‘LETI POPUT LEPTIRA, A BODI KAO PČELA’: Životni put neustrašivog Muhameda Alija

Najveći bokser svih vremena, koji se uvijek vodio vlastitom maksimom “leti poput leptira, a bodi kao pčela” kako u verbalnom izražavanju tako i u sportskim duelima, bio je u teškom zdravstvenom stanju otkada mu je 1984. godine dijagnosticirana Parkinsonova bolest, a nas je napustio u svojoj 74. godini.

Bokser koji je zbog svog stila i izuzetnih predstava u ringu osvojio srca brojnih ljubitelja ovog sporta u cijelom svijetu, rođen je 1942. godine u Luizvilu, u državi Kentaki, kao Kasijus Klej (Cassius Clay), a ime je promijenio u Muhamed Ali nakon što je 1964. godine prihvatio islam. Tokom veličanstvene karijere imao je 61 borbu, pobijedio je u njih 56, od toga je 37 pobjeda ostvario nokautom. Poražen je samo pet puta. Tri puta bio je prvak svijeta u superteškoj kategoriji. U amaterskom boksu angažman je okončao osvajanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. u lahko-teškoj kategoriji.

Prvu borbu za naslov prvaka u profesionalnom boksu imao je već dvije godine kasnije, kada je u kontroverznom meču pobijedio Sonija Listona (Sonny), koji je u sedmoj rundi odbio izaći u ring tvrdeći da ima povredu ramena. I uzvratni meč bio je prepun kontroverzi, jer je Liston pao nakon udarca u prvoj rundi za kojeg mnogi danas tvrde da nije bio tako opasan te da je on namjerno pao. No, te optužbe nikad nisu bile dokazane. Ali je od samog početka bokserske karijere bio sve samo ne tipičan sportista i javna ličnost uopće.

Američka javnost smatrala ga je previše hvalisavim, zaljubljenim u sebe i samouvjerenim, zbog čega ga svojevremeno nije baš previše simpatizirala.

Protivljenje ratu

– Historijski gledano, od američkih se sportista očekivalo da budu skromni i smjerni momci, jaki, ali tihi. Kasijus Klej bio je drugačiji. Vjerovatno je činjenica da se radilo o crncu, također, odigrala izvjesnu ulogu. U zemlji je postojao osjećaj da bi možda čak i bilo uredu da je takav hvalisavac neki sportista bijelac, ali crnac? To je bilo već teže prihvatiti – pokušao je to objasniti Frank Deford, historičar američkog sporta.

Muhamed Ali se, s druge strane, nije plašio boriti za svoje ideale i principe koje je smatrao ispravnim, pa i po cijenu vlastitog uspjeha u karijeri. Neposredno nakon osvajanja prve titule prvaka pažnju na sebe skrenuo je i javnim prihvatanjem islama, kada je kao dvadesetdvogodišnjak pod utjecajem „Nacije islama“, koja je bila simbol borbe crnačkog stanovništva Amerike protiv ropstva i ugnjetavanja, uzeo ime Kasijus Iks (Cassius X), po ugledu na drugog poznatog člana zajednice Malkolma Iksa (Malcolm X).

Vođa ovog pokreta je Kasijusu, međutim, kasnije dao novo ime – Muhamed Ali. Tri godine kasnije, 1967. ulazi i u sukobe s vladom SAD zbog odbijanja da služi u američkoj vojsci tokom rata u Vijetnamu, što je učinio iz vjerskih uvjerenja i protivljenja ratu.

– Nemam problema s Vijetkongovcima. Oni me nisu nazvali crnčugom. Neću da putujem 16 hiljada kilometara da bih pomogao u ubijanju i paljenju drugih ljudi samo da bih pomogao dominaciju bijelih robovlasnika nad tamnim ljudima širom svijeta. Ovo je vrijeme i doba kada takvo zlo mora da nestane. Zašto bih bacao bombe i pucao na smeđe ljude u Vijetnamu kada su takozvani Crnci u Luizvilu tretirani kao psi i oduzeta su im osnovna ljudska prava – rekao je tada Ali.

Čin junaštva

Kao posljedicu toga, vlasti su mu oduzele naslov prvaka, a osuđen je i na pet godina zatvora, no ostao je na slobodi dok je trajao žalbeni postupak. Četiri godine, koliko je bilo potrebno da njegova žalba stigne do Vrhovnog suda SAD, bio je izvan ringa.

Ipak, postao je inspiracija mladim Amerikancima da se usprotive ratu, a njegovo odbijanje je na kraju postalo čin junaštva. – Mnogi su se pitali razumije li Ali uopće posljedice svojih odluka. Međutim, kako bilo da bilo, nakon što je odlučio nešto, Muhamed Ali je bio postojan i čvrst i nikad se nije pokajao i jadao zbog svojih ličnih problema – prokomentirao je Frank Deford njegovo držanje tokom tih za njega teških godina.

Nakon oslobađajuće presude postao je prvi i jedini trostruki šampion svijeta u teškoj kategoriji, a dobio je nadimak ” The Greatest ” (Najveći). Njegove borbe s pokojnim Džoom Frejzerom (Joe Frazier) “Borba stoljeća” i “Thrilla in Manila”, kao i “The Rumble in the Jungle” sa Džordžom Foremanom (George Foreman) ušle su u historiju, a taj period smatra se zlatnom erom boksa u teškoj kategoriji.

Njegova posljednja borba bila je protiv Trevora Berbika (Berbick) 11. decembra 1981. u Nasau.
Prije dvanaest godina učestvovao je u snimanju kratkog dokumentarnog filma u kojem je izrazio podršku američkoj kampanji protiv globalnog terorizma. Poznat i po nadimcima “The People’s Champion” i “The Louisville Lip” danas simbolizira multikulturnu prirodu Sjedinjenih Američkih Država.

Kada je u pitanju njegov privatni život, četiri puta se ženio, a od 1986. u braku je s Jolandom Loni Vilijams (Yolanda Lonnie Williams). Ima sedam kćerki i dva sina. Koliko je Muhamed Ali danas inspirativna ličnost u cijelom svijetu, najbolje govore riječi reditelja Majkla Mana (Michael Mann), autora biografskog filma o velikom bokseru.

– Priroda njegove životne borbe kao da je dio legende ili nekog mita. Ona ima gotovo religiozni karakter. Njegov je život inspirirao mnoge, posebno obespravljene, bilo u Americi ili, naprimjer, u Kongu. Zato je on toliko i važan – zaključio je Man.

Rekao je…

Nisu planine na koje se trebaš popeti te koje te izmore – to je kamenčić u tvojoj cipeli.

Znam gdje idem i znam istinu. Ne moram biti ono što vi hoćete da budem. Slobodan sam da budem ono što ja hoću.

Kod kuće sam fin momak, ali ne želim da to cijeli svijet zna.

Tihi ljudi, otkrio sam, ne dospiju daleko.

Boks je kada puno bijelaca gleda dva crnca kako prebijaju jedan drugog.

Moja najveća borba je bila s mojom prvom ženom.

Mrzio sam svaku minutu svog treninga, ali sam govorio: “Ne odustaj! Sada se pati, ali živi ostatak svog života proživi kao šampion.”

Biografski film

Godine 2001. snimljen je biografski film o Muhamedu Aliju “Ali” koji je režirao Majkl Man.

Alija je utjelovio Vil Smit (Will Smith), a film prati život velikog boksera u periodu od 1964. do 1974. kada je preuzeo titulu od Sonija Listona (Sonny), prihvatio islam, napustio te se vratio boksu, a govori i o njegovoj kritici Vijetnamskog rata.

836.500 dolara za rukavice Bokserske rukavice koje je Muhamed Ali nosio u borbi protiv Džoa Frejzera 1971. godine u avgustu ove godine prodate su na aukciji za 400 hiljada dolara. U “Borbi stoljeća” Frejzer je pobijedio jednoglasnom odlukom sudija i postao apsolutni svjetski šampion u teškoj kategoriji.

No, Ali je kasnije protiv njega izvojevao pobjede 1974. i 1975. godine i potvrdio reputaciju najvećeg boksera svih vremena.

Također, rukavice koje je Ali nosio na svom prvom Svjetskom prvenstvu prodate su na aukciji za 836.500 dolara. Njegova posljednja borba bila je protiv Trevora Berbika (Berbick) 11. decembra 1981. u Nasau.

Bulevar slavnih

Muhammed Aliju je ponuđena zvijezda sa njegovim imenom na Holivudskom šetalištu slavnih (Hollywood Walk of Fame), ali je on odbio rekavši:

“Ja nosim ime našeg Poslanika a.s. i nemoguće je da dopustim ljudima da gaze po njegovom imenu.”

On je jedini čije se ime ne nalazi na trotoaru Holivudskog šetališta slavnih, ono visi okačeno o zid.

https://www.youtube.com/watch?v=Pap_XKpn6Ao

GlobalCir