Foto: Greenteam/ilustracija
Dok u Bosni i Hercegovini traju politički sukobi oko tema koje najčešće nemaju nikakvog značaja za život građana, susjedna Hrvatska užurbano priprema teren za skladištenje nuklearnog otpada uz samu granicu BiH.
Autor: Impuls
Kako je objavio Hrvatski fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva na mjestu bivše kasarne Čerkezovac na Trgovskoj gori, 16. juna počelo je uklanjanje objekata radi uspostavljanja centra za zbrinjavanje otpada iz elektrane “Krško”.
Iako su iz pomenutog fonda saopštili i da do izgradnje objekata može doći tek ukoliko studija uticaja na okolinu potvrdi da je ova lokacija primjerena za planiranu aktivnost, jasno je da Hrvatska ne odustaje od namjere da opasni otpad odlaže uz granicu sa BiH.
S ove strane granice, međutim, vlasti se ponašaju kao da je riječ o manje značajnom problemu, pa pitanje Trgovske gore odavno nije u fokusu pažnje ni jednog nivoa vlasti. Od vrha države, preko entiteta, pa do opštine Novi Grad čije stanovništvo bi najozbiljnije bilo ugroženo realizacijom ovog projekta.
Glasni su još jedino ekološki aktivisti koji pokušavaju skrenuti pažnju na ozbiljnost situacije.
Za Marija Crnkovića iz Green Teama, nema iznenađenja. Svako ko je u ovoj temi, kako kaže, morao je znati da će Hrvatska i prije objave studije uticaja na životnu sredinu krenuti u građevinske radove.
“Još jednom dolazi u fokus modus operandi koji u njihovom slučaju kao sat funkcioniše već dvije decenije. Konstantno su na granici zakona i međunarodnih konvencija, nekad ih namjerno krše, a nekad svjesno i vješto hodaju po ivici. Građani su u potpunosti isključeni iz procesa donošenje odluke, a o odnosu prema BiH ne treba ni trošiti riječi. Posmatra nas se kao da smo pustinja. Kao da Una nije to što jeste, kao da niko ne živi sa druge strane granice, kao da smo građani trećeg reda. Suštinski, to u okviru slučaja Trgovska gora, zaista i jesmo”.
Ističe i da je začuđujući odnos institucija Evropske unije, čija je Hrvatska članica, a upravo na ovom slučaju “pada” priča, o ljudskim pravima, održivom razvoju, učešću građana u procesima donošenja odluka, na čemu valjda počivaju principi EU.
“Upravo u ovom trenu su bageri na terenu. Ruše se objekti da bi se napravio prostor za izgradnju nuklearnog objekta. Za istu tu lokaciju gdje su sada bageri, EU zvaničnicima i našim delegacijama govore kako je to “preferentna lokacija”. Imaju jednu lokaciju, forsiraju je 25 godina, ali kada se sjedne za stol, to se transformiše u “preferentnu lokaciju”. Zašto? Zato što žele da zadrže dimnu zavjesu, koja obeshrabruje BiH na podnošenje tužbe”, kaže Crnković.
Foto: Nezavisne
Najveća odgovornost je ipak na domaćim političarima kojima je posao da rade u interesu građana. Nažalost, ni u ovom slučaju nisu radili svoj posao, jer da jesu ne bi se slučaj Trgovske gore, “razvlačio” još od 1999. godine, kada je i odabrana sporna lokacija.
Najveći propust je, smatraju aktivisti, napravljen upravo tada, u ranim fazama ovog projekta. Da se država na vrijeme uključila možda bi problem do sada bio riješen. Uostalom, bar bi država pokazala da postoji i da joj je stalo do budućnosti svojih građana. Sve poslije, bila je stvar političkih kalkulacija.
“Naši politički predstavnici su se pravili mrtvi u nadi da će medvjed proći, a ono eto medvjeda sa radioaktivnim otpadom. I to ne samo radioaktivnim otpadom iz Nuklearne elektrane Krško, već i drugim radioaktivnim otpadima iz medicine, vojske, industrije i slično”, kaže Crnković.
Prije skoro pet godina formiran je Ekspertski tim BiH za slučaj Trgovska gora i istovremeno je formiran i pravni tim koji bi trebao braniti interese BiH u ovom slučaju. U međuvremenu tim se suočio sa brojnim problemima, ali ne u Hrvatskoj nego u BiH, pa su ga pojedini članovi napuštali, a nije postignuta ni politička saglasnost oko njegovog proširenja. Sve to se odrazilo i na njegovu efikasnost. Rezultat nažalost možemo vidjeti na licu mjesta, tamo gdje danas bageri pripremaju teren za nuklearni otpad.
“Prije svega ekspertski tim BiH mora biti mobilniji i proaktivniji. Bez obzira koliko smisleno bilo kritikovati bilo kog političara, pa prvo i osnovno je da od struke dođe ideja i inicijativa. Treba na stolu da im uvijek stoji bar 10 stvari koje moraju biti urađene, a ne ovako kako jeste. Činjenica je da politika nije uradila dovoljno po pitanju obezbjeđivanja podrške za BiH u ovom slučaju. Koliko zemalja stoji uz BiH? Nula. Imamo par najava, ali da li je to dovoljno? Ovo što nam se dešava uopšte nije na pravi način izašlo izvan granica BiH, bez obzira na pojedinačne primjere. Osnova problema je u prebacivanju odgovornosti. Svako vidi ono što bi neko drugi trebao raditi, a ne vidi svoju ulogu”, kaže Crnković
On ističe i da je pod hitno potrebno “par stvari”: od protesne note preme Hrvatskoj, do procjene argumentacije kojom naša strana u ovom slučaju raspolaže.
“Jedno je znati i/ili tvrditi da Trgovska gora nije adekvatna, bez obzira što znamo da je to anticivilizacijski proces, trebaju nam dokazi. Moramo jače stati iza akademske zajednice iz BiH, ali i direktno angažovati međunarodne eksperte po specifičnim temama. Ključno je da se što prije obratimo po pitanju Espo i Arhuške konvencije, jer su obje konvencije u kršenju. Ako je iko imao ikakvu dilemu po tom pitanju posljednjih 25 godina, sada je to potvrđeno sa tim bagerima na Trgovskoj gori.”