Foto: Impuls
Rudarska epidemija zadnjih godina zahvatila je Bosnu i Hercegovinu. Od privatnih rudnika uglja, mahom ilegalnih, do geoloških istraživanja, BiH su okupirali investitori. Domaći i strani.
Piše: Jelena Jevđenić
Centar za životnu sredinu iz Banjaluke je 16. decembra održao konferenciju „Rudarenje u BiH – Uticaj na zajednice u tranziciji“ na kojoj su predstavili mapu rudnika. Na konferenciji su govorili i predstavnici lokalnih zajednica koje su pogođene rudarenjem.
Nataša Mazalica iz Centra za životnu sredinu navela je da je i njih iznenadio broj lokacija na kojima se vrše geološka istraživanja.
„Pokušali smo da objedinimo lokacije rudnika uglja i rudnika kritičnih mineralnih sirovina. Mapirane su 64 rudarske lokacije, od kojih je 45 lokacija za kritičke mineralne sirovine. Od toga 30 lokacija gdje je vršeno ili gdje se trenutno vrše istraživanja“, istakla je Mazalica.
Pored predstavljanja mape rudnika, dodala je ona, ova konferencija je prikazala i uticaj rudarenja na lokalne zajednice.
„Bio nam je cilj da imamo dijalog na temu rudarenja sa zajednicama koje su na margini. Lokalne zajednice nemaju nikakve benefite od rudarenja: Ni od rudnika kritičkih mineralnih sirovina, ni od geoloških istraživnaja. Ljudi koji se tamo nalaze nisu ni obaviješteni, tako da je to jedan netransparentan proces. Zagađenja su velika, jer se ništa ne rješava strateški na nivou entiteta i države, već se ide ad hok. Bitno je da se investitoru obezbijedi prostor i vrijeme da može da ubire novac, a lokalne zajednice nemaju ništa. Koncesione naknade su male, a ljudi su ostavljeni sa zagađenjem vode, vazduha i zemljišta i to su rudarske prakse“, naglasila je Mazalica.
Zoran Ninić, mještanin Bistrice, rekao je da je Bistrica primjer gdje su prekršeni svi zakoni.
„Bistrica je primjer gdje su ničim izazvane, osim pohlepom, pogažene sve ustavne i zakonske norme. Krivim institucije Republike Srpske i biću potpuno jasan. U razbojništvu u Bistrici su učestvovali i načelnik opštine Prijedor i odbornici opštine Prijedor i ministar energetike i premijer vlade i predsjedik Republike Srpske i srpski član predsjedništva“, naveo je on i podsjetio da je rudnik u Bistrici tek nakon zatvaranja dobio ekološku dozvolu, i to iz trećeg puta, a kada je krenula eksploatacija, a ni narednih godinu i po dana, ovaj rudnik nije imao nijedan validan papir.
Iako je u Bistrici rudnik nezvanično zatvoren, investitor nije izvršio rekultivaciju i remedijaciju zemljišta.
Međutim, u Bukovoj Kosi isti invenstitor rudari na isti način kao u Bistirici. Kako kažu aktivisti, bez potrebnih dozvola.
Miroslav Stakić, mještanin Bukove Kose, rekao je da je stanje u Bukovoj Kosi trenutno jako haotično.
„Ja u svom dvorištu imam klizište i nemam pristupnog puta. Uništeni su nam izvori vode, onemogućeno je snabdijevanje vodom za domaćinstva. Ljudi se snalaze na sve moguće načine za vodu, za sebe i za stoku. A kompanija nastavlja svoje radove“, naveo je on.
„Kompanija koja je došla da vrši eksploataciju, jako žurno je počela sve procese. Tu se ne radi ni o kakvom progresu, već se tu radi o jednoj vrsti pljačke mineralnih resursa. Jer u toku tih aktivnosti doslovno nijednu dozvolu nisu imali“, dodao je Stakić.
On je podsjetio da je još osamdesetih godina prošlog vijeka vršena analiza uglja na Bukovoj Kosi koja je pokazala izuzetno visoke procente sumpora.
„Prema svim pravilnicima Evropske unije i BiH, crvena zona eksploatacije uglja s udjelom sumpora je 5 posto, na Bukovoj Kosi je od 9 do 13. Jedna bušotina pokazuje 15 posto“, naveo je on.
Semir Cerić iz Fajtovaca istakao je da se rudnik Kamengrad kod Sanskog Mosta nepropisno širi na privatne parcele i zagađuje vodu.
“Kompanija Lager iz Posušja je prije deset godina dobila koncesiju, a od tada je krenulo sve bez učešća struke i bez pravila. Površinski kop je sad došao do pet, šest naseljenih sela u kojima živi pet do šest hiljada ljudi. Kopovi rudnika su kilometar od vodopada Blihe, rijeke koja teče kroz eksploataciono polje. Sva ta otpadna voda ide u Blihu. Vodopad Blihe je prošle godine više bio siv nego bistar“, rekao je Cerić.
Marko Rebrina iz udruženja „Mladi Kupresa“ naveo je da su mještani Kupresa, takoreći, preko noći saznali da se planira rudarenje blizu naseljenih mjesta.
Njemačka firma “Magnesium for Europe” je 2020. godine, preko svoje firme u Bosni i Hercegovini „BH Magnezij & Minerali“ preuzela domaći kamenolom iz kojeg se vadio dolomit. Kamenolom je bio veličine 3 hektara. Tada se pričalo da će nova firma nastaviti poslovanje starog kamenoloma i da će zaposliti 50 ljudi.
„Preko noći smo došli do vijesti da se tu planira nešto veće, da će biti proizvodnja magnezijuma iz tog dolomita, s tehnologijom koja je eksperimentalna i koja se nigdje još ne koristi. Kapacitet tog rudnika će biti puno veći. Prva javna rasprava je bila 2023. godine, koja je prošla ispod radara. Druga javna rasprava je bila 2024. godine, kada je investitor već predao studiju uticaja na okoliš Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, koja je bila za izgradnju tvornice magnezijuma koju oni predstavljaju kao odvojen projekat od samog rudnika. Oni su dobili dozvolu županije i saglasnost općinskog vijeća da prošire tu koncesiju na devet i pol hektara. Niko nije znao za to od nas građana. To je prošlo bez znanja javnosti“, naveo je on.
Magnezijum se planira vaditi na kilometar udaljenosti od prvog naseljenog mjesta, a samo sto metara je udaljen od prvih kuća. U neposrednoj blizini su dva izvora vode.
Snežana Jagodić Vujić iz udruženja „Eko-put“ iz Bijeljine, podsjetila je na borbu mještana protiv rudnika litijuma na Majevici, ali i na zagađenje kojeg su proizvela istraživanja. Navela je da bušotine na Majevici, koje su nastale prilikom istražnih radnji, još uvijek nisu zatvorene.
„Te bušotine i dalje cure. Prilikom bušenja poremetili su tokove majevičkih sumpornih voda koje teku podzemno i te vode su počele da izlaze na površinu“, navela je ona.
Foto: Impuls
Aktivisti su naveli i slučajeve iz Vareša, Ozrena i Jezera.
Pippa Gallop iz Bankwatch Networka istakla je da pitanje uključivanja javnosti u proces donošenja odluka nije dobro u cijelom regionu, ali da je u Bosni i Hercegovini situacija najgora u tom pitanju. „Bankwatch je tražio od Evropske komisije da se uvedu kazne za kršenje ugovora o energetskim zajednicama koje ne poštuju ljudska prava i civilne slobode, ali EU nije ništa uradila u tom slučaju“, navela je Gallop.
Pippa Gallop; Foto: Impuls
Kazne nema ni za investitore, ni za državne ustanove koje nisu poštovale zakone i propise. Zadnjih dana javnost je upoznata s masovnim trovanjem olovom u Varešu. Kod 44 lica u Varešu različitih generacija utvrđeno je prisustvo olova u krvi, a kod 17 lica vrijednosti zahtijevaju hitnu medicinsku reakciju. Mještani sumnjaju da je izvor zagađenja rudnik.
Sve lokalne zajednice su prošle skoro isti scenarij. Netransparentnost projekata, ustupci vlasti investitorima, rudarenje bez svih potrebnih dozvola, nereagovanje inspekcije i institucija.
„Institucije mislim da čak okreću glavu. Postoji pritisak od Evropske unije koja želi da iskoristi zemlje Zapadnog Balkana za eksploataciju kritičnih mineralnih sirovina. To odgovara trenutnoj vlasti, da li zbog nastojanja da se približimo EU ili možda platimo tu cijenu kao ulazak. Ovo je dokaz, mi smo napravili konferenciju u Banjaluci, a niko od institucija se nije javio, iako su dobili poziv“, naglasila je Mazalica.
Pregled rudnika i geoloških istraživanja u BiH možete pogledati na OVOM linku.