Foto: Buka
Krajem septembra protekle godine na evidenciji Radne jedinice SIZ – a za zapošljavanje Banjaluka bilo je prijavljeno 11 897 lica, od kojih je 67% školovanih stručnih radnika, 85% mladih do 30 godina starosti, te 62% žena (dame imaju prednost).
Piše: Milutin Lazić, Prelom broj: 2 – januar 1989., Banjaluka
Nakon dužeg perioda broj nezaposlenih na području opštine smanjen je ispod 12 000, što se može samo trenutno ocijeniti kao pozitivna tendencija. Ovaj problem će se u narednom periodu usložnjavati zbog prelaska na tržišne uslove privređivanja (ukoliko i ovo nije uravnilovka naših političara), dosljednje primjere zakonskih mjera za OUR – koje posluju sa gubicima.
A ako se uzmu u obzir i zakoni vezani za privrednu reformu može se očekivati da će radni odnos prestati jednom broju radnika, čime oni stiču status “tehnološkog viška”. U skladu sa ekonomskim zakonitostima i tržišnim uslovima privređivanja moraju se iznalaziti rješenja (?) za sve radnike koji će postati “tehnološki” višak. Najviše muke sa rješavanjem “tehnoloških” viškova za sada imaju RO Incel i GRO Krajina.
Kako će se to riješiti, ne znamo?
Upravo ukupni uslovi privređivanja obilježavali su u velikoj mjeri ostvarivanje politike zapošljavanja u prvih devet mjeseci protekle godine. U tom periodu zaposleno je ukupno 3 982 lica ili 99,8% od plana SIZ – a za zapošljavanje za proteklu godinu. Međutim, ovdje treba imati u vidu da je najveći broj ovih lica zaposlen po osnovu prirodne zamjene kadrova, te izgradnje i aktiviranje novih privrednih kapaciteta a znatno manje racionalnijim korištenjem kapaciteta (u 1987. godini stepen iskorišćenosti kapaciteta iznosio 69,7%), organizovanjem rada u više smjena, smanjivanjem prekovremenog, honorarnog i drugih vidova dopunskog rada. To ukazuje da još nisu dovoljno aktivirane sve mogućnosti koje postoje u udruženom radu na planu većeg zapošljavanja.
Nezadovoljavajući rezultati su postignuti u realizaciji zadataka na planu prijema pripravnika što se može ilustrovati podatkom da je za devet mejseci protekle godine zaposleno samo 462 pripravnika a to predstavlja 35,5% od plana za 1988. godinu (oko 1200). Do sporijeg zapošljavanja pripravnika došlo je pored objektivnih razloga i zbog nepotpunog i neadekvatnog planiranja potebe za pripravnicima, nedovoljne usklađenosti njihove profesionalne struke sa stavrnim potrebama OUR – a, prevelikog upisa i školovanja za neproizvodna zanimanja, uslovljavanja zapošljavanja velikim radnim iskustvom, poništavanju konkursa i drugim marifetlucima. Jedan broj OUR – a (uglavnom gubitaša) se obraćao nadležnim organima SO za oslobađanje obaveza prijema pripravnika. To je uslovilo korekciju plana prijema pripravnika u novembru protekle godine tako da je Banjaluka uskraćena za 142 pripravnika. Poražavajuće stanje pripravnika može se ilustrovati još jednim podatkom. U protekloj godini na području Skupštine opštine Banjaluka planiran je prijem 9 upravnih tehničara pripravnika. Kada bi se svake godine primao isti broj ovih pripravnika (a dolaze sve teža vremena), bilo bi potrebno oko 60 godina da se zaposli zadnji sa spiska RJ SIZ – a za zapošljavanje, ne računajući dolazak novih upravnih tehničara.
Sažimajući sve ove probleme u jednu cjelinu moramo se upitati šta su do sada uradili pojedini društvenopolitčki subjekti Banjaluke na rješavanju ovih problema. Sve društveno – političke organizacije opštine (OK SK, OK SSRN, OV SS i OK SSO) na mnogim svojim sjednicama raspravljaju o problemima nezaposlenosti i donoseći raznorazne analize i zaključke i prosleđujući ih dalje organizacijama udruženog rada i MZ SIZ – u za zapošljavanje na daljoj analizi. I tako se to vrti u krug bez nekih pravih rješenja, jer navedeni politički subjekti su nemoćni da bilo šta više urade osim analiza i pisanja referata. SIZ za zapošljavanje najčešće tu da nas “bombarduje” raznim statističkim podacima o nezaposlenima od kojih se diže kosa na glavi. Postavlja se pitanje daljeg postojanja ovakvog SIZ – a (Kardeljovski zamišljenog i organizovanog) u novim uslovima tržišne ekonomije (a gdje je Branko!) jer tada ne bi trebalo biti samoupravnog udruživanja rada nego će morati postojati tržište radne snage, čega smo se mi dosada stidjeli javno izreći.
Nezaposlenima je to mala utjeha oni sve više lutaju prostorima socijalne oskudice a neki se sve više okreću bogu i molitvama za malo sreće u životu, jer nemaju “tata i mama”.
Autor: impulsportal.net