Foto: Impuls
Iz Aarhusa posebno naglašavaju da Zakon o zaštiti prirode FBiH treba da bude instrument koji ne samo da štiti našu prirodu, već i omogućava aktivno učešće građana, nevladinih organizacija i lokalnih zajednica u njenoj zaštiti.
Aarhus centar u BiH, nezadovoljan rješenjima u početkom 2025. usvojenom Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode, zagovara donošenje novog zakona o zaštiti prirode u Federaciji BiH.
Iz ove organizacije su, naime, još prije usvajanja pomenutog Zakona o izmjenama i dopunama, upozoravali na njegove ozbiljne manjkavosti.
„Izražavam duboku zabrinutost zbog sadržaja prijedloga zakona koji, umjesto da jasno štiti prirodu, zapravo i dalje omogućava njeno uništavanje i rasprodaju. Prava zaštita prirode zahtijeva snažne zakonske okvire koji se temelje na očuvanju i principima održivog razvoja, a ne ostavljaju prostor za dalju devastaciju“, poručila je tada, u ime Organizacije Azra Šehić-Kustura, PR Aarhus centra u BiH.
Potrebu donošenja novog zakona o zaštiti prirode u FBiH, iz ove organizacije argumentiraju stavom da je priroda u opasnosti i da važeći Zakon nije dovoljno efikasan u suočavanju sa savremenim pretnjama koje ugrožavaju naše resurse.
Novi zakon, po njima, bi trebao da obezbijedi bolju zaštitu bioraznolikosti, ugroženih vrsta i staništa, efikasnije upravljanje zaštićenim područjima, sprječavanje nezakonite eksploatacije šuma i ruda, te, zagađenje rijeka, povećanje svijesti i edukacije građana o važnosti zaštite prirode, stvarajući dugoročne promjene u ponašanju i percepciji okoliša.
Pritom, iz Aarhusa posebno naglašavaju da Zakon o zaštiti prirode FBiH treba da bude instrument koji ne samo da štiti našu prirodu, već i omogućava aktivno učešće građana, nevladinih organizacija i lokalnih zajednica u njenoj zaštiti.
“Ojačavanje uloge lokalnih zajednica: Građani najbolje poznaju specifične ekološke karakteristike svog okoliša i često su prvi koji prijete prirodi. Aktivno uključivanje lokalnog stanovništva doprinosi jačanju socijalne kohezije i odgovornosti prema prirodi.
Demokratski pristup zaštiti prirode: Kroz ovaj mehanizam, zaštita prirode nije samo u rukama državnih institucija, već i zajednice koje najbolje poznaju specifične potrebe svojih prirodnih resursa. Ovaj pristup doprinosi transparentnosti i većoj uključenosti različitih interesa.
Brže prepoznavanje ugroženih područja: Građanske inicijative mogu pomoći u prepoznavanju ugroženih područja koja još nisu prepoznata kao zaštićena, ali koja su od ključne važnosti za očuvanje bioraznolikosti i ekosistema.
Podrška održivom razvoju: Građani mogu ponuditi rješenja za održivi turizam i ekološke projekte koji mogu donijeti ekonomsku korist lokalnih zajednica, a istovremeno doprinose očuvanju prirode.”
Novo zakonsko rješenje, na tragu zahtjeva Aarhus centra i proklamovani pristup omogućio bi da se zaštićena područja ne samo prepoznaju, već i očuvaju kroz aktivnu participaciju i odgovornost svih građana.