fbpx

Cijena profita: sječa šume, otapanje glečera i planine koje se raspadaju

deforestationpalmoilauriga 2560x1440

Photo: Auriga

Nastavljanje s profitabilnim ali ekološki pogubnim graditeljskim projektima koji zahtijevaju sječu šume, pregrađivanje rijeka – i to u uslovima klimatske krize – predstavlja ne samo dugoročnu štetu nego, već sad, istinsku opasnost po ljudske zajednice. Poplave u BiH i regionu 2014. godine samo su najave onoga što nas čeka. Na to nas svakodnevno upozoravaju kolone ljudi koje prolaze našim krajevima, na putu ka bogatom dijelu Evrope, jer mnogi od njih bježe upravo od katastrofa koje ljudsko djelovanje proizvodi širom svijeta. Priča iz Indije: kako izgleda živjeti podno planine koja se jednog dana može obrušiti – i to samo zato da bi se neko obogatio.

Piše: Helen Regan i Swati Gupta, CNN

S engleskog prevela: M. Evtov


1974. godina, selo Raina, Indija

Kad su izvođači radova došli u njenu himalajsku šumu da posjeku hiljade stabala, Gaura Devi je okupila žene iz svog sela i krenula s njima u šumu.

Naoružane samo žestokom odlučnošću da spasu šumu od koje im zavisi život, Gaura Devi i žene su stale pred drveće da ga golim rukama odbrane od motornih pila.

Državna vlada je skovala plan da muškarce tog sela odvuče u drugi grad, vjerujući da žene neće pružati otpor.

Ali tu su se grdno prevarili.

Gaura Devi se suočila s izvođačima radova i natjerala ih da napuste šumu. To što je ona uradila u martu 1974. godine postaje legenda. U toj regiji je uvedena dvadesetogodišnja zabrana sječe iznad 1.000 metara. A ti događaji u selu Raini na sjeveru Indije ključni su i za nastanak jednog od najuticajnijih ekoloških pokreta u zemlji.

Ljudi koji grle drveće

[Pokret] Chipko – što na hindiju znači „zagrliti ili prionuti“ – počeo je kao kampanja seljana u dolini Alaknanda protiv neobuzdane sječe drveća. Sječa je 1970. godine izazvala razornu poplavu koja je opustošila sela tog područja. Pokret je prerastao u sveindijski ekološki pokret, a međunarodnu pažnju izazvao svojim metodama nenasilnog otpora. Slike aktivista koji grle drveće postale su trajni ekološki simbol.

„To je pokazalo da obični ljudi mogu mijenjati tok istorije. Obični ljudi mogu činiti izvanredne stvari“, kaže Shekhar Pathak, istoričar i autor knjige Istinski Chipko (The Real Chipko).

Pokret Chipko je poručio da će krčenje šuma i komercijalni razvoj u ekološki krhkim područjima poput Himalaja – regije sklone klizištima i poplavama – voditi katastrofama.

Ovaj pokret je zaslužan za to što je Indija 1980. godine donijela zakon o šumarstvu, kao i za mjere zabrane sječe drveća i provođenje više zakona o biodiverzitetu i očuvanju.

Ali je narednih godina ta regija ipak pretrpila niz katastrofa, a seljani, aktivisti i naučnici tvrde da su sva njihova upozorenja ostala bez odjeka.

„Uvjereni smo da ova dolina neće preživjeti još jednu devastaciju sličnu onoj 1970. godine. Strepimo gledajući aktivnosti započete na ovom području, posebno s obzirom na to da se o okolišu posljednjih nekoliko decenija uopšte ne vodi računa“, govorio je Chandi Prasad Bhatt, ekolog i jedan od izvornih vođa pokreta Chipko. „Ali ovo razaranje nadilazi sve naše strahove.“

A onda su 7. februara [2021.] stanovnici sela Raini u distriktu Chamoli – kolijevci ekološkog pokreta Chipko – užasnuto gledali kako lavina vode, leda i kamena ruši mostove, puteve, kuće i brane dviju hidroelektrana u dolini rijeke Rishigang.

Serija katastrofa – opustošena sela i hiljade mrtvih

Ova katastrofa ih je podsjetila na razorne poplave koje su državu Uttarakhand pogodile u junu 2013. Bujica vode, blata i kamenja, izazvana neobično jakim monsunskim kišama, pogodila je grad Kedarnath i okolna sela, uništavajući kuće, zgrade i infrastrukturu.

Oko 6.000 ljudi poginulo je u tim poplavama – koje je predsjednik vlade tog distrikta nazvao „himalajski tsunami“.

Iako je ovo planinsko područje i inače osjetljivo na poplave i klizišta, stručnjaci kažu da je za razmjere katastrofe u Kedarnathu odgovoran neregulisani razvoj: brana do brane, neplanski ceste građene s lošom odvodnjom, te neregulisani turizam.

Nakon te katastrofe je indijski Vrhovni sud naložio posebnom odboru da istraži jesu li brane pogoršale učinak poplava.

Ravi Chopra, direktor Narodnog instituta za nauku, bio je dio tog odbora koji je vladi preporučio da u slivu Alaknanda-Bhagirathi, visoko na Himalajama, ne gradi branu za branom.

Ustanovili su da je niz riječnih brana, koje zahtijevaju kopanje velikih tunela kroz planine, zapravo „oslabio planinu otvarajući niz pukotina i rascijepa“ što povećava rizik od odrona.

A brane na visini iznad 2.000 metara (6.561 stopa) – gdje se nalaze dvije brane obuhvaćene nedavnom katastrofom – u opasnosti su zbog povlačenja glečera. „Dok se glečeri povlače, iza sebe ostavljaju ogromne količine kamenih gromada, kamenja i morena“, kaže Chopra. Obilne kiše ili klizište lako mogu pokrenuti poplavne vode koje niz uska korita planinskih potoka nose smrtonosnu mješavinu sedimenata i kamenja.

„Ova ogromna masa vode i krutina probija svaku barijeru na koju naiđe“, dodaje Chopra. „Kako razbije koju barijeru, nizvodno kreće s još većom snagom. Veća snaga znači da će se iz korita ili s obala rijeke podići veća masa.“

Chopra kaže da se nakon preporuka odbora ništa nije promijenilo i izgradnja brana se nastavlja.

Ignorisana upozorenja

I sami stanovnici sela Raini izrazili su bojazan od toga da će brane duž rijeke destabilizovati planinu.

Seljani 2019. godine pokreću parnicu u cilju javnog interesa [u Indiji moguće od 1980. godine radi unapređenja ljudskih prava i dostupnosti pravde socijalno ugroženim grupama i pojedincima – op. prev.] protiv elektroenergetskog projekta Rishiganga – uništenog u nedjeljnoj lavini – tvrdeći da se podno glečera vrši miniranje.

„Seljani Rainija obratili su mi se s vrlo ograničenim resursima i izrazili zabrinutost narodskim jezikom – rekli su da će im se planina jednog dana srušiti na glavu ako se ovaj projekat ne prepravi po propisu“, kaže Abhijay Negi, pravni zastupnik sela Raini.

Visoki sud Uttarakhanda izdao je 2019. godine dva sudska naloga. Jedan elektroenergetskom projektu Rishiganga nalaže zaustavljanje miniranja. Drugi nalaže izvođaču radova da s gradilišta ukloni sav građevinski materijal i otpatke.

Seljani kažu da je miniranje nastavljeno, a gradilište nikad nije raščišćeno. Advokat Negi tvrdi da su nedjeljne poplave povukle sav taj materijal s gradilišta i nezaustavljivo ga valjale nizvodno, sve dok nisu tresnule o hidroelektranu Tapovan.

„Ovi seljani su učinili sve da spriječe tu katastrofu“, kaže Negi. „Stanovnici sela Raini znaju kako se živi sa šumom, oni oduvijek žive ekološki prihvatljivim životom.“

Kundan Group, vlasnik elektroenergetskog projekta Rishiganga, poriče miniranje u podnožju glečera i tvrdi da je elektrana u potpunosti operativna.

Još uvijek se istražuje šta je izazvalo nedjeljni kolaps glečera.

Stručnjaci istražuju i mogućnost da je do topljenja velikih razmjera došlo zbog obilnih snježnih padavina praćenih jarkim suncem, što je eventualno pokrenulo niz događaja koji su doveli do lavine i poplava.

Treći pol – koji se polako otapa

Ovu ekološki osjetljivu regiju dodatno destabilizira klimatska kriza.

Tibetanska visoravan, koja obuhvata himalajsku regiju Hindukuš, poznata je – zbog velike količine glečerskog leda – i kao Treći pol.

Ali, dok ljudi sve više emituju stakleničke plinove u atmosferu, zagrijavajući planetu, led se topi alarmantnom brzinom. Međunarodni centar za integrisani planinski razvoj (međuvladino tijelo koje pokriva himalajsku regiju Hindukuš) procjenjuje da bi se u ovoj regiji do 2100. godine mogla otopiti najmanje trećina postojećeg leda.

Rast temperature predstavlja višestruku opasnost. Čista voda s himalajskih glečera ulijeva se u 10 glavnih riječnih slivova, pridonoseći zalihama pitke vode, navodnjavanju i energetskim potrebama približno 1,9 milijardi ljudi – oko četvrtine svjetske populacije.

Usto [su] „stijene u visokim planinskim područjima prilično napukle, pa planinu u jednom komadu praktično drži – led. Kako temperatura raste, naročito ljeti, taj se led razgrađuje i topi, što oslabljuje kamenu masu“, kaže Petley.

Scott Watson, istraživač na polju osmatranja Zemlje i geoinformatike na univerzitetu Leeds, kaže da su masivni odroni kamenja zbog otapanja glečera koje uzrokuje velike poplave primijećena i u drugim planinskim regijama, uključujući Nepal, Peru i evropske Alpe. „Očekuje se da će se s klimatskim promjenama ovo događati sve češće, jer su dosad zaleđene planine izložene povišenim temperaturama, što podriva i destabilizira kamenu masu“, kaže Watson.

Dr. Ankal Prakash, direktor istraživanja u Institutu za javnu politiku Bharti (Indian School of Business), kaže: „Očiti dokazi ukazuju na to da se ovo dešava zbog smanjenja glečera i topljenja usljed globalnog zagrijavanja.“

„Ljudima je jasno da su im ključne stvari u životu posljedica klimatskih promjena“, dodaje Prakash.

Nedjeljna lavina je tek zadnja u dugom nizu katastrofa na Himalajama, a svi koji već odavno na ovo upozoravaju kažu da bi upozorenja i savjeti naučnika i lokalnog stanovništva trebali biti preča od profita, te da je potrebno ozbiljno preispitati opseg ljudske intervencije u krhki krajolik Uttarakhanda.

Kako klimatska kriza nastavlja štetiti ekosistemima, glečerima i infrastrukturi, lekcije Chipka o očuvanju postaju još važnije.

„Himalaja nas svako malo upozoravaju, ovako ili onako, ali mi to stalno ignorišemo. A bolje bi nam bilo da ih ozbiljno shvatimo“, kaže Bhatt, vođa pokreta Chipko.

Izvještaju su doprinijeli Kishor Rawat iz [indijskog distrikta] Chamoli, te reporteri CNN-a Drew Kann, Manveena Suri i Esha Mitra.

IZVOR: CNN

rijecidjelo.ba