Šuma je umrežena i međusobno povezana: Biljke komuniciraju putem – gljiva!

Skrivena ispod površine i zapletena u korijenu zemljinog začuđujućeg i raznolikog biljnog svijeta, postoji biološka veleprometnica koja povezuje članove biljnog carstva u ono što znanstvenici zovu “Wood Wide Web”.

Ova organska mreža funkcionira slično kao naš internet, omogućujući biljkama komunikaciju, prehranu, a čak si mogu i međusobno naškoditi.

Mreža se sastoji od tankih niti gljivica poznatih kao micelij, koje rastu prema van iz zemlje i do nekoliko metara daleko od njenih partnerskih biljaka, što znači da je sav biljni svijet u nekoj regiji vjerojatno umrežen i međusobno povezan.

Partnerstvo korijena biljaka i gljiva je poznat kao mikoriza i koristan je za obje uključene strane; biljke pružaju gljivama ugljikohidrate, a u zamjenu gljive im pomažu u prikupljanju vode i pružaju hranjive tvari kao što su fosfor i dušik.

Gljivična mreža pomaže biljkama da se međusobno pomažu u rastu i procvatu.

Suzanne Simard s „Univerziteta Britanske Kolumbije“  otkrila je da stabla kao što su Daglasove jele i breze mogu prenijeti ugljik manjim stablima koja ne primaju dovoljno sunčeve svjetlosti, čime te sadnice mogu rasti u sjeni drugih stabala. Simard vjeruje da mnoge od svjetskih sadnica ne bi mogle opstati kada ne bi bilo ove mreže.

Studija provedena od strane „Univerziteta Ren Sen Zeng South China Agricultural“ je otkrila da ova međusobna povezanost, također, omogućuje biljkama da upozoravaju jedni druge na potencijalnu štetu. U istraživanju, tim istraživača je uzgajao par rajčica gdje je nekim od parova bilo dopušteno da formiraju mikorizu.

Kada se formirala gljivična mreža, na jednu biljku od svakog para raspršena je “Alternaria solani”, gljivica koja uzrokuje bolest u biljnom svijetu. Korištene su hermetičke plastične vrećice kako bi se osiguralo da neće biti interakcije s tlom.

Nakon 65 sati, tim je pokušao zaraziti drugu biljku svakog para i otkrili su da one biljke koje su bile povezane micelijima su imale manju mogućnost dobivanja bolesti i mnogo niže razine oštećenja od onih koje nisu bile povezane sa micelijima.

Slična studija je provedena od strane Sveučilišta u Aberdeenu i skupine suradnika koji su, također, pokazali da korištena gljivična mreža služi, također, za prijenos informacija za predstojeću opasnost.

Kad se gladne lisne uši krenu hraniti lišćem jedne od biljaka, biljke koje su spojene preko micelija počnu lučiti svoje anti-afidne kemijske tvari, a one koji nisu bile povezane nisu imale nikakvu reakciju.

“Neki oblik signalizacije se događa između tih biljaka u svezi lisnih uši, a ti signali se transportiraju kroz mikorizne micelijske mreže.”, navodi David Johnson.

Kao i naš internet, to gljivično povezivanje je također osjetljivo na cyber kriminal, terorizam pa čak i rat. Neke biljke, kao što je fantomska orhideja, nemaju klorofil  potreban za fotosintezu i mora crpiti potrebne hranjive tvari za opstanak iz okolnih biljaka.

Ostale biljke, poput Zlatnog nevena i američkog crnog oraha oslobađaju toksine u mrežu kako bi spriječili rast okolnih biljaka u borbi za vodom i svjetlošću.

Neka istraživanja pokazuju da životinje kao što su insekti i crvi mogu biti u mogućnosti otkriti suptilnu razmjenu hranjivih tvari kroz mrežu i omogućiti im da lakše nađu ukusan korijen za prehranu, međutim, to nikada nije uvjerljivo dokazano u pokusima.