Wednesday, November 20, 2024

Potvrđena Darwinova teorija živih fosila

Darwin je vjerojatno svima poznat kao otac evolucije. No, mnogi vjerojatno nisu čuli za njegovu teoriju o živim fosilima tj. organizmima koji se nisu promijenili desecima milijuna godina.

Darwin je vjerojatno svima poznat kao otac evolucije. No, mnogi vjerojatno nisu čuli za njegovu teoriju o živim fosilima tj. organizmima koji se nisu promijenili desecima milijuna godina. U nastavku pročitajte o tuatari, najpoznatijem živom fosilu.

Tim istraživača sa Sveučilišta u Bristolu proučavao je „živi fosil” sphenodona ili tuataru, pri čemu su znanstvenici otkrili novi način mjerenja evolucijske odvedenosti ovog zagonetnog stvorenja, što daje nadu Darwinovoj teoriji „živog fosila”.

Tuatara (Sphenodon punctatus) je relativno veliki gušter koji je prije živio na glavnom, sjevernom otoku Novog Zelanda, ali je zbog ljudskog utjecaja istisnut na okolne manje otoke. Tuatara nije gušter, iako tuatara i gušteri dijele zajedničkog pretka koji je živio prije 240 milijuna godina i preživio kao neovisna evolucijska linija svo to vrijeme. Tuatara spada u skupinu premosnika. U svojem su radu istraživači mjerili kosti čeljusti svih fosilnih rođaka današnje tuatare i usporedili ih kao dokaz prehrambenih prilagodbi. Također su analizirali morfološku evoluciju današnjih tuatara i izumrlih fosilnih rođaka.

Studija je potvrdila 2 ključne točke: tuatara je pokazala vrlo sporu evoluciju, kako se i očekivalo, i važnije, njezina anatomija je vrlo konzervativna. Glavni autor, doktorand Jorge Herrera-Flores, navodi: „Fosilni srodnici tuatare su se hranili biljkama, čak i vodenim biljem, i bili su mnogo raznovrsniji nego danas. Otkrili smo da danas tuatara dijeli zajedničke karakteristike sa svojim najstarijim rođakom iz trijasa.”

Kada je Charles Darwin skovao termin „živi fosili” 1859. godine, mislio je na žive vrste koje izgledaju kao i njihovi preci prije mnogo milijuna godina. Prema njegovom objašnjenju živi fosili nastanjuju male dijelove svijeta, izbjegavajući kompeticiju, i stoga se nisu promijenili. „Darwinovu teoriju nije bilo moguće testirati. Pomoću suvremenih numeričkih metoda koje imamo danas pokazali smo da živi fosili pokazuju neuobičajeno spore stope evolucije u odnosu na njihovu rodbinu”, navodi koautor rada, dr. Tom Stubbs.

“Mnogi biolozi ne preferiraju pojam živi fosil jer kažu da je nejasan. Međutim, predstavili smo jasan, računalni način za mjerenje stope evolucije. Još važnije, otkrili smo novu bitnu činjenicu o današnjim tuatarama: njihove prilagodbe nalazimo među njihovim fosilnim rođacima. Doista možemo reći da je, numerički, tuatara konzervativna i ista kao njeni rođaci koji su živjeli prije više od 200 milijuna godina”, zaključuje Mike Benton, profesor paleontologije kralješnjaka i ravnatelj Škole bioloških znanosti pri Sveučilištu u Bristolu i koautor izvješća. „Mi se slažemo s Darwinom – sada imamo numerički test kojim možemo dokazati što je, a što nije živi fosil. Važnije, ovi se testovi mogu primijeniti na drugim klasičnim primjerma“, dodaje profesor Benton.

Izvor: Biologija.com.hr

 

Povezane vijesti

Nanoplastika u ljudskom tijelu povećava neefikasnost antibiotika

Ilustracija

Komadi plastike manji od 000,1 milimetara ulaze u ljudska tijela i povećavaju neefikasnost mnogih antibiotika, otkrio je evropski tim medicinskih istraživača.

Gdje su nestali Iliri? 5 teorija o sudbini drevnog naroda

Gdje su nestali Iliri? To je pitanje koje već vijekovima intrigira istoričare, arheologe i ljubitelje drevne prošlosti. Iliri, drevni narod koji je nekada naseljavao veliki dio Balkanskog poluostrva, nestali su iz istorijskih zapisa gotovo bez traga. No, je li njihov nestanak zaista potpuna misterija ili možemo ponuditi neka rješenja?

Popular Articles