Više od polovine evropskih zaštićenih područja su zaštićena samo na papiru, a brojne članice EU kasne u sprovođenju adekvatnih mjera zaštite, navodi se u novom izvještaju WWF-a. Studija takođe pokazuje da zaštićene vrste i lokalne ekonomije imaju jasne dobrobiti kad Evropska Komisija i lokalne vlasti sprovode pravovremene i efektivne mjere.
Više od polovine evropskih zaštićenih područja su zaštićena samo na papiru, a brojne članice EU kasne u sprovođenju adekvatnih mjera zaštite, navodi se u novom izvještaju WWF-a. Studija takođe pokazuje da zaštićene vrste i lokalne ekonomije imaju jasne dobrobiti kad Evropska Komisija i lokalne vlasti sprovode pravovremene i efektivne mjere.
Evropska Komisija nedavno je potvrdila da su Direktiva o pticama (EU Birds) i Direktiva o staništima dva najznačajnija evropska akta na temu zaštite prirode i da je neophodno ulagati dalje napore kako bi se poboljšala njihova efektivnost. Novi izvještaj WWF-a „Suzbijanje parkova na papiru: Kako da evropski zakoni rade“ nudi dobar pregled ključnih problema na terenu kao i praktična rješenja da bi se oni prevazišli. Povećanje površine zaštićenih morskih područja, efektivne mjere i planovi za sva prirodna područja, povećana ulaganja, bolji monitoring i sprovođenje zakonskih obaveza prepoznati su kao ključne aktivnosti u cilju bolje zaštite i obnove evropske prirode.
“Evropsko zakonodavstvo u oblasti zaštite prirode je među najstrožim u svijetu, ali uprkos tome mi svakodnevno gubimo vrste i staništa zbog nekontrolisanog industrijskog razvoja. Zaštita na papiru je beznačajna ako nije podržana dobrim upravljanjem i adekvatnim finansiranjem na terenu. Ovaj izvještaj otvara oči o tome šta sve evropske institucije i vlasti zemalja članica moraju pod hitno da urade kako bi zaustavili ugrožavanje prirode i nastavili put prema mnogo odgovornijoj upotrebi prirodnih resursa,” izjavio je Andreas Baumuler, šef odsjeka za prirodne resurse u WWF EU kancelariji za zagovaranje.
Kako izvještaj pokazuje, jedinstvena prirodna područja kao što su vlažna staništa, netaknute planine i rijeke, i morska područja ugroženi su zbog rupa u zakonu, nedostatka adekvatnih procjena uticaja na životnu sredinu i nedosljednih ili neodgovarajućih planova za upravljanje. To ostavlja otvorena vrata za štetne projekte intenziviranja riječne plovidbe koje isušuju vlažna staništa Donjana u Španiji, izgradnja velikog skijališta u Nacionalnom parku Pirin koja ugrožava opstanak mrkih medvjeda i nelegalne hidrocentrale na Tarcu planini u Rumuniji. Kršeći evropske direktive za zaštitu prirode, masovni turizam ugrožava i plaže u Grčkoj gdje jaja polažu glavate morske kornjače, dok destruktivni načini ribolova dovode u rizik korale, meduze i kitove u Sjevernom moru.
Sa druge strane, izvještaj takođe navodi i primjere dobre prakse koji se već sprovode u brojnim zaštićenim područjima sa višestrukim dobrobitima za biljni i životinjski svijet, lokalno stanovništvo i njihovu ekonomiju. Jaka saradnja između lokalnih vlasti i privatnog sektora je uspjela na primjer da unaprijedi park prirode u Austriji Tiroler Lechtal i od njega napravi simbol lokalnog ponosa i prirodne turističke destinacije; zahvaljujući pritisku Evropske Komisije i sezonskoj zabrani ribolova u Finskoj, brojnost jedne od najrjeđih vrsta foka u svijetu se oporavlja; male lokalne zajednice ribara u Italiji uspješno učestvuju u upravljanju morskog zaštićenog područja Tore Guaćeto, sa velikim porastom prihoda.
Javni i politički uspjeh kampanje „Uzbuna za prirodu“, koju je sproveo WWF sa partnerskim organizacijama pokazala je da zaštita prirode treba da bude u srcu Evropske Unije. “Rad sa prirodom ima momentalne opipljive dobrobiti za ljude i ekonomiju, i to mora biti glavna pokretačka snaga za buduće promjene naše poljoprivrede, energetike i transporta,” zaključila je Ženevijev Pons, direktorka WWF European Policy Office.
Izvor: WWF Srbija