Saturday, November 23, 2024

Neka vas liječi Vlada Tuzlanskog kantona!

Ti ljudi su tu kad niste svjesni svog imena, tu su kad vaši najbliži nemaju razumjevanja za vas, tu su kad umirete, a želite da živite. U ime svega toga i mnogo više ne mogu da im zamjerim šutnju na političke utjecaje jer znam kakve su posljedice kada progovorite.

piše: Anisa Mahmutović

“Znanje i pravda govore, dok neznanje i nepravda urliču”.

U Tuzlanskom kantonu godinama urliču bivši osuđenici, ljudski šljam i propali studenti, dok im masa istih za hljeb i mlijeko aplaudira.

Palim cigaretu za cigaretom, tipično novinarski pregledam arhivu zadnjih godina, pravim analize i sklapam mozaik. Pitate se, da li sam ga sklopila?

Nisam, jer moj, naš Tuzlanski kanton se pretvorio u “tamni vilajet”. Sitni interesi preovldali su odavno i nakon što je urušen Univerzitet u Tuzli, urušavaju nam i zdravstveni sistem. Neko je sebi dao za pravo da građanima najmnogoljudnijeg kantona uskrati pravo na život jer kako nazvati situaciju kad u jednom danu otkaze potpisuje preko 800 ljekara.

Reći ćete, traže veće plate! Ne, oni ne traže povišicu. Hoće samo da imaju legitimno pravo zastupati svoje interese, prava i donositi odluke u svoje ime. Svugdje bi rekli, u čemu je tu problem?

U tome da ovih hiljadu heroja u bijelom iz SSDMiS neće za stranačke interese da savija kičmu i “Vladaru iz podzemlja” kaže: “Tako je”. Ne mogu to ljudi koji su polovinu životnog vijeka proveli usavršavajući se, davajući sebe za naše živote.

Politika je kurva, neko je davno rekao i jeste. Gledam dva divna dječija hirurga, koji zajedno operišu najmlađe, čupaju ih iz kandži smrti, sada na različitim frontovima. Jedno za političke interese lokalnih moćnika u ime direktora Kliničkog centra Tuzla, drugo za prava svojih kolega u ime Saveza sidikata doktora medicine i stomatologije.

Institucija na čijem je čelu direktor Nešad Hotić podnosi tužbe protiv svojih kolega sa kojima je studirao, operisao i borio se lavovski za svaki dječiji život. Politika i ljudski životi moj doktore su vazda bili na suprotnim stranama. Da se pitam zabranila bih Vam politički angažman.

Znam, reći ćete poput djeteta kad zgriješi: “Nisam ja, majke mi”.

Jeste! Ko Vam je na čelu Upravnog odbora UKC-a?

Munevera Bećarević. Doktorica iz lokalnog doma zdravlja ekspresno dogurala do profesorice na Medicinskom fakultetu u Tuzli. Tako Vam je kad ste insan od povjerenja “Vladara iz podzemlja”, kako nazvaše kantonalnog šerifa Mirsada Kukića.

Znate, njegovu moć ovdje možete porediti sa bogovskom. Njegovog stav ne čujete javno, ne izlazi u medije, ne komunicira s novinarima, ali njegove odluke vidite svugdje. Profil ličnosti za proučavati. Vladar iz Banovića, potrčko porodice Izetbegović dvije decenije unazad postao je moćnik koji vlada svima. Kako? Svi koji su protiv moraju biti uništeni, sklonjeni iz javnosti. Tako je to ovdje godinama i šuti se jer ko će da se protivi osuđivanom prevarantu.

Šutili su oni koji spašavaju naše živote, a onda je došla voda do grla. Šutnja ih počela daviti pa su odlučili da progovore, da se protive i konačno podnesu ostavke.

Ne mogu da kažem da ih ne krivim. Da, krivi su jer su nijemo posmatrali dolazak doktorice Bećarević na čelo UKC-a, znajući šta to donosi sa sobom. Prijetnje, ucjene, gubljenje radnog mjesta i javni linč uz pomoć medijskih glasila. Šutili su ljekari kada su zapošljavane stotine ljudi bez konkursa sa partijskom knjižicom, a sada kada ih ti kojima su se saginjali gaze, protive se. Rekla bih neka, to ste zaslužili, ali ne mogu u ime djece kojima Elvira Konjić spašava živote svakog dana, u ime velike neurologije koja mladim ljudima daje drugu šansu za život i njihovih doktora koji su više na klinici, nego u vlastitim domovima, u ime svih hirurga koji se bore lavovski za živote djece kad nastradaju u saobraćaju. Ti ljudi su tu kad niste svjesni svog imena, tu su kad vaši najbliži nemaju razumjevanja za vas, tu su kad umirete, a želite da živite. U ime svega toga i mnogo više ne mogu da im zamjerim šutnju na političke utjecaje jer znam kakve su posljedice kada progovorite.

Svi oni, mi, koji govorimo glasno, suprostavljamo se imamo porodice. Posao nam treba, treba nam zdravlje, ne možemo biti sebični pa uskratiti sve to našim najbližim, ali ni kukavički šutiti dok nam gaze znanje i pravo na život.

Da vas podsjetim moji sugrađani, prijatelji, kolege i ostali da ste vi izabrali ovu sudbinu za sve nas, kada ste se jeftino prodali na izborima. Danas vam je doktor rekao jednu kojom ću ja završiti ovaj tekst: “Za preporuke, pomoć i lijekove se obratite Vladi Tuzlanskog kantona jer njima vjerujete”.

Tekst nastao u okviru projekta Škola novinarstva “Preglasaj”

Povezane vijesti

“Nismo sestre, al’ se volimo” – taktike preživljavanja parova

Ilustracija Tužna sam od nemoći. Često se suočavam sa situacijama u kojima ne mogu ništa da promijenim, nad kojim nemam kontrolu i to mi zaista...

Bertrand Rasel: U šta verujem

Bertrand Rasel Bertrand Rasel (1872 – 1970) jedan je od najznačajnijih svetskih mislilaca, njegovi radovi su istovremeno i lucidni i prosvetljujući. Postoji nešto gotovo proročko...

Popular Articles