BRISEL- Surogat materinstvo postalo je svjetski biznis od koga se, kako se procjenjuje, zaradi oko pet milijardi dolara godišnje, ali ta oblast još nije pravno regulisana na isti način u svim zemljama.
Mali broj evropskih država dozvoljava altruističko surogat materinstvo, a komercijalno je legalno u svega nekoliko zemalja na svijetu. Protivnici, međutim, tvrde da se time krše prava djeteta koje postaje predmet trgovinskih ugovora. Međunarodna konferencija, čiji je Evropska unija član, proučava tu oblast i radi na međunarodnom sporazumu koji bi razriješio pravne nejasnoće.
Direktorka kancelarije za EU u međunarodnoj organizaciji za ljudska prava “ADF international” Sofija Kjubi ocijenila da EU mora da se uključi u pravljenje takvog sporazuma i osudi i ograniči praksu surogat majki čije su, kako navodi, glavne žrtve djeca.
“Surogat agencije, klinike, advokati i doktori iskoristili su biznis prodaje sperme i jajnih ćelija, stvaranja embriona izvan materice i njihove implantacije u iznajmljenu matericu i obezbjeđivanja bebe ‘namjeravanim’ roditeljima”, napisala je Kjubijeva.
Haška konferencija o međunarodnom privatnom pravu, međunarodna institucija koja ima 82 člana, uključujući EU i sve njene članice, proučava pravna pitanja koja se odnose na tu oblast, posebno međunarodne ugovore o surogat materinstvu, a njeni advokati rade na nacrtu međunarodnog sporazuma koji bi riješio pitanja surogat ugovora i roditeljstva.
Prema riječima Kjubijeve, parovi koji žele da sklope ugovore sa surogat majkama suočavaju se s brojnim pravnim pitanjima i ozbiljnim problemima s obje strane, posebno kada postoji međunarodni element, jer se praksa surogat materinstva na različiti način uređuje od zemlje do zemlje. Manji broj zemalja dozvoljava komercijalno surogat materinstvo, a među njima su Indija, Ukrajina i Rusija. Neke zemlje, kao što su Velika Britanija i Holandija, legalizovale su “altruističko”, odnosno nekomercijalno surogat materinstvo.
Ta oblast, iako nije regulisana, praktikuje se i prećutno toleriše u Belgiji i Poljskoj, a potpuno je zabranjena u Njemačkoj, Austriji, Španiji, Francuskoj i još nekim zemljama, kao i u Srbiji.
Nova konvencija, ako bude usvojena, biće od posebnog značaja za članice EU jer će im pružiti važnu orijentaciju za trenutno veoma različite zakone o tom pitanju. Evropski sud za ljudska prava već je imao nekoliko slučajeva surogat materinstva u koje su bili uključeni roditelji iz članica EU i trećih zemalja. Parovi iz Francuske i Italije, gdje je surogat materinstvo nezakonito, zaključili su ugovore sa surogat majkama u trećoj zemlji. Kada su željeli da se vrate u svoju zemlju sa “svojim” djetetom, njihove države ih nisu priznale kao pravne roditelje.
Kjubijeva napominje da su surogat materinstvo i usvajanje dva fundamentalno različita pristupa roditelja koji žele djecu.
“Usvajanje je zasnovano na konkretnim potrebama već postojećeg djeteta, a surogat materinstvo je fokusirano na želje odraslih u vezi sa budućim djetetom”, kaže Kjubijeva.
Prema njenom mišljenju, problem sa surogat materinstvom je što je “najslabija strana”, dijete, izloženo najgorim mogućim ishodima.
Međunarodni sporazum, smatra Kjubijeva, ne treba da rješava tehničke pravne konflikte koji su rezultat nelegalnih međunarodnih ugovora o surogat materinstvu, nego treba da zaštiti ranjiva ljudska bića da ne bi postala predmet ugovora ili “roba u trgovinskoj razmjeni”.
Kjubijeva dodaje da se u slučajevima surogat materinstva krši niz prava djeteta. Kao negativan primjer sporazuma o surogat materinstvu, Kjubijeva je podsjetila na slučaj para iz Australije kojem je surogat majka sa Tajlanda nosila blizance. Kada je utvrđeno da jedno dijete ima Daunov sindrom, roditelji su tražili da abortira, što je ona odbila, a kada su bebe rođene, Autralijanci su uzeli samo zdravo dijete.
Još jedan problem koji može da se pojavi jeste da čak šestoro ljudi može da polaže pravo na dijete genetski roditelji donatori sperme i jajnih ćelija, biološki roditelji majka surogat i njen suprug, koji bi u većini zemalja bio priznat kao otac, i “namjeravani” ili pravni roditelji.
Međunarodna konvencija, prema njenom mišljenju, treba da osudi svaku vrstu surogat materinstva kao praksu koja krši ljudska prava i podriva ljudsko dostojanstvo i da uvede oštre kazne za one koji omogućavaju sklapanje međunarodnih dogovora o surogat materinstvu, uključujući agencije za posredovanje, klinike, doktore i advokate.
(Euractiv)