Nekoliko je faktora koji presudno utječu na to koliko će energije zgrada potrošiti za grijanje, hlađenje, ventilaciju, rasvjetu i kućanske uređaje:
lokacija (geografska i geomorfološka)
orjentacija (u odnosu na strane svijeta, morfologiju terena i lokalne meteorološke specifičnosti)
oblikovanje zgrade i okoliša (razvedenost volumena, orjentacija i veličina otvora, organizacija unutrašnjosti,…)
karakteristike građevinske konstrukcije (vrsta i način primjene materijala, detalji spojeva,…)
primjenjeni pasivni sistemi za ubiranje, pohranu i očuvanje energije
ugrađeni aktivni sistemi za izmjenu, proizvodnju i pohranu energije
dodatna oprema – vrsta i energetski razred rasvjete, strojeva, aparata i ostale kućanske tehnike.
Lokacija objekta je prvi faktor u procesu gradnje na koji se može utjecati. Ako postoji mogućnost izbora lokacije objekta, postoji i mogućnost da se već na samom početku smanje kasniji troškovi u gradnji, opremanju i korištenju buduće zgrade. Iz tog razloga je vrlo korisno za investitora da pri odabiru parcele za gradnju koristi usluge arhitekta koji je dobro upoznat s principima ekološke arhitekture i dostupnom tehnologijom.
Orjentaciji zgrade treba posvetiti posebnu pažnju jer o njoj ovisi koliko će se uspješno kasnije moći integrirati pasivni i aktivni sistemi za korištenje obnovljive energije. Loša orjentacija može u potpunosti onemogućiti primjenu nekih rješenja, dok im ispravna može povećati učinkovitost i nekoliko puta.
Osim na očigledne faktore kao što su strane svijeta (jug=sunce=toplina i sjever=hlad=hladnoća), u obzir treba uzeti vrstu i karakteristike prevladavajućih vjetrova, tipologiju i morfologiju intenzivnog zelenila u neposrednoj blizini (postojećeg i buduće planiranog) i slično. U ekološkoj arhitekturi se zelenilo ne koristi samo kao metafora, nego i kao aktivan i značajan faktor za postizanje dobrih rezultata u energetskoj učinkovitosti i ukupnoj kvaliteti života u zgradi.
Oblikovanjem zgrade je moguće ostvariti dodatne uštede u količini potrebne energije za njeno korištenje. Razvedenost volumena, primjena određenih arhitektonskih elemenata, smještaj otvora i njihova veličina, organizacija unutrašnjosti, odabir materijala, njihova tekstura i boja; sve su to faktori kojima se utiče na konačni energetski ishod. Kao što je prije spomenuto, i okoliš može sudjelovati u toj jednadžbi. Inventivnim projektiranjem zelenila se mogu reducirati ili potpuno zamjeniti neka skupa tehnička rješenja.
Građevinski elementi kao što su tipovi konstrukcije, vrsta i količina materijala, te rješenja i izvedba detalja imaju najveću zaslugu za konačno uspješno rješenje. Oni moraju biti ispravno i potpuno promišljeni, dobro dokumentirani i pažljivo izvedeni. Greške u ovom koraku se teško i skupo ispravljaju, a mogu poništiti sav ostali trud i uložen novac. Odgovornost u ovoj fazi pada isključivo na arhitekta i izvođača.
Pasivni sistemi za iskorištavanje obnovljive energije koriste toplinu sunca, prirodnu ventilaciju, toplinu/hladnoću tla ili vode i slično, a kako bi se smanjila potrošnja dodatne, vanjske energije potrebne za normalno funkcioniranje zgrade. Pasivni sistemi su potpuno i nedjeljivo integrirani u oblikovanje i konstrukciju zgrade, pa njihovo planiranje mora krenuti od samog početka projektiranja.
Aktivni sistemi se koriste prirodnim fizikalnim i kemijskim procesima, a često i naprednom tehnologijom za iskorištavanje raznih oblika energije koja nas okružuje. Efikasnost i cijena pojedinih aktivnih sistema su različiti, ne uvijek u proporcionalnom odnosu. Stoga treba uvijek oprezno međusobno usporediti pojedina moguća rješenja kako bi se primjenila ona rješenja koja za investitora imaju ekonomski opravdani rezultat. Aktivni sistemi etaljnije su razrađeni u daljnjem tekstu.
Dodatna oprema u zgradama (neugrađena) najčešće ovisi isključivo o svijesti investitora, pa je ovdje uloga arhitekta manje značajna. Premda, ako je u cijelom prethodnom procesu arhitekt aktivno komunicirao s investitorom, upoznavajući ga na sve potencijale i rezultate ekološkog promišljanja, velika je vjerojatnost da će u trenutku useljenja i odabira kućanske ili poslovne opreme investitor već biti „zaražen” energetski odgovornim stavovima.
Svi elementi osim lokacije zgrade i dodatne opreme ovise o vještini i znanju arhitekta da iskoristi dostupne metode, a investitoru ekonomski prihvatljive, kako bi zgrada optimalno energetski „komunicirala” s okolinom. Svi bi elementi trebali biti tako integrirani u zgradu, da konačni proizvod izgleda i djeluje kao jedinstvena cjelina. Na taj način čovjekov boravak u prostoru i njegovo održavanje daju maksimalan osjećaj prirodnog stanovanja i rada.
