu vodu piju”, kaže Marić.
Nadležni iz HE Bočac su ranije više puta istakli da nisu odgovorni za smeće koje stiže do njih, te da nije njihova obaveza uklanjanje istog. Međutim iz ekoloških organizacija tvrde suprotno.
“Oni imaju obavezu da čiste prostor oko brane, kako ne bi došlo do njenog pucanja. Prema tome, obavezni su da čiste i smeće. Ali, odgovornost oko rješavanja ovog slučaja nije samo na njima, već na svima koji žive u slivu Vrbasa uzvodno od Bočca. Pozivamo nadležne da reaguju i počnu zajedno riješavati ovaj problem, jer bi njegove posljedice u budućnosti mogle biti daleko veće od riječne deponije, koja je već, sama po sebi katastrofa”, poručuju iz Centra za životnu sredinu i Greenways-a.
